<- Ovo nije torta.
Zahvaljujući novoj grafulji koju mi je drug forumaš poslao iz Australazije (Hvala, Gulpa!) konačno sam ušao u 2007. godinu i zaigrao famozni "Portal". Prije pola godine sam napisal post o tom kak su stare pucačine skoro pa kafkijanski zastrašujuće za svim tim besmislenim trčanjem vašeg avatara po betonskim labirintima bez ikakvog smisla i svrhe. E pa, "Portal" je logična kulminacija te ideje.
Vaš lik – djevojče imenom Chell - budi se u hipermodernoj staklenoj ćeliji bez vidljivog izlaza. Ljubazni kompjuterski glas vas obavještava da je vrijeme za testiranje i otvara tehnomagikalni portal u zidu koji vas baca u susjedni hodnik. Uskoro i sami dobivate sličan uređaj i započinjete seriju sve težih i kompleksnijih testova refleksa i snalažljivosti. Magikalnoportalni aparat će vam se pri tom pokazat ključnim za prelazak nivoa i puko preživljavanje.
Rečeni portali i uređaj eksperimentalni su proizvod Aperture Laboratories. Ko što smo naučili iz filmova, što neka tvrtka ima banalnije ime, to je zločestija što AL čini izravnim rezultatom Sotonina sjemena. No, vrlo brzo uočavate da su prostorije u kojima bi trebali sjediti korporativni znanstvenici prazne. Čini se da u čitavom džinovskom kompleksu nema ni žive duše a jedini oblik kontrole nameće već spomenuta umjetna inteligencija GLaDOS koja se - u neiznenadnom preokretu radnje - pokaže ludom ko šiba.
Poludjela umjetna inteligencija je tijekom zadnjih 30ak godina postala skoro pa jednako isfurani kliše ko i vampiri ili zombiji: AM, HAL 9000, Skynet, Shodan… Vjerojatno iz tog razloga, dizajneri "Portala" prikazali su GlaDOS sa crtom mračnog humora na rubu parodije. GlaDOS isprva zvuči kao puki zbagirani komp koji vam fakat pokušava pomoći. No, kako igra napreduje uočavate rastuću pasivnu agresivnost u njezinim ljubaznim porukama: