Početkom 80ih, američki pisac F. Paul Wilson objavio je horor roman "The Keep". Prilično kul premisa se vrti oko skupine nacističkih vojnika koji se, u napuštenoj rumunjskoj utvrdi, susretnu sa natprirodnim čudovištem. Roman je zasjeo na top liste…. Što u biti i ne govori puno jer, 25 godina kasnije, ja jedva da i znam za njega, potvrđujući tako jopet da je vrijeme puno bolji kritičar od bestseler lista.
1983. je Michael Mann (redatelj "Colletaral", "Insidera, "Manhuntera" i "The Heat") ekranizirao Wilsonov roman. Glumačka ekipa je bila prilično kul: Jürgen Prochnow ("Das Boot"), Gabriel Byrne ("Privedite osumljičene"), Scott Glenn ("Put u svemir") i Ian McKellan (Gandalf! Magneto!)! Sa takvom pričom, redateljem i glumcima, film mora da je zakon, ne?
E pa Jerry!
Mislim, film počinje super, tu ne ma zabune. Čak je i elektronski soundtrack Tangerine Dreama prikladan: tripajuća, usporena muzika naizmjenično prati panoramu maglovite šume i kolonu njemačkih vozila kak puzi planinskim zavojima. Njihov cilj je minijaturno rumunjsko selo kojim dominira golema utvrda. Iako drevna, utvrda više liči na bunker nego na srednjovjekovni dvorac. Njezine su dvorane i hodnici podjenako prazni i bezlični poput onih iz ranih pucačina a jedini ukras na zidovima su stotine velikih metalnih križeva.
"Čija je ovo utvrda?" – pita komandir Prochnow seljaka.
"Ničija." – veli on.
"Tko ju je sagradio?"
"Ne znamo."
Utvrda – utilitarna antiteza svega onog romantičnog u pričama o Drakuli – krije... nešto. Želeći ukrasti jedan od srebrnih križeva, dvojica vojnika pronalaze skriveni prolaz. U najboljoj sceni filma, jedan od njih baterijom osvjetljava tamu u koju prolaz izlazi. Kamera se udaljava sve dalje i dalje dok baterijsko svjetlo ne postane blijeda točka a mi vidimo titansku pećinu na čijem se dnu nalaze golemi monoliti.
I tu negdje film počne klizit kvragu - na svaki mogući način. Scott Glenn budi se u Grčkoj sa loše animiranim laserskim očima. SS-ovac Gabriel Byrne dolazi uvesti red svojim malim tenkićem dok komandir Prochnow problem ubijenih vojnika rješava odlučnim nerađenjem ničeg. 40-godišnji Ian McKellan virtuozno tumači 60-godišnjeg Ian McKellana. Teatralnost glumaca je na nivou hrvatskih, dijalozi su neprirodni i ukočeni a film je naizmjenice užasno spor ili gotovo panično preskače radnju unaprijed.
Vizualno, "The Keep" je pak poput parodije video spota iz 80ih: melodrama, slow motion, umjetna magla, elektro glazba, trajna zurka McKellanove kćeri…. Sve to kulminira obračunom Glenna sa stvorenjem iz dvorca. Zanimljivo je da točna priroda Glenna i njegovog oružja ostaju nejasni - možda su magični a možda vanzemaljskog porijekla. No, do tog trenutka me zbilja nije više bilo briga, naročito kad je Glenn započeo svoj magični laser disko šou. Ubrzo nakog toga, film završava a ja ostajem sjedit pred ekranom ne kužeći kaj sam to upravo pogledal.
Zapravo, znam: loš film.
(GNN)
|
