< | listopad, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
![]() On se ševi, šora i puši ko tvornički dimljak. On izgleda ko Ron Jeremy. On je ITALIAN SPIDERMAN! Nakon kaj misterijozni asteroid iz druge galaksije padne usred zabave, zli Kapetan Maximum želi ga ukrasti iz vladinog laboratorija i iskoristiti njegove super moći kako bi zavladao svijetom. Maximuma treba zaustavit pod svaku cijenu - ako ITALIAN SPIDERMAN za to treba letit, teleportirat se i hipnotizirat kokoši, to će i napravit! Ekstravagantni talijanski akcić producenta Alfonsa Alruga iz 1964., ITALIAN SPIDERMANA bio je godinama izgubljen nakon što je brod sa jedinom kopijom filma potonuo usred Atlantika. Sljedeći posljednje želje umirućeg starca, njegovi su praunuci Vivaldi i Verdi četiri godine na pučini tražili kanistere sa filmom a naredne dvije restaurirali film. Tijekom deset tjedana ITALIAN SPIDERMAN je u isto tolko trominutnih filmića pušten na Youtubeu. Obično ne postalvjam youtube linkove na blog, ali za trailer ITALIAN SPIDERMANA se fakat isplati napravit iznimku: Stvarna priča iza filma je jednako dobra. Grupa australskih studenata na čelu sa Dariom Russom složila je ovo proljeće lažni trailer ITALIAN SPIDERMANA ko sprdačinu na talijanske, indijske i turske eksploatacijske kopije svjetskih hitova. Pet miljona Youtube klikova kasnije, kontaktirala ih je filmska korporacija spremna financirati naredne nastavke filma. Uz minijaturni budžet i nimalo financijskog rizika, ekipa je tako stvorila internet fenomen. Sve nastavke ITALIAN SPIDERMANA možete naći ovdje. (GNN) |
![]() Glavni junak je implicitno bio i autor romana no čak ni tad nisam bil tak naivan da popušim kako je Karl May fakat njemački inženjer koji se uputio u Jameriku graditi prugu Brčko – Banovići i impresionirao kauboje i indijance svojom visinom, plavoćom, ljepotom i snagom. Osobno se čudim da nisam od čitanja odustao kad sam skužil da se "Vinetu 3" događa kojih 20ak godina nakon prva dva (A kaj sa međuvremenom?), ili da antiklimaktično završava smrću najdražeg nam Indijanera. Ali, tada sam bil još više opsesivno kompulzivan nek danas, pa sam si stavil u zadatak pročitat sve te Mayeve romane misleći kak su svi oni dio jedne velike priče. Kako sam s vremenom shvatio da romani – osim mjesta radnje i pokojeg lika – baš i nemaju veze jedan s drugim, počel sam gubit interes. Negdje oko "Old Surehanda 2" sam počeo gubit strpljenje sa Mayevim epskim opisima šuljanja prema traperskom logoru. A onda sam napunil 12 godina, krenul u peti osnovne a Old Shatterhanda je progutao zamamni dekolte cure iz mog razreda. Prošlo je 15 godina od tada ja sam saznal da Zagreb Film Festival, pored mase drugih zanimljivih filmova, sljedeći ponedeljak oko 18h pušta "Blago u Srebrnom jezeru" i sve si nešto razmišljam da ga odem pogledat. Ekranizacije Mayevih romana apsurdno su nerealne – dakle, vjerne izvorniku – pa im kauboji perfektno šprehaju švapski, Old Shatterhand fura Rolex a u pozadini indijanskog sela vide se dalekovodi. I najbolji dio: filmovi su snimljeni na prostoru bivše Juge tak da Triglav i Plitvice glume Kolorado a domaći statisti kauboje i indijance. No, barem u ovom slučaju, lošost filma je očekivana - svaka je bajka iz djetinjstva šuplja i prepuna rupa. Takva kakva je, ona nas podsjeća na jedno nestalo idilično vrijeme, kada je rat bio tek oblačna fleka iznad tornja na Sljemenu, kapitalizam asocirao na Kinder jaja a ne propale firme a najveća briga čovjeku nisu bili faks, posao, seks i budućnost već dal će uspjet izdržat a da ne pojede Eurokrem tablu i Gricko čips prije ručka. Za dobra stara vremena. (GNN) |