Šund zabavnik

16.03.2008., nedjelja

Sa Modesty Blaise nije se šaliti!

(Nakon eksplozije bombe iza turističkog broda u Rotterdamu)

Hostesa (mrtva hladna): "Ispričavamo se za eksploziju. To nam se ne događa svaki dan."
Modesty Blaise (jednako ozbiljno): "Sve je u redu. Ne događa se niti svaki dan da putujem vašim brodovima."

Ulovio sam prošlu subotu na TV-u ekranizaciju stripa "Modesty Blaise". Mislio sam da će pustit onu "Quentin Tarantino predstavlja" verziju kadli me ugodno razveselio film iz 1966.

Šezdesete su, naime, bile zlatno doba za tripajuću SFičnu špijunažu. Kod nas uglavnom poznat po Conneryevu Bondu, taj je žanr iznjedrio krasnih serija: od psihodeličnog "The Prisoner" do "Avengersa" sa Dianom Rigg u kožnoj obleci. Igre "Evil Genius" i "No One Lives Forever" uvelike su inspirirane tom epohom, Austin Powers ju parodira, no ništa ne može nadmašiti doživljaj originala.

"Modesty Blaise" je film u kojem negativci komuniciraju radio-odašiljačem maskiranim u mehaničkog kanarinca, ljude u čamcima ubijaju minijaturnim podvodnim minama zakačenim na udice dok džentlmenski Englez krije pušku u kišobranu. Herojska špijunka/lopofica iz naslova u svakoj drugoj sceni mijenja frizuru i/ili boju kose a ona i njezin pomoćnik (general Zod!) nonšalantno šoferiraju privatnim avionom sa volanom u jednoj i dva prsta viskija (bez leda) u drugoj ruci.

Njihov protivnik je Gabriel, čudak koji želi osvojiti svijet ali mu je bed ubiti vojnog pilota koji ima obitelj i djecu. Praćen sekretarom koji mu stalno prigovara zbog ekonomske neisplativosti njihovih zločina, Gabriel sjedi u svom luksuzno preuređenom mediteranskom samostanu planirajući ultrakompliciranu pljačku čiji su mi detalji promakli jer je njegova pomoćnica upravo stegnima davila pantomimičara.

"Modesty Blaise" je tripajući film čudnog ritma, brzih rezova, često neprikladne muzike (I mjuzikl scena!) i skoro pa neugodno usporenih one-linera. Gledajući ga, čovjek se zapita jel taj film trebo biti kul, parodija ili je ekipa pojela previše droga prije snimanja.

I to je zen 1960ih.

(GNN)

- 14:27 - Rubrika: Za dopisovanje (5) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

13.03.2008., četvrtak

Paranoja XP

Privedimo ovaj ciklus konačno kraju with the finest of the crop.... Bar od paranojidnih filmova koje sam gledao taj famozni vikend.

Mandžurijski kandidat (1962)

Iako star skoro pol stoljeća, "Mandžurijski kandidat" Johna Frankheimera grize i danas. Slično kao i "Dr. Strangelove", ovaj triler tematizira strahove svog vremena ali se istodobno i sprdava s njima. Priča je čisti kaos ispiranja mozga, zlih azijatskih komunjara i bizantinskih intriga koje zvuče tim više prijeteće što ih manje razumijete.

Pogledajte samo temeljnu premisu filma: grupa američkih vojnika u Koreji 1952. poginula bi u zasjedi da ih jedan od suboraca nije spasio. No, nakon povratka u Ameriku, zapovjednik odreda počinje patiti od noćnih mora kroz koje otkriva istinu: sve vojnike su oteli kineski komunisti, isprali im mozgove a "heroja" pretvorili u poslušnog ubojicu.

Likovi filma su... fascinantni. Zapovjednika voda glumi Frank Sinatra koji je dovoljno dobar da sam do kraja filma zaboravio da na ekranu gledam Zvijezdu. Lažni heroj je sjeban do jaja - rastrzan između vlastite arogancije, hipnotičkog kondicioniranja i svjesti o vlastitoj sjebanosti. Njegov očuh senator je pijanac i budala koji gradi političku karijeru širenjem antikomunističke histerije. A njegova majka je čudovište incestuozno vezano uz svog sina kojeg svejedno koristi kao pukog pijuna u svojim ambicijama.

Na koncu, da spomenem i par scena. Napeto finale u kojem ubojica montira snajper kojim će asasinirati političara je bezbroj puta imitirano u drugim filmovima. No, nemoguće je kopirati scenu noćne more u kojoj Sinatra otkriva što mu se zapravo dogodilo u Mandžuriji a koja istodobno pokazuje što se zbilja dogodilo - vojnika koji bez da i trepne ubija svoje suborce - ali i psihodeličnu fantaziju koja mu je hipnozom usađena u glavu - da se nalazi na cvjećarskoj konvenciji starih bakica.

Prelud film.

Invasion of the Body Snatchers (1978)

Remake filma iz 1956. koji radnju iz malog gradića seli u San Francisco 20ak godina kasnije. Donald Sutherland je picajzlasti vladin činovnik čija frendica otkriva sveopću zavjeru svemirskih stvorenja da zamjene stvarne ljude klonovima iz golemih mahuna.

OK, zvuči glupo, ali, kao i u originalnom filmu, ni ovdje poanta nije u bićima kolko u efektu koji imaju na likove. Redatelj Phillip Kaufman od samog početka detaljima stvara osjećaj paranoje: zašto čovjek u ministarstvu bulji kroz staklo u glavne likove? Zašto onaj tip na ulici panično trči? Što to točno odvoze svi ti crveni smetlarski kamioni? Da li mi se to samo čini ili tijekom filma zvuk sirena postaje sve češći? I najstrašnije, Robert Duvall kao svećenik sa dječjeg igrališta.

Osim standardno dobrog Sutherlanda, moram spomenut Jeffa Goldbluma kao sebičnog i isfrustriranog neuspjelog pisca čija prekrasna (al ne baš bistra) cura Veronica Cartwright uspijeva povezati teorije o tjelokradicama sa Von Dänikeonovim teorijama o svemircima. Leonard Nimoy je pak odličan ko ljigavi egoistični guru prepun praznih psiho fraza čija popularnost u Kaliforniji nije posustala ni do danas. No, najljepši detalj filmu je posveta originalu i sceni kada Kevin McCarthy panično trči po cesti punoj autiju. Pa, pogodite na kog Sutherland i njegova frendica nalete u vožnji?

Odličan film iznimno tjeskobne atmosfere.

- 18:58 - Rubrika: Za dopisovanje (0) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

04.03.2008., utorak

Posljednja legija

Još od kad je Peter Jackson demonstrirao da sa dobrim CGI-em, scenografijom i par strateški razmještenih fleka na glumcima fantasyu možete dati realističan štih, Hollywood ga želi oponašati. No, retardirano dijete kakvo je, i to radi naopako pa uzima povijesne teme i pokušava ih prezentirati na sword & sorcery način, odakle i dolaze filmovi poput "Troje", "Kralja Arthura" ili, eto "Posljednje legije", jeftinog izroda drugih izroda.

Kad sam nakon gledanja "Posljednje legije" na netu saznao da je njegov redatelj Doug Lefler godinama radio na "Xeni" i "Herkulu", moje iznenađenje je trajalo cijelih 0.742 sekunde. Slično tim serijama, i "Legija" pati od visokih ambicija (MOAR! EPIC! HISTORY!), manjka budžeta i nemaštovite priče koja krade od drugih, boljih filmova. Mislim da je čak i plakat filma pokraden od "Kraljevstva nebeskog". Ili "Kralja Arthura"? No, posebno je iritantno slobodno miksanje povijesti i fantazije u kojoj ima mjesta i za streloraljeze i Excalibur, pad Rimskog carstva i srednjovjekovnu Englesku. Zbog svega toga, "Legija" ostavlja dojam filma koji se kao da se nije mogao odlučiti želi li biti fantasy bez budžeta za zmajeve ili povijesni film bez para za povjesničara.

Aishwarya Rai je nevjerojatno prekrasna žena za koju je Roger Ebert opravdano napisal da, po njemu, ona zauzima prva dva mjesta na listi triju najlješih žena svijeta. U usporedbi s Raicom (a i bez nje) Colin Firth pak izgleda kao da je zalutao pred kameru. Mr. Darcy možda je dobar glumac ali NIJE! AKCIJSKI! HEROJ! Mislim, stvarno: di su Rock, Vin Diesel i Kevin "Grk" Zorbo? Tu je još i Sir Ben Kingsley čija pojava u ovakvom filmu bi trebala bit iznenađenje ali, hej, "Bloodrayne". No, ajde, fala bogu barem klinac koji glumi posljednjeg kine-… rimskog cara nije iritantan.

Ono kaj svijetu zapravo treba je još jedan sword & sorcery film koji povijest otvoreno šalje u kurac i vrti se oko nabildanih heroja koji bare gole pičoke, ubijaju monstere i patroliraju nepostojećim krajolicima. Onak, ko "300" koji je film samo za prave muškarčine poput mene. I sad bi napisao ja još nekaj, al mi je mačka zaspala na teci.

(GNN)

- 11:20 - Rubrika: Za dopisovanje (3) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

02.03.2008., nedjelja

Paranoja 98

They Live!

Hrvač Roddy Piper u ulozi života. Fizikalac Nada pronađe par sunčanih naočala. Stavivši ih na nos, otkriva da se među običnim ljudima nevidljivi šeću čudovišni buljooki elijeni koji sublimalnim porukama drže Ameriku u pokornosti. Kafka bi iz ovog napravio tragičnu alegoriju. Carpenter svom heroju daje pumpericu i pošalje ga u prvu banku ubijat elijene.

"They Live" je negdje između satire, akcijskog filma i čiste sprdačine - što je možda i najveća mana s obzirom da ni u jednom trenutku nisam siguran dal uzet film za zbilja ili ne. No, dok se svi smijemo Piperovoj drvenoj glumi i Najdosadnijoj tučnjavi u povijesti filma, it's a nervous sort of laughter.

Dvije scene u "They Live!" su vrijedne pamćenja. U prvoj, Nada po prvi put vidi svoj svijet u svoj njegovoj sjebanosti: divovski plakati sa orvelijanskim sloganima, psionički odašiljači na semaforima i robotske špijunske sonde koje zvrdnaju naokolo. Crno-bijeli ton čitavu scenu pretvara iz poluozbiljnog vica u noćnu moru svakog paranoika.

Jednako nadrealna je i scena gdje se Nada i njegov Frend teleportiraju u podzemlje ispod Los Angelesa, gdje, u razmaku od par sto metara vide elijensku vojarnu, TV studio, kozmodrom i golemu svečanu dvoranu gdje elijeni i njihovi ljudski kvislinzi slave vladavinu nad svijetom. To je koncept kojeg se ne bi posramio ni Kafka koji je u "Procesu" tavanu svake praške zgrade poklonio tajnu sudnicu gdje se vode bezbrojni procesi.

The Thing

Još jedan film Johna Carpentera. Znanstvenici u maloj bazi na Antartici pronalaze cucka - jedinog preživjelog iz obližnje baze. Nažalost, cucak je ultimativni tijeložder - elijensko čudovište koje uči imitirati druge oblike života nakon što ih poždere.

U svom remakeu SF horora iz 1950ih, Carpenter uzima njegovu ideju i izokreče ju naopačke: dok u originalu pozitivci pobijeđuju elijena timskim radom, ovdje se vrlo brzo rađa međusobno nepovjerenje. Neprijatelj nije tamo vani, nego je već ovdje među nama. Klaustrofobična i izolirana baza to još samo više potiče. "The Thing" možda i nije neka velka mudrost ali je prilično efektan horor, tim više što mu je temeljna ideja toliko jednsotavna.

Naravno, horor je dobar samo onolko kolko i čudovište u njemu a monster u "The Thing" je prilično sjeban stvor. Ne samo da može poprimiti izgled svakog kog apsorbira nek je i jebeno žilava stvar: ma kolko ga sjeckali na komade, svaki dio se regenerira i nastavlja funkcionirati neovisno o ostatku. Monster je također nevjerojatno ljigav i to ostaje čak i sad 20 i kusur godina starim specijalnim efektima. No, najgori dio je, po meni, činjenica da jebena stvar može pilotirat, popravljati i gradit svemirske brodove. Ideja da tam vani možda postoji čitava civilizacija takvih sranja je... uznemirujuća.

(GNN)

- 18:21 - Rubrika: Za dopisovanje (2) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31