Šund zabavnik

29.09.2007., subota

Vodila sam ljubav sa lezbijskom sirenom!

1904. je i Agnus (uvijek odlični Rufus Sewell) je cinični šef cirkusa čija cura Lily (uvijek... odlična - Heh, heh! - Carla Gugino) glumi sirenu. No, nakon kaj im ludi čiča pokaže pravu stvar (Rya Kihlstedt) skrivenu u svojoj kući, Agnus se polakomi za parama koje bi mogao zaradit u Americi prikazujući ju širokim narodnim masama. Otevši ju didi, Agnus i Lily se upućuju jedrenjakom preko Atlantika, no sirena se pokaže daleko opasnijom od komada sa ribljim repom.

Ako želite vidjeti katalog starijih horor klišeja, "Smrtonosna sirena" je dobar izbor. Počinje sa cirkuskim nakazama, maglovitim močvarama i golemom derutnom palačom. Nastavlja sa luđacima čija su lupetanja zapravo pronicljiva upozorenja i pisanim svjedočanstvima. Dodajte tomemalo ludila i lezbijski odnos Carle Gugino i sirene u najboljoj tradiciji Le Fanuove "Carmille". I ko šećer na kraju, film završava riječima da "postoje stvari koje čovjek ne bi trebao znati."

Ko i dosta horora, i "Smrtonosna sirena" se morala prije ili kasnije popiknut na problem likova koji bi mogli riješiti radnju u pet minuta samo da uključe mozak. To što se ovdje ta situacija pojavi tek nakon prvog sata filma ide na čast redatelju i scenaristu Sebastianu Gutierrezu. On zaslužuje daljnje bodove zato kaj je bazirao horor na totalno netipičnom čudovištu poput sirene i još napravio prilično solidan filmić na malom budžetu.

Glavna mana filma mi je već spomenuti problem idiotskih likova: nakon što mornari pronađu tipa mrtvog a njegovo grlo među sireninim zubima, oni je i dalje ne žele ubit nego je humano uspavaju strelicom. Dapače, iduću noć ju dođu pipkati jer, hej, ništa nije tako seksi ko bijesna kanibalka. Ubrzo nakon toga, "Smrtonosna sirena" postaje klon Aliena 2 i 3, i tu sam negdje izgubio interes za film.

Kolko god sama priča "Smrtonosne sirene" bila predvidljiva - a ona je zbilja, ZBILJA predvidljiva - glumci se definitivno trude. Među njima se, po meni, najviše ističe Rufus Sewell. Bilo bi vrlo lako odigrati prevaranta Angusa kao beskrupuloznog seronju, no Sewell ga je umjesto toga glumi kao iznenađujuće simpatičnu osobu. Nakon kaj jedan od likova nehotice ubije vlasnika sirene uslijedi ovaj razgovor:

Bailey: "Ubio sam ga! Završit ću u paklu!"
Agnus: "Smiri se! Bila je to greška! Nitko od nas neće završiti u zatvoru. Starac nije izlazio iz kuće a hranu su mu dostavljali jedanput tjedno. Dok ljudi primijete da ga nema, mi ćemo već biti na brodu za Ameriku."
Bailey: "Ali ići ću u pakao zbog ovog!"
Agnus: "Gle, tu ti ni ja ne mogu pomoć. A sad mi pomozi utovarit sirenu."

Ne znam kak vi, al ja sam se na ovo smijao na glas.

(GNN)

- 17:04 - Rubrika: Za dopisovanje (2) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

26.09.2007., srijeda

Ovo je jedini pravi Flash Gordon, a sve ostalo je laž!

Ovaj tekst i jest i nije baziran na postovima koje sam pisao na forumu. Čitajte ak vam se da.

Da, znam da ste svi gledali film s početka 80ih. Možda je tu pala i koja epizoda crtanog filma ili pak strip iz Politikinog zabavnika. No ja pričam o pravoj stvari: stripu "Flash Gordon" koji je smislio i crtao Amerikanac Alex Raymond, bog ga blagoslovio. Od 1934. do 1943. svaki je tjedan objavljivana stranica za stranicom pustolovina arijevskog Flasha, briljatnog Hansa Zarkoffa i ne-tako-briljantne Dale Arden na čudesnom planetu Mongo.

Skoro jednako čudesnim kao i to da se kod nas može naći prijevod stripa od prije 70ak godina. No, srpske su Dečje novine koncem 80ih fakat objavile niz starih američkih stripova poput Mandraka ili Fantoma u sklopu biblioteke "Nostalgija". Oni su, valjda zbog srpskog prijevoda, nestali iz moje lokalne knjižnice tijekom 90ih, ali Flash i društvo žive i dalje. Skriveni na policama KGZ-a, čekaju čitatelje dovoljno strpljive da ih potraže i dovoljno pristojne da nažicaju tete u knjižnicama da im ih posude.

Glavni junak stripa je Flash Gordon, sveamerički "diplomac sa Jela i sportista". Za tipa koji se predstavlja ko miroljubiv i plemenit, Flash fakat puno vremena provodi tukući barbarske narode koje ovo iz nekog razloga ludo veseli. Tolko o američkoj vanjskoj politici. U najboljoj tradiciji 30ih, Flasheva ljubovca Dale Arden je predstavljena ko totalno nesposobni ženski uteg čija je jedina svrha upadat u nevolje i plakat za Flashem. Ovaj je se čak pokuša u par navrata riješit tak da ju utrapi nekoj ekipi, ali Dale je ko Lesi pa odma pobjegne i nađe put do Flashevih nogu. U svemu tome, Zarkoff je osvježavajući povratak svakodnevnici sa svojom pivskom škembom, ćelavošću i manjkom ljubavnog života (jer sve se trebe – očito - pale na Flasha).

No, kruna svega je car Ming –zločest onolko kolko karikirani Azijat goleme lubanje i kozje bradice opće može bit. Mingova "žuta rasa" su pak buljooki nosati goblini koji poprime ljudsku fizionomiju tek kad su autori koncem 30ih shvatili da to kaj je Ming seronja ne znači da to mora bit i čitav njegov narod – iznenađujuće politički korektna odluka. Kao vladar Monga, Ming raspolaže džinovskim topovima, svemirskim stanicama čiji "optoskopi" motre površinu planeta, "kozmofonima" za komunikaciju i - meni najdraže – flotama bojnih brodova koji mogu ronit ko podmornice i letit ko rakete. Usprkos svom tom arsenalu, Flash ga pobijedi jer je Amerikanac i super je.

Radnja Flash Gordona je tolko nabrijana da se to nemre opisat. Strip zapravo nema nikakve čvrste priče nego, slično "Piratima s Kariba", sam putuje od cliffhangera do cliffhangera iz kojeg se junaci izvlače na predivno nemoguće načine. Moj najdraži je onaj u kojem se Flash nađe zatočen u komori podvodnog grada koja se puni vodom. I tko zna što bi bilo da se nije pojavio otvor na zidu komore a misteriozna ruka Flashu dobacila opremu za ronjenje i upute za otvaranje tajnog izlaza. U jednom drugom cliffhangeru, mesožderska lijana se taman sprema poklopati Flasha i Dale kadli sretnom slučajnošću grom udari drito u biljku. Morate volit takav strip.

U prikazu planeta Monga, Raymond nije bio škrt pa stranice obiluju prirodnim i tehnološkim čudesima ko stvorenim za male dječake koji ih čitaju. "Alarmni pištolji", "atomski topovi" i "raketni torpiljeri" izmjenjuju se "vampirodaktilima" i "konstriktozaurusima" a autoputovi i art deco palače grade se u krošnjama divovskih stabala. Postoje tu i pećinski ljudi, ljudi-lavovi, ljudi-ptice, ljudi-ajkule, ljudi-gušteri i… Zapravo, da, ok, Raymond baš i nije originalan kad treba smislit rase. No, kad je u pitanju crtež, fascinantno je gledati kako ovaj evoluira tijekom godina: lica junaka i zlikovaca se izoštravaju, sjene i volumeni polako prodiru u slike a pozadina i detalji postaju sve razrađeniji. Čak i radnja dobiva kao neku strukturu iako je to i dalje uglavnom sam serija cliffhangera.

Ironično je da se devet godina avantura "Flash Gordona" zbiva na svemirskom tijelu za koje nas je na početku stripa. Raymond uvjeravao kak samo kaj nije udarilo u Zemlju. S druge strane, na završetku stripa Zarkoff i Mingovi naučnici na (još uvijek postojećem) Mongu uspostave kontakt sa (još uvijek postojećom) Zemljom i saznaju za groznu invaziju koja prijeti čovječanstvu. U drugim okolnostima bio bi nezadovoljan takvim napetim krajem no, poznajući Flasha, vjerojatno se na idućoj stranici opet pojavila kakva slučajna munja ili nepoznata ruka i riješila problem.

(GNN)

- 11:53 - Rubrika: Za dopisovanje (2) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

23.09.2007., nedjelja

Novi logo i par linkova

Surfajući po jednom od mnogobrojnih linkova koje možete pronaći na stranici ThePulp.net nabasao sam na ovu predivnu sliku. U pitanju je naslovnica američkog časopisa Galaxy Science Fiction iz listopada 1952. godine. Ona definitivno odudara od tad popularnog klišeja o zlim Marsovcima koji dolaze u Amerikaniju samo zato da uvedu komunizam ili ukradu žene. Svaka čast herojskom astronautu sa ženskom privijenom uz njegova moćna stegna, ali Marsovac sa foto-aparatom je jednostavno neodoljiv i zato je novi logo mog bloga. Tu, kao i mnoge druge naslovnice, stare plakate i filmske postere možete pronaći u galerijama stranice Art's Not Dead.

A kad smo već kod linkova, mogao bi odmah nabaciti par blogova koje mi je preporučio Almighty Watashi . Paleo-Future je simpatični blog posvećen vizijama budućnosti iz doba naših baka i djedova. Tekstovi su razvrstani prema desetljeću iz kojih potjeću pojedina "znanstvena" predviđanja. Općenito, ova je stranica još jedan dokaz kako vizija budućnosti nekog vremena puno više govori o njemu samome.

Ako je Paleo-Future usmjeren prema zastarjelim predviđanjima, Brass Googles je njegova zla bizarro verzija posvećena modernoj viziji viktorijanskog društva. Grupa steampunk entuzijasta tu šalje kratke filmove, slike naprava i odjeće kao i linkove na knjige i stripove inspirirane steampunk podžanrom SF-a.

Tales of the Future Past je još jedna web stranica posvećena predviđanjima budućnosti. Tu možete pronaći "znanstveno utemeljene" prikaze vanzemaljskih rasa Sunčevog sustava, stvarne robote iz 1930ih, leteće automobile, bizarna oružja i široki asortiman smakova svijeta. Sve to prate sarkastični komentari autora sajta. TotFP je jedna od rijetkih internet stranica na koju sam potrošio doslovno sate i sate smijući se ko budala.

Weta Workshop je kompanija zaslužna za specijalne efekte u "Gospodaru prstenova" i "King Kongu". No, manje je poznato da su Wetovci - malo preveć zaneseni svojim poslom - napravili i prekrasnu "enciklopediju" posvećenu životinjama i biljkama Skull Islanda. The World of Kong: A Natural History of Skull Island je "enciklopedija" u kojoj su se Wetovci doslovno natjecali da ko će izmisliti degutantnije čudovište: od divovskih stonogi preko mesožderskih ptica neletačica koje povraćaju na napadače.

Njihov novi projekt su Rayguns: Dr. Grordborts Infallible Aether Oscillators - niz steampunkoidnih laserskih pištolja dizajniranih za gospodu-avanturiste. Tu možete kupiti jedan od četiri ponuđena modela (tri obična i jedan džepni za zaštitu ženske čednosti), razgledati fotografije i ilustracije pojedinih modela u akciji i pročitati izjave zadovoljnih mušterija.

(GNN)

- 12:07 - Rubrika: Za dopisovanje (2) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

21.09.2007., petak

Dark Tower

"The man in black fled across the desert, and the gunslinger followed."

Nedugo sam skužil kak je prošlo skoro godinu dana od kad sam pročitao "Dark Tower" i prva stvar koja mi je pala na pamet bila je ova rečenica. Jedan od meni najdražih početaka ikad, može se uspoređivati samo sa uvodima u Wellsov roman "Rat planet" i priču "Call of Cthulhu" H. P. Lovecrafta.

Stephen King – autor dotične rečenice – smatra ju do dana današnjeg najboljom stvari koju je ikad napisao. "Dark Tower" kojim ona započinje je pak priča za sebe: epski fantasy bez vilenjaka i orkova, špageti vestern u postapokaliptičnom svijetu, tripajuće putovanje kroz prostor i vrijeme… I naravno, horor jer ovo je ipak Stephen King. Stvaranje "Dark Towera" bilo je podjednako epsko: King ga je sa prekidima pisao još od fakulteta a tek ga je prometna nesreća iz 1999. u kojoj je umalo poginuo natjerala da ga privede kraju.

Roland Deschain posljednji je revolveraš. On je u potrazi za legendarnim tornjem koji je centar ne samo njegove, nego i svih stvarnosti uopće. Rolandova je tvrdoglavost pri tom tolika da će u svojoj misiji iz umirućeg svijeta proći kroz druge Kingove romane da bi na koncu posjetio naš vlastiti svijet. Sam Roland inspiriran je Eastwoodovim Čovjekom bez imena a King ga opisuje kao "pragmatičara sa srcem romantičara": herojem koji će bez pardona žrtvovati druge ako će to pripomoć njegovom fanatičnom hodočašću. No, s vremenom stječe i suputnike a kroz druženje sa klincem Jakeom Chambersom, narkićem Eddiem Deanom i paraplegičarkom Odettom Holmes Roland će pokazati i normalniju, ljudskiju stranu svoje ličnosti.

Rolandov je svijet bizaran: ima kraljeve i kauboje, demone i robote, a na koncu je možda samo umiruća verzija naše budućnosti. Kad to napišem ovako šturo, to zvuči smiješno, no to je zato jer niste vidjeli Kingove opise na djelu: s njima osjetite pustinjsku prašinu i otrovni korov; hladnoću ruševne tehnologije koja je trebala zamijeniti magiju i vrebanje degeneričnih ostataka čovječanstva. Sama stvarnost se pak rasteže i puca od starosti a Rolandova potraga za tornjem traje možda 30 a možda i 3000 godina.

Nakon "The Gunslingera", meni najdražeg djela serijala, ostalih šest pomalo varira u kvaliteti. "Drawing of the Three" se najvećim dijelom događa u New Yorku, dok "The Wastelands" nudi još jedan zanimljiv prikaz Rolandovog svijeta ali i rastućeg prijateljstva njega i drugih likova. "Wizard and Glass" mi je bio najlošiji dio serijala čiji je prerastegnuti flashback u Rolandovo djetinjstvo ful testirao moje strpljenje. "Wolves of Calla" su skoro pa samostalna priča a radnja se konačno raspliče u "Song of Susannah" i "The Dark Tower".

Priča pri tom krivuda onoliko koliko može u romanu pisanom 30 i kusur godina. Ima tu likova iz drugih Kingovih romana, obilje zgodnih ali i nepotrebnih digresija a kulturne aluzije mu variraju od Roberta Browninga preko pjesme "Hey, Jude" pa sve do (Sic!) Harry Pottera. King puca na hrpu meta koje ne uspijeva uvijek pogoditi a posljednji dio sage definitivno obiluje antiklimaksima.

I zašto onda pišem o romanu koji je očito daleko od savršenog? Zato jer nije još jedan u dugoj seriji Tolkien fantasy klonova sa tisuću puta viđenim "mističnim" klišejima. Zato jer je bio dovoljno riskantan i čudan da ga nitko neće htjeti imitirati. Zato jer je osoban onoliko koliko može biti roman na kojemu radiš tri desetljeća. I na koncu, zato što ako volite fantasy i volite čitati Stephena kinga (a ja volim oboje), bila bi šteta da zaobiđete ovaj roman samo zato jer nije preveden na hrvatski.

"Dark Tower" je možda bila duga i vijugava vožnja, ali, čak i ako me možda nije dovela pred neki opipljivi cilj, bila mi je zabavna. A, kao što i sam Roland lijepo nauči, na kraju dana nije ni bitan cilj koliko putovanje samo.

Dodatak:

U "Dark Toweru" sam također ponovo sreo Michaela Whelana. Slikar i ilustrator, Whelan se odlikuje hiperrealističnim (Jel to uopće riječ?) stilom koji ga fantastično služi kada njime treba naslikati nepostojeće krajolike. Obožavam njegove slike divovskih napuštenih građevina. U ilustracijama romana Whelan mi je uglavnom onak, kičast, ali čak i tako je u "Dark Toweru" napravio fantastičan posao. Njegovom slikom počinje ovaj post.

Check him out:
Michael Whelan - službena stranica
Neslužbena galerija Whelanovih slika
Još jedna neslužbena galerija

(GNN)

- 21:05 - Rubrika: Za dopisovanje (5) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

06.09.2007., četvrtak

Wilkommen zu Arpadia!

Arpadijo, zemlja mila
Vuci crni, sinja gora.
Časna krv vladara bije
Dušmanin to prihvatit mora!

Iz arpadijske himne.

Kraljevina Arpadija skrivena je između surih gora Austrijskih i Arpadijskih Alpa, omeđena na jugu plodnom dolinom rijeke Slave. Već deset godina Arpadija je zemlja tisućgodišnje povijesti, još od kad se herojskim ustankom odcijepila od već mjesec dana nepostojeće Austro-Ugarske. Arpadija se ponosi svojom vojničkom tradicijom, pivom, kulturom i zbunjujuće kompliciranim jezikom.

Sjeverni dio kraljevstva splet je uskih kotlina nabijenih između moćnih planina Domoroga i Vrhoroga. Mračni Toposwald i neistražene pećine skrivene među crvljivim korijenjem šume izvor su priča o neprirodnim zvukovima i čudnim siluetama viđenim u noći. Ruševine dvoraca vrebaju po bregovima a putnici nerijetko nabasaju na ostatke starog sela već progutanog od šume. Danas je najznačajnije naselje rudarski gradić Kostovar koji je nepredvidljivom rijekom Krbavom povezan sa jugom. Preostala mala sela uglavnom se nalaze nedaleko Tihog jezera gdje su navodni susreti sa čudovištima iznenađujuće rijetki. Možda je to i zbog samostana Svetog Krispina čiji fratri ne samo da već stoljećima pomažu seljacima nego također posjeduju i možda najveću zbirku okultističkih tekstova u ovom dijelu Europe.

Na jugu Arpadije leži pitoma dolina rijeke Slave zajedno sa mnogim seoskim imanjima. Kropatkin – glavni grad kraljevstva - također je ovdje. Njegov Donji grad smješten je oko luke u kojoj se danonoćno pretovaruju egzotični tereti na putu prema Dunavu i Crnom moru. Ekstenzivni kanalizacijski sistem – nekoć najveći u Europi – dom je čitavih bandi švercera no, priče tvrde da tu vrebaju i gore stvari od njih. Gornji je grad - sagrađen oko Brda - labirint maglovitih uličica popločanih kamenim kockama i osvijetljenih plinskim fenjerima. Priča se kako se zloglasni Labirint nekoć nalazio ovdje pri čemu "ovdje" predstavlja jedno četrdesetak kuća koje su "zasigurno" bile sjedište ovog tajnog društva raspuštenog početkom 19. stoljeća.

Kruna Brda - ali i Kropatkina samog - je Altenburg – prastari i vjetroviti dvorac koji nakon tisuću godina ponovo služi kao dom kraljevske obitelji. Maximilian Gustaf XVI dobroćudni je, iako star vladar koji je omiljen u narodu. Prijestolnasljedni princ Gustaf Erpeg uglavnom provodi vrijeme u lovu, na zabavama ili pak u dvorcu Gromburg kod svojeg dobrog prijatelja grofa Vladislava Drakoffa. Poslovni čovjek i bonvivant, Drakoff je jedva izvukao živu glavu iz kaosa Ruske revolucije. Svojim poslovnim ulaganjima stekao je naklonost velikog dijela visokog društva Arpadije. Za to vrijeme, prinčeva sestra princeza Helena pomaže svom ocu u svakodnevnim državnim dužnostima.

Mudro vodstvo umirovljenog feldmaršala Von Bomberga već mu deset godina osigurava pobjede na izborima a kancelarova medvjedolika figura poznata je svakom Arpađaninu. Glavni suparnici Bombergovih Patriota su Sokoli – mladi, nadobudni političari i oficiri koji za domaće probleme krive strance i žele da vratiti kraljevstvu tri kotara oteta od Austrijanaca 1689 – ako treba i silom. No, srećom, oni su previše zauzeti uličnim borbama sa anarhistima koji, poneseni učenjima Trockog, Lenjina i Bakunjina, nagrđuju zidove grafitima i podmeću bombe pod prazne automobile.

Sve u svemu, Kraljevina Arpadija je veoma zanimljivo mjesto: američki Intrepid Club lociran u Aurora Cityu, je već u nekoliko navrata slao svoje novinarske ekipe da opišu čitateljima prirodne i povijesne zanimljivosti ove zemlje dok je Institut za naprednu misao pokazao interes za napuštene planinske dvorce.

(GNN)

- 13:51 - Rubrika: Za dopisovanje (4) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

02.09.2007., nedjelja

"Deathrace 2000"

"…women are still worth 10 points more than men in all age brackets, but teenagers now rack up 40 points, and toddlers under 12 now rate a big 70 points. The big score: anyone, any sex, over 75 years old has been upped to 100 points."

2000. je godina. Uz blagoslov doživotnog Precjednika i Boga SAD-a započinje dvadeseta po redu pan-američka auto-trka. Pet timova natjecatelja imaju tri dana da stignu do Novog Los Angelesa i usput zgaze što više pješaka. Predvode ih Nero the Hero, Calamity Jane, Matilda the Hun, Sylvester Stallone kao "Mitraljez" Joe VeTurbo te David Carradine kao Frankenstein. Nazvan tako zbog mnogobrojnih operacija i prometnih nesreća, Frenki je tip koji ne želi da m use ljudi smiju radi ožiljaka po tijelu pa zato nosi gumeno gimp odijelo.

"Deathrace 2000" veseli je psihodelični dida iz 1975 bez kog danas ne bi imali igre poput "Quarantine" i "Carmaggedona". Postojala je masa razloga zakaj mi se nije trebao svidjet, no Roger Corman – producent filma kroz čije je trash radove prošlo valjda pol Holivuda – ih je sve lukafo zaobišo. U "Deathrace 2000" nasilje je pretjerano poput onog u Tomu i Jerryu, automobili zgledaju ko dječje igračke - skupa sa lažnim mitraljezima i divovskim gumenim rogovima - a zasjede koje pokret otpora namješta vozačima su na nivou Mirka S. Zlikovskog. Ne zezam se: vi niste vidli trik sa lažnim tunelom. No, tek me rasplet scene u kojoj se bolničari kreativno rješavaju penzionera uvjeril da je ovaj film lud ko baba s placa kad traži mjesto u tramvaju.

Likovi su isto opičeni do jaja: od nacistice koja svako gaženje pozdravlja pokazivanjem kolko je visok kukuruz u Slavoniji do iritantno veselog TV komentatoraGlumatanje Sylvestera Stallonea je ko stvoreno za ovakav film dok se David Carradine ni ne trudi biti duhovit jer, kad zgledaš divovski gumeni kurton, sve kaj napraviš je smiješno. A žene?! Ah, žene! Seksi, slatke i sklone gubljenju odječe, svjedoče o dobu kad su filmske trebe mogle bit komadi čak i bez potrošnje BDP-a Timbuktua na kozmetičko inžinjerstvo.

"Deathrace 2000" sam prvi put probo gledat ovaj siječanj. Tad mi se učinil bezveznim pa sam brzo prešao na neki drugi film – ironično, ne sjećam se više koji. Na film me podsjetila nedavna vijest kak će Holivud snimati remake. Jučer sam pogledo original, bio mi je zakon i mislim da svi koji vole southparkovski humor trebaju ovom filmu bar dat šansu. No, nemam neka očekivanja glede nove verzije. "Deathrace 2000" je točno onakav tripajuči šund kakvog je današnjem PG-13 Holivudu malo neugodno radit. Pa onda maknu golotinju, pa nasilje pa čudnost i odjednom ciljana publika filma - pohotni tinjedžeri - nemaju kaj gledat. Od remakea zato očekujem da bude nekaj ko McTiermanov "Rollerball". Se sjećate tog filma?

Niti ja.

Za kraj, par citata. Matilda the Hun nakon uspješnog gaženja:

"Blitzkrieg!"

Mitraljez Joe njeguje dobre odnose sa publikom:

Machine Gun Joe VeTurbo: Lousy sons of bitches! Frankenstein...
Myra: Give it to 'em, Joe!
[She hands Joe a Thompson submachine gun]
Machine Gun Joe VeTurbo: Frankenstein! You want Frankenstein? I'll give you Frankenstein!
[Joe opens fire into the stands]
Machine Gun Joe VeTurbo: Aarrgh!

Nero i njegova navigatorka raspravljaju taktiku:

Cleopatra: It isn't my fault everyone scored before us. You should have gone after that boy scout camp like I told you!
Nero the Hero: I tried the goddamn boy scout camp. You know how fast those boy scouts move?
Cleopatra: Now here's something more your speed.
Nero the Hero: That'll be at least 200 points!
Cleopatra: If they scatter, go for the baby and the mother.

I najbolji od svih, TV najava Frankensteina:

"Frankenstein! Frankenstein the legend, Frankenstein the indestructible! Sole survivor of the titanic pile-up of '95, only two-time winner of the Transcontinental Road Race... Frankenstein! Ripped up, wiped out, battered, shattered, creamed, and reamed... a dancer on the brink of death... Frankenstein, who lost a leg in '98, an arm in '99! With half a face and half a chest, and all the guts in the world, he's back! "

(GNN)

- 13:16 - Rubrika: Za dopisovanje (3) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>