SVOM malom zoološkom vrtu kućnih ljubimaca razuzdana bogata jetseterica nedavno je dodala i bijelog papagaja, kojeg nosi na ramenu dok u naručju drži svoju mačku Madison.

Paris je kućne ljubimce uvrstila u svoj modni trend pa je paparazzi često znaju uslikati s njenim psićima ili egzotičnim životinjicama, ali se još uvijek nije odlučila na izlazak s nekom zmijom oko vrata (šteta).

Nakon dva tjedna provedenih u Europi, gdje je promovirala svoj singl "Stars Are Blind" uz obavezno tulumarenje po noćnim klubovima, vratila se kući u Los Angeles.

Nedavno je izjavila da se zasitila muškaraca i želi biti "malo sama", ali joj tabloidi puno ne vjeruju i šalju paparazze da ju uhvate s novim ljubavnikom.

Britanski znanstvenici sa Sveučilištu u Londonu usavršili su tehnologiju koja omogućuje izravno spajanje umjetnih udova na ljudski kostur. Vrijeme kiborga i bioničkih udova tek dolazi...

Koncept uzgoja kože na metalu, kao u znanstvenofantastičnim filmovima poput Terminatora, realizirali su istraživači na londonskome sveučilištu.

Takav uzgoj omogućuje prihvaćanje umjetne ruke ili noge bez infekcije.

Prema pisanju lista Timesa, uspjeh je ostvaren nakon detaljnoga proučavanja načina na koji koža zarasta oko jelenjih rogova.

Novi će sustav omogućiti napredak tehnologije izrade umjetnih udova, među ostalim i bioničkih udova kojima upravljaju živčani impulsi.

Prva ispitivanja nove tehnologije provode se na skupini pacijenata bez udova, među kojima je i dvoje koji su izgubili ruku u terorističkom bombaškom napadu na London 7. srpnja prošle godine.

Golemi asteroid 2004 XP14 u noći s nedjelje na ponedjeljak prozujao je tik pored Mjeseca, na samo 432 tisuće kilometara od našeg planeta, objavili su znanstvenici. Za dlaku.

Da bi dobili uvid koliko je to daleko, ili blizu, asteroid je projurio na nešto većoj udaljenosti od one na kojoj se nalazi Mjesec.

Astronomi znaju vrlo malo o tom asteroidu koji je prvi put uočen 2004. Prema jačini svjetla izračunato je da je širok malo manje od jednog kilometra.

U posljednjih nekoliko godina pokraj Zemlje je projurilo nekoliko desetaka asteroida, ali je ovaj najveći. A astronomi kažu da će u ovom stoljeću taj asteroid projuriti pored Zemlje još 10-ak puta.

Sveti gral, Marija Magdalena… Ne samo da je Isus bio oženjen, nego je bio i otac. Upravo Marija
Magdalena bila je ta Sveta posuda. Bila je kalež koji je nosio u sebi kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista. No
kako je moguće da je tako velika tajna ostala skrivena sve do današnjih dana? Naravno da nije, za tajnu
se znalo. Ona je izvor najdugotrajnije legende svih vremena, legende o Svetom gralu. Magdaleninu su
priču na sav glas izvikivali stolječima u svim vrstama metafora i na svim jezicima. U spisima Svetog grala
pronađenim ispod Salomonova hrama nalaze se upravo ti dokazi da su Isus i Magdalena bili kraljevske
krvi.
Leonardo ipak nije jedini koji je pokušavao reći istinu o Svetom gralu. Kraljevsku krvnu liniju Isusa
Krista iscrpno je zapisalo mnogo povjesničara. Osamdesetih godina izdana je i dosta poznata knjiga
«Sveta krv, sveti gral» u kojoj se otvoreno iznosi nekoliko nedvosmislenih tvrdnji, ali osnovna ideja stoji i
zaslužna je što je napokon uvedena ideja o Kristovoj krvnoj liniji u popularnu literatiru.
Naravno reakcija Crkve na knjigu bila je osobito burna. Ali to se moglo i očekivati. Ipak je to bila
tajna koju je Vatikan pokušao zakopati u četvrtom stoljeću. Križarski ratovi su se djelomično vodili oko
toga. Prikupljanja i uništavanja podataka. Prijetnja koju je Marija Magdalena predstavljala muškarcima koji
su vodili ranu Crkvu mogla ih je uništiti. Ne samo da je Magdalena bila žena kojoj je Isus ostavio zadatak
da osnuje Crkvu, nego je bila i fizički dokaz da je novoobzanjeno božanstvo poteklo iz linije smrtnika.
Crkva je da bi se zaštitila, ovjekovječila Magdalenu kao kurvu i sakrila dokaze Kristova braka s njom
onemogučujući na taj način bilo kakve moguće tvrdnje da je Isus imao potomka i da je bio smrtnik.
To je bila dovoljno snažna motivacija Crkvi da provodi takvu obmanu. Ne bi inaće mogla preživjeti
da javnost sazna da je Isus imao potomka. Isusovo dijete potkopalo bi presudno stajalište da je Krist
božanstvo, a samim tim i stajalište da krščanska crkva, koja je samu sebe postavila za jedinog posrednika
Božjeg na zemlji, doista može dovesti čovjećanstvo u nebo i uvesti ga u kraljevstvo nebesko.
Leonardo da Vinci bio je genije a njegova uvjerenja duboko su usađena u svaku njegovu sliku. Iako se na
prvi pogled to ne bi reklo, bio je kontroverzni umjetnik i njegov je život bio obavijen zaista mnogim
tajnama. Kakva li se istina krije iza njegova života i jesu li njegova djela zaista izraz nezadovoljstva
krščanskom Crkvom? Sva je prilika da simbologija njegovih djela ukazuje da je zaista velika tajna
sakrivena između redova ispisanih u Bibliji. Poznato je da povijest uvijek pišu pobjednici. Kad dođe do
sukoba dviju kultura, gubitnik biva izbrisan, a pobjednik piše povijesne knjige – knjige koje veličaju njegov
cilj, a blate pobijeđenog neprijatelja. Napoleon je rekao: 'Što je povijest nego prića oko koje su se složile
obje strane?'. No povijest je uvijek jednostrana.
Dali je istinita druga strana medalje? I dali zaista postoje spisi koji govore drugu priću o Isusu Kristu i
Mariji Magdaleni? Nije zapravo bitno. Ona strana priče u koju želiš vjerovati, postaje stvar vjere i osobnog
istraživanja.
Kaže se da je mjesto na kojem su pronađeni spisi Svetog grala ujedno i grobnica u kojoj se nalazi
tijelo Marije Magdalene. Ta grobnica i spisi pričaju priču o njezinom životu. U samoj svojoj biti, potraga za
Svetim gralom uvijek je bila potraga za Marijom Magdalenom, Kraljicom kojoj je nanesena nepravda i koja
je zakopana zajedno s dokazom da ima zakonito pravo na moć. Sionski priorij osnovan je kako bi čuvao
njenu tajnu, a kasnije i kako bi pronašli i štitili njen grob i spise koji potvrđuju njenu priču. A osim toga ima i zadaću da štiti potomstvo je bilo u neprestanoj opasnosti od Crkve koja se bojala da ako se linija nastavi
tajna Isusa i Magdalene bi mogla izači na vidjelo i osporiti katoličku doktrinu.
Za sveti gral su svi čuli. Ali u pročišćenoj verziji njegove legende, mnogo dijelova fali i nejasno su
spojeni.

Da Vincijev kod izvanredno je djelo koje je zaista uvelo u popularnu literaturu izbjegavanu temu,
a sada možete i sami uvidjeti zašto je ovo djelo diglo toliku prašinu i uzbunila cijelu Crkvu. Moglo bi se do
sutra pričati o tome, ali ne može se osporiti da je fascinantna i sama pomisao na upravo otkrivenu
legendu koja je već tisuču godina bila jedna od najčuvenijih tajni svih vremena.