Nesretna zabluda o Mariji Magdaleni je mišljenje da je bila bludnica. No to je nasljeđe
pokvarene kampanje koju je lansirala rana Crkva. Crkva je htjela zaprljati ime Marije Magdalene kako
bi prikrili njezinu opasnu tajnu, ulogu Svetog grala. Rana je crkva uistinu uvjerila svijet da je smrtni
prorok Isus bio božansko biće. Prema tome, sva evanđelja koja su opisivala zemaljske značajke
njegova života ispuštena su iz Biblije. Na nesreću za rane urednike, jedna posebno zabrinjavajuča
zemaljska tema neprestano se pojavljivala u evanđeljima. Marija Magdalena. Ili točnije, njezin brak s
Isusom Kristom.
Da Vinci je bio toga više nego svjestan. A postoje i povijesni zapisi o tome. Posljednja večera
gotovo na sav glas izvikuje da su Isus i Marija bili par. Njihova je odjeća kao odraz u ogledalu i
povezani su u kuku naginjući se jedno od drugoga kao da stvaraju jasno određeni negativni prostor
između sebe.
Zapravo Isus kao oženjeni čovjek ima više smisla od standardnog biblijskog pogleda da je bio
neženja upravo zato što je bio Židov. Pravila ponašanja u to su vrijeme doslovno zabranjivala
Židovima da budu nevjenčani. Prema židovskom običaju, celibat je bio osuđivan i svaki Židov je imao
obavezu pronaći odgovarajuču ženu svome sinu.
U starim hebrejskim spisima pronađenim kod Mrtvog mora, navode se mnoge intrigantne
svari. Iz njih se jasno vidi kako je Isus u trenutku naslučivanja da će biti uhvačen i razapet, zadao
upute svojoj družici Mariji Magdaleni kako da nastavi voditi Njegovu Crkvu nakon što Njega više ne
bude. To je među njegovim učenicima izazvalo mnogo ljubomore. Pogotovo je Petar izrazio svoje
nezadovoljstvo što je drugi po redu i to iza žene. Prema ovim nepromjenjenim evanđeljima, Isus nije
dao Petru upute prema kojima je trebao utemeljiti krščansku crkvu, nego Mariji Magdaleni. Krščansku
je crkvu trebala voditi žena.
No kako sve to čini Mariju Magdalenu Svetim gralom? Malo ljudi naime zna, da je Marija
Magdalena osim što je bila Kristova desna ruka, već bila močna žena. Marija je bila iz Benjaminova
plemena, imala je kraljevske krvi. Marija je proglašena bludnicom da bi se izbrisali dokazi njezinih
snažnih veza s obitelji kojoj je pripadala.
No nije Crkvu toliko brinulo što je Magdalena imala kraljevske krvi, kojiko što se družila s Kristom koji
je također imao kraljevske krvi. Evanđelje po Mateju govori da je Isus bio iz Davidova plemena.
Potomak kralja Salomona – kralja Židova. Ženidbom sa snažnom kućom Benjaminovom, Isus bi spojio
dvije kraljevske krvne linije i stvorio snažan politički savez koji bi mogao zakonski zatražiti prijestolje i
povratiti liniju kraljeva kao u vrijeme Salomona.
Legenda o svetom gralu jest legenda o kraljevskoj krvi. Kad se govori o kaležu u kojem je bila krv
Kristova, govori se o Mariji Magdaleni koja je u svojoj utrobi nosila Isusovu kraljevsku krvnu liniju.

Vračajući se na famoznu da Vincijevu fresku posljednje večere, doći čemo do srži legende.
Crkva je podčinila žene, istjerala Boginju i zabranila pogansko štovanje svete ženstvenosti. Kada smo
rekli da pravo pitanje koje valja postaviti vezano za Sveti gral nije što je nego tko je, gledajući pažljivo
u fresku dobit ćemo odgovor da je Sveti gral osoba, i to ne bilo koja osoba već žena, koja je u sebi
nosila tako močnu tajnu da bi, kad bi je otkrila, uništila sam temelj krščanstva.
Upravo je nju da Vinci naslikao kako na posljednjoj večeri sjedi na počasnom mjestu, Isusu s
desna. Posljednja večera trebala bi prikazivati trinaest muškaraca. Duga crvena kosa, delikatno
prekrižene ruke, nagovještaj grudi. Bez sumnje… žena. A to nije nikakva greška u slici, da Vinci je bio
vrlo vješt u slikanju razlika između spolova. Unaprijed stvorena predodžba koju im amo o toj slici toliko
je snažna da naš mozak blokira neslaganja i zanemari što oči vide. A još je jedna m ogučnost zašto se
žensko naličje nikada nije primječivalo. Veliki broj fotografija u knjigama o umjetnosti snimljen je 1954
kad su pojedinosti još uvijek bile skrivene ispod slojeva prljavštine i nekoliko restauracijskih
prepravaka koje je napravio neki nespretnjaković u osamnaestom stolječu. Sad kad je konaćno
očišćena i svi su ti slojevi skinuti, tako da možemo vidjeti da Vincijev original koji bez sumnje prikazuje
ženu. Ta je žena, nitko drugi nego Marija Magdalena.