GLUMCI U ZAGVOZDU

''BOŽANSTVENA KOMEDIJA''

Ako je Franjo Tuđman otac hrvatske države, onda je vojvoda hrvatskog humora Željko Pervan, središnji protagonist «Zločeste djece», «Večernje škole» i još niza uspješnih projekata, kao što je i ova njegova komedija.
Željko Pervan nam tako i ovom svojom stand up komedijom pokazuje kako se sjajne stvari čine i bez mnogo love, ali s gomilom entuzijazma i nadasve jedinstvenim talentom.



ŽELJKO PERVAN – BIOGRAFIJA

Rodio sam se 07.08.1962. godine u Zagrebu u 3,10 sati ujutro u Zajčevoj bolnici, od majke Anđelke Pervan i oca Božidara Pervana.
Od samog izlaska na svijet krupnim, lijepim, zelenim očima zainteresirano upijam podražaje oko sebe. Sa sedam mjeseci progovaram jednostavnije rečenice što izaziva sablazan i strah među užom rodbinom.
Izrastam u simpatična dječaka, a s et godina kosa mi tamni i od plavičastog djeteta postajem crnokos dječarac.
Osnovnu školu «I.Mažuranić» u Zagrebu završavam s lakoćom i to «c» razred.
Srednja škola, na inzistiranje oca, postaje moj antipod. To je srednja tehnička škola «Nikola Tesla». S mukom učim o strukturama metala. Očeva želja jača je od svake moje stanice koje se bune poradi uzaludnog učenja.
Nemogućnost fokusiranja interesa na neko usko područje otežava mi izbor formalnog obrazovanja.
Počinjem raditi na radiju «101» netom nakon pokretanja istog. Radim Buli pred vratima, Zločestu djecu. U svom izričaju pojavom OTV-a dodajem još i sliku. Radim Top listu šovinista, «Serbus Zagreb», Malu školu loše glume, Kalamburgud kviz, Večernju školu, Malo morgen, Pervanovo, Obećanu zemlju. Pišem za Vjesnik i večernjakov Ekran, prelazim na HRT. Na HRT-u radim Večernju školu, game show Uzmi ili ostavi i na drugom programu Hrvatskog radija emisiju namijenjenu ženama pod nazivom «Iza paravana».
Pojavom klubova sa stand up scenom nastupam u istim, a i s mono komedijom nastupam diljem Hrvatske i šire.
Trenutno sam bez posla i čekam novu sezonu. Visok sa 192 cm, nepušač, antialkoholičar, katolik. Sretno sam oženjen i skrbim za četvero djece.

DRUGI LIBAR MARKA UVODIĆA SPLIĆANINA

GRADSKO KAZALIŠTE MLADIH, SPLIT
redatelj: Goran Golovko, igraju: Filip Radoš, Bobo Davidović, Franko Strmotić, Nada Prodan, Vinko Mihanović, Magda Matošić i dr.

Duh staroga Splita, ovjekovječen u prozi Marka Uvodića, kao stalni izazov za uprizorenje još jednom nalazi svoje mjesto u repertoaru Gradskog kazališta mladih Split. Nakon uspjeha ''Malog libra'', svojevrsnoga zaštitnog znaka GKM-a, svoj put do pozornice ovoga puta pronašle su kratke priče ''Sritni su bili'' i ''Pulitika šjore Bete'' zajedno s drugim pričama okupljenim u zbirci ''Drugi libar Marka Uvodića Splićanina''. Toplina kojom je obogaćen Uvodićev humor i kojom zrače njegovi junaci, mali ljudi građanskog sloja čije ljubavi, brige i snove danas prepoznajemo, oživjeli su u ulogama ansabla Gradskoga kazališta mladih Split.

SA' ĆE BOŽO SVAKI ČAS
Teatar Rugantino

Fabijan . . . . . . . . . . . .Špiro Guberina
Jerko . . . . . . . . . . . . .Ivica Vidović
Bepo . . . . . . . . . . . . . Goran Navojec / Božidar Orešković
Luka . . . . . . . . . . . . . Krunoslav Klabučar / Nenad Cvetko
Redatelj . . . . . . . . . . . Mario Kovač

Kanonsko djelo kazališta apsurda, Beckettov “Godot”, vrača se kući. A kuća je, ne biste vjerovali, u Splitu! Preciznije, u njegovom devastiranom industrijskom predgrađu. Traumatična pretvorba poharala je pogone, ostavljajući za sobom pustoš, a ni naš duhovni pejzaž nije utekao tom usudu. Na pola puta između očaja i rezignacije, dalmatinske inačice Estragona i Vladimira vrijeme trate zaokupljeni najraširenijom hrvatskom zanimacijom novoga milenija: Čekanjem. Za razliku
od tisuća drugih koji snivaju svoja radna ili rodna mjesta, iščekuju povrat duga ili stare štednje, geopolitička priključenja ili pravosudna izručenja, njih dvojica već su i zaboravili za kakvim raspletom čude. Prošlost im je oduzeta, baš kao i pravo na budućnost, jedino čime još uvijek raspolažu je ništavilo svakodnevice. Stiješnjeni između “jučer” i “malo sutra”, oni tek fingiraju život - otkrivaju nadu, da bi je minutu kasnije izgubili; zaneseno se prepuštaju emocijama, da bi im se odmah brutalno narugali. “Sa’ će Božo, svaki čas...” ne predstavlja samo jedan u dugome nizu pokušaja da se prevratničko Beckettovo djelo situira u novi jezični ambijent, u ovom slučaju splitski dijalekt. Riječ je o tekstu koji otvara dijalog sa slavnim izvornikom, nudi zavodljivu igru prepoznavanja sličnosti između fikcionalnog svijeta apsurda i besmisla naše svakodnevice. Cijeneći činjenicu da veliki irski pisac nije samo revolucionirao definiciju teatra, nego i naglavce okrenuo uvriježeni “naracijski bonton”, ohrabrujući tako cijele naraštaje humorista i satiričara, Rugantinova predstava pokušava razgoriti golemi - a zatomljeni - komički potencijal originalnog rukopisa. Duboko uronjena u prepoznatljiv lokalni kolorit, i ova se nova-stara priča, na koncu, ispostavlja kao anti-priča. Happy end je hollywoodska izmišljotina, vele europski intelektualci. Bilo kakav end patetična je laž, dodao bi Beckett. Bez ikakve želje da proturječi pokojnome meštru, “Sa‘Će Božo, svaki čas...” trudi se pokazati da i u toj deprimirajućoj maksimi ima dovoljno razloga za ljekoviti smijeh.

MATE MATIŠIĆ - MARJAN KRAJINA kvartet

Etno- swing sastav koji svoj muzički izričaj temelji na swing glazbi kao i na hrvatskoj narodnoj glazbi skladanoj za nekoliko autentičnih hrvatskih žičanih instrumenata ( samica in G, samica in E, bisernica, bass prim…) i harmoniku. Riječ je o svojevrsnom glazbenom laboratoriju ( kojeg sačinjavaju ponajbolji hrvatski instrumentalisti), u kojem se istražuju sve mogućnosti narodnih instrumenata kao i specifičnih orkestracija autentičnih glazbenih tema istražujući specifičnosti narodnih glazbenih modusa pogodnih za improvizaciju.



MATE MATIŠIĆ – gitara, samica, tamburica
(književnik i skladatelj)
Kazališne drame su mu prevedene na engleski, ruski, bugarski, mađarski, makedonski i slovenski jezik te su izvođene u niz europski uglednih teatara ( npr. Puškin teatar- Moskva, Teatar 199 Sofija…) Scenarista ili koscenarista cjelovečernjih igranih filmova koji su dobili niz uglednih međunarodnih nagrada:- Kad mrtvi zapjevaju (redatelj: K. Papić)- Fine mrtve djevojke (redatej : D. Matanić)- Priča iz Hrvatske (redatelj: K. Papić)- Infekcija (redatelj : K. Papić)- Život sa stricem (redatelj: K. Papić).
Uz pisanje intezivno se bavi skladanjem filmske i kazališne glazbe. Skladao je glazbu za cjelovečernje igrane filmove: ( Kako je počeo rat na mom otoku (redatelj: V. Brešan), - Maršal (redatelj: V. Brešan), Svjedoci(redatelj: V. Brešan)- Ta divna splitska noć( redatelj: A. Ostojić); - Infekcija(redatelj: K. Papić),- Ajmo žuti (redatelj D. Žarković).



MARIJAN KRAJINA, prof.- harmonika

Diplomirao 1990. na Državnoj ruskoj Akademiji u Moskvi harmoniku u klasi prof. V. Semjonova i dirigiranje u klasi prof. V. Kozuhara glavnog dirigenta Kijevske opere. Bio je stipendista fonda Ive Pogorelića KD Zagreb. Dobitnik je brojnih državnih i međunarodnih natjecanja. Nastupao je u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj, Rusiji, Belgiji, Francuskoj… Poznati hrvatski skladatelji posvetili su i dio svojeg opusa M. Krajini. Nastupao je kao solist i s eminentnim i svjetski poznatim hravstkim glazbenicima prof. Tonkom Ninićem, prof. Darkom Petrinjakom… Osim toga bavi se i pedagoškim radom. Od 1997. ravnatelj je Glazbene škole Zlatka Balokovića u Zagrebu.
Počasni je član Code diplomatique & consulaire.




BORNA ŠERCER- najbolji hrvatski jazz bubnjar i udaraljkaš. U hrvatskoj je poznat i kao maestralni svirač na bocama na kojima bubnjarskim palicama izvodi bogat repertoar klasičnih skladbi. Član je nekoliko uglednih hrvatskih jazz sastava, a zaposlen je u Big bandu HRT-e.


JURICA ŠTELMA – kontrabasista s najboljim mogućim klasičnim obrazovanjem. Nakon završene Muzičke akademije u Zagrebu završava poslijediplomski studij i USA. Redoviti je ili pridruženi član hrvatskih klasičnih, jazz i rock sastava.( Zagrebački gudački kvartet, Hot club Zagreb…) . Zaposlen je u HNK-u.

I Goran Višnjić, poznati hrvatski glumac koji sudjeluje u mnogim svjetski poznatim hitovima, za svog boravka u Hrvatskoj posjetio je Zagvozd. Pogledajte kako je to izgledalo:

PREDSTAVA ''RODIJACI'' Petra Miloša u izvedbi ŠIBENSKOG KAZALIŠTA


Režija: Mate Gulin
Scenografija: Branko Lovrić Caparin

Stipe...................Mate Gulin
Grgo....................Jere Svračak

U jednom gradu u Njemačkoj, u zgradi u kojoj stanuju i Turci, u jednosobnom stanu žive i dva Hrvata - Hercegovca, Stipe i Grgo.

Svakodnevni izgredi shinkedsa i neonacista, koji napadaju "auslendere", natjerali su "rodijake" da malo "priuredu svit". Počevši "lekvidaciju" zlom koje dolazi s Istoka i prijeti komunizmom, diktaturom i neimaštinom - svojom "pulitičkom strategijom" čiste sve što ne valja.

"Malo je mista na jednoj strani pisma za upisati sve negativce, more bit da bi bolje bilo zapisat one koje ćemo poštedit, jer ih je manje".

Otvara se "knjiga opstanka" gdje su na prvom mjestu Hrvati... No je li to kraj ili početak ????

Ova komedija pisana za vrijeme domovinskog rata sada kada smo pred vratima Europske unije, postaje još aktualnija.

KONCERT - NINA BADRIĆ U ZAGVOZDU

PREDSTAVA ''MEDVJED'' Antona Pavloviča Čehova u izvedbi ZIJAHA A. SOKOLOVIĆA & KVARTET LOLITA, LJUBLJANA

U prvoj slici predstave instrumenti se izdvajaju kao likovi, saksofon kao Jelena Ivanova Popova, a bas gitara kao sluga Luka, i zapocinju dijalog na osnovu Cehovljevog teksta. Svaki instrument uzima integralni tekst svoga lika, pretvara ga u muziku i pomocu nje vodi dijalog. Jelena Ivanova Popova je udovica "koja se živa zatvorila izmedu cetiri zida i vec sedam meseci žali za svojim mužem", a sluga, starac Luka joj govori da skine crninu "jer lepota ne traje do veka, a ona je mlada, lepa, krv sa mlekom". Neko kuca na vrata kuce i Luka, bas gitara odlazi. U drugoj slici Jelena, saksofon, ostaje sama i govori, svira monolog o svojoj usamljenosti, tuzi i muževljevom neverstvu. U trecoj slici sluga Luka se vraca i govori da "je došao neki šumski duh koji psuje i koji želi da je vidi", ali Jelena to odbija. U cetvrtoj slici se pojavljuje glumac kao Grigorij Stepanovic Smirnov koji na scenu donosi elemente teatra. Glumac vodi dijalog kao da su mu na sceni partneri glumci, Cehovljevi likovi, a u stvari su saksofon i bas gitara. Smirnov dolazi po novac koji mu je ostao dužan Jelenin "pokojni suprug jer je kupovao ovas od njega", a koji mu je hitno potreban. Jelena "ne može odmah da mu vrati novac, jer poslovoda nije kod kuce" i uvredena Smirnovljevom grubošcu odlazi. U petoj, šestoj i sedmoj slici Smirnov "ljut, jer mu cak postaje teško" ostaje sam u sobi i ceka da dobije novac, a muzika violine oznacava i razvija temu ljubavi koja se rada izmedu njega i Jelene. Osma, deveta i deseta slika razvijaju sukob Smirnova i Jelene koji se srecno završava, a muzika bubnjeva je komentar za situacije, za karaktere likova i za njihove odnose. Tako instrumenti muzikom glume Cehovljeve likove i postaju glumci, a glumac glumom postaje instrument. Preplitanjem i spajanjem ova dva umetnicka nacina izražavanja, muzike i glume, teatarska iluzija dobija hrabru i neobicnu, retko interesantnu dimenziju. To je nastavak traganja za novim prostorima u umetnosti… : : Zijah A. Sokolovic



Grigorije Stepanovic Smirnov - glumac / Zijah A. Sokolovic
Jelena Ivanova Popova - saksofon / Primož Simoncic
Luka, sluga - bas gitara / Iztok Vidmar
violina / Jelena Ždrale
bubnjevi / Marjan Stanic
Režija : Zijah A. Sokolovic

VEČER S DRAGUTINOM TADIJANOVIĆEM

Tadijanovićevu poeziju pjeva Lidija Bajuk, a Tadijanovićeve stihove govore glumci: Vanja Drach, Zlatko Crnković, Nada Subotić, Ante Šućur i Vedran Mlikota

DAN OPĆINE ZAGVOZD - BLAGDAN GOSPE OD KARMELA
KONCERT - TEDI SPALATO
Gostuje: MJEŠOVITA KLAPA SALONA S MANDOLINSKO - TAMBURAŠKIM ORKESTROM (KUD SALONA), SOLIN

IZLOŽBA - IMOĆANI U KRAVATAMA S POČETKA 20. STOLJEĆA

Organizator izložbe: Academia Cravatica

Urednici izložbe: Marijan Bušić, Suzana Budimir, Sanda Lončar, Vedran Mlikota

Academia Cravatica (AC) neprofitna je ustanova osnovana 1997. godine, a njezina je djelatnost istraživanje i proučavanje kravate kao hrvatske i svjetske kulturne baštine. Različitim kulturnim projektima AC komunicira svijetu hrvatsko porijeklo kravate koja se povijesno razvijala doprinosima i drugih naroda. Važniji projekti AC-a su međunarodna umjetnička izložba Izazov kravate, instalacija Kravata oko Arene, dramski igrokaz Prva kravata, knjige Priča o kravati i Kravata Velog Jože, a u tijeku je i spektakularni projekt Kravata oko Hrvatske.
Izložbom Imoćani u kravatama s početka 20. stoljeća AC otvara jedan novi ciklus istraživanja i prikupljanja građe o povijesnoj simbolici kravate zabilježenoj na fotografijama tijekom 19. i 20. stoljeća u raznim krajevima Hrvatske. Kravata je u Imoti bila svojevrstan credo, više negoli modni dodatak. Fotografije iz obiteljskog i društvenog života kroz dva minula stoljeća svojevrstan su almanah povijesti koji ukazuje da građanstvo svojom odjećom nimalo ne zaostaje za velikim gradskim središtima. Muškarci su osobitu pažnju pridavali odijevanju te je stoga gotovo nemoguće pronaći fotografiju na kojoj je muškarac bez kravate. Kravata je vrlo rano usvojena i kao dio odjeće ruralnog stanovništva. Poznata je činjenica da je iz siromašne i kamenite Imote krajem 19. i početkom 20. stoljeća krenuo val ljudi prema Europi i Americi u potragu za poslom i zaradom. Odlazeći trbuhom za kruhom, naši su ljudi možda posljednjim novcima uspijevali priskrbiti odijelo, uz to obveznu kravatu, a u gornjem lijevom džepu jakete zataknula bi se penkala - bio je to svojevrstan izraz statusa. Noseći galantarske torbe pretrpane nevjerojatnim brojem sitnica, ovješene o kožni remen, krstarili su od Beča do Praga i dalje po cijeloj Europi. Usvajajući navike i običaje stranog svijeta, brižljivo su pazili na vlastiti izgled, stoga možemo ustvrditi da je kravata bila upravo taj modni dodatak koji se s vremenom, a i brojnošću naših galantara, pretvorio u svojevrstan credo. Vraćajući se na domaća ognjišta, diktirali su način odijevanja stanovništvu Imote te je već od najranijih godina 20. stoljeća kravata usvojena kao neizostavni detalj bez kojega nije bilo vjenčanja, krštenja ili bilo kakve svečane prigode. Stoga nećemo pogriješiti ako ovu kratku povijest kravate u Imoti svedemo pod naslov: S kravatom odlazimo u svijet, s kravatom se vraćamo u rodni kraj.

ANSAMBL NARODNIH PLESOVA I PJESAMA HRVATSKE LADO

PREDSTAVA ''FRANCUZICA'' (Ilija Zovko) u izvedbi HNK Split

Glume: Zoja Odak i Ilija Zovko

Francuzica Ilije Zovka jedan je od scenski najpreciznijih rukopisa u suvremenoj hrvatskoj drami. Njegova rečenica je pitka, govorna, ne opterećuje i ne koči, lako se oblikuje, oslobađa glumca, sve dosljedno izlazi jedno iz drugog, pa se put prema liku i odnosu čini lakim.


Vesela atmosfera nakon predstave

KOMEDIJA – Miro Gavran ''ZABRANJENO SMIJANJE''

Glume: Tomislav Martić, Mladena Gavran, Antonija Stanišić.

Nakon hit predstave ''Hotel Babilon'', Teatar ''Gavran'' izašao je pred publiku s novom, nadasve duhovitom komedijom, smještenom u našu suvremenost. Razotkrivajući mane i vrline prepoznatljivih, simpatičnih ljudi čija se sudbina otela iz njihovih ruku, predstava ''Zabranjeno smijanje'' obiluje brojnim iznenađenjima koja iz scene u scenu, u furioznom tempu, vode gledatelja kroz neobičnu priču. Glavni junaci su muž, žena i ljubavnica, čije se sudbine toliko isprepletu i zakompliciraju, da više ne znaju je li im lakše i ugodnije u tom trokutu ili izvan njega.

GRADSKA GLAZBA IMOTSKI
Imotska gradska glazba, prema zapisima, osnovana je 1870. godine. Svojim djelovanjem odgojila je mnoge generacije, a danas je, zahvaljujući programskim i umjetničkim dosezima, jedan od najboljih amaterskih orkestara u Hrvatskoj. Posljednja četiri ljeta Kazališnih susreta ''Glumci u Zagvozdu'', Gradska glazba Imotski sudjeluje u svečanom otvorenju festivala.



HALUBAJSKI ZVONČARI
U Halubju, zapadnom dijelu Kastavštine, pokraj Rijeke, sačuvan je jedinstven narodni običaj; zvončari, kojih podrijetlo seže do u prapovijest. Vezani za stočarske krajeve, što pokazuje i njihova oprema, prvobitno su imali zadaću tjeranja zlih duhova zime i poticanje novog proljetnog ciklusa, a sada svakog ljeta sudjeluju u otvorenju glumačkih susreta ''Glumci u Zagvozdu''.



MAŽORETKINJE IZ SINJA I TRILJA



IZLOŽBA – ''VINSKI DRAMOLET'' (Davor Štambuk)

Davor Štambuk, karikaturist i novinar, rodio se 1934. godine u Splitu. Šezdesetih godina prošloga stoljeća bio je poznat kao novinar ''Narodnog sporta'', pišući o tadašnjim nogometnim prvoligašima iz Splita – Hajduku i RNK Split, a osamdesetih je bio autor i voditelj zabavnih emisija na Televiziji Zagreb.
Francusko ministarstvo kulture odlikovalo ga je 2003. godine Redom viteškog križa za umjetnost i literaturu, koji se dodjeljuje pojedincima zaslužnim za promicanje francuske kulture i umjetnosti.



PREDSTAVA – Vid Balog, Goran Vrbanić ''CIGLE SVETE ELIZABETE''

Glume: Damir Lončar, Sanja Marin, Jasna Palić Picukarić, Vanja Ćirić, Tomislav Kvartuč, Ljubo Zečević, Ivica Zadro, Goran Malus, Vid Balog, Željko Duvnjak, Davor Svedružić, Igor Mešin, Saša Buneta, Siniša Popović, Ana Kraljević, Jasna Bilušić.