Svanutak sunca,dana 9.4.2006. bio je predodređen da bude jedinstven i neponovljiv.relevantnost događaja koji će se zbiti toga dana,sama je odredila sudbinu ionako već odavno,na slavu predodređe nedjelje.činilo se da bi to trebao biti moj prvi spektakularan i adrenalinom napumpan dan u životu,dakako,prvi u kojem na sebe ne sravnavam nikakav pritisak ili odgovornost.
Dakle,sati su te nedjelje neponovljivo tekli i uzmicali prema satu s,točno osam sati navečer za kada je zakazan koncert britanske rock atrakcije i afirmiranih vladara osamdesetih,Simple Minds.uobičajena trema i uzbuđenost,za čudo,djelomično je izostala.vjerujte mi,to je efekt koji stvara svakodnevno pisanje testova,ispitivanje,sportska natjecanja etc..uz koje se naprosto naučite živjeti stresno,pa trema tinja što brojka tih iskustvenih momenata uzmiče.
Iako tijelo nije iskazivalo apsolutno nikakve znakove uznemirenosti i zabrinutosti,primjerice da ne bi došlo do otkazivanja koncerta ili pak neke izvanredne okolnosti koja bi Iku i mene udaljila od draženova doma,majstorski sam tu tjeskobu potiskivao u centrima u mozgu,ne dajući joj da diše.
Bio sam savršeno svjestan večerašnjeg događaja i spreman stupiti u akciji,pod svaku cijenu.kada sam već zapeo na riječi 'cijena' ,valja spomenuti da cijena ulaznice od 250kn ni u jednome trenutku nije pretstavljala temu rasprave ili indignacije,procjenjujem čak da isplativost odlaska na koncert nikada nije bila sporna,što se kasnije iskazalo točnim,no otom potom.
Prevencija na prvome mjestu!sigurno je sigurno,pa uvijek valja rizik svesti na minimum,kako do njega ne dođe,pa smo se prema našoj lokaciji uputili već oko pola pet sati popodne,zapažate da je koncert u osam.finih sat i pol prije održavanja sve je bilo na svome mjestu.nalazili smo se na mjestu događaja,karte su bile spremne i trebalo je samo pristupiti prema glomaznih redarima i širokoprsno im istršiti dokazni materijal pred nos,kako bi nas pustili u dvoranu.no bilo je uvelike prerano ući u sigurno praznu dvoranu pa smo vrijeme ubijali sjedeći u lokalnome business lokalu,sa moram istaći,ponudom ukusne kave,mada s premalo mlijeka po riječima Ike.
Iako se trudeći ne iskazivati previše svoju nervozu,ona je ipak počela izlaziti na vidjelo sa samim bliženjem dotičnog termina.masa se počela okupljati a ja sam postajao sve nemirniji i željniji ulaska u dvoranu.bijaše po želi,ustupili smo u dvoranu dobrih sat vremena prije oficijelnog početka koncerta,no na moje razočaranje,pusta dvorana prepuna dima i neuvjerljivosti ispunjavala je moju eskaliranu glavu zabrinutošću i najdiskretnijom indignacijom,usmjerenu prvenstvenu prema ljudskome rodu koji se nije udostojio pristojno popuniti draženov dom za Svjetsku Veličinu kao što su Simple Minds.paranoično griženje nokata i isto tako sumahnito kovrtlanje glave u svim smjerovima ne bi li opazio naglo popunjavanje dvorane,odavalo me.no koliko god bi moje moždane vijuge postajale opskurne u trenucima pomisli na ljude koji nisu došli na koncert,toliko bi se palile lampice u mojoj glavi i ugrijavale atmosferu i euforičnost prije samog početka.
Bilo je vrijeme za predgrupu.Tyler,kako se nazivaju,nije se iskazao pretjeranim smislom za tekstove,no utoliko su taj nedostatak nadoknađivali savršenom bojom glasa vokala grupe i pompoznim gitarističkim izvedbama koje su uzdrmavale kupolu draženova doma.simpatičan nastup sekundarnih aktera,po meni senzacionalnog događaja,bila je tek uvertira u ono što će usljediti u naredna dva sata.
Na sreću,kataklizma nije bila na pomolu jer se dvorana iz minute u minutu počela puniti a atmosfera postajala sve užarenija i napetija.nisam mogao dočekati iskorak Simplića na čelu sa jimom kerrom.
I finalno,dogodilo se...po uzvicima i neartikuliranim zvukovima sa pozadine pa i djelom pogledom na zamračenu pozornicu uspjeli smo shvatiti da vladari stupaju na scenu.trebala je to biti duga i nezaboravna noć...
Posumnjali ste da nije bilo tako?i više od toga!razuzdani gledatelji sada već preplavljene dvorane draženova doma,srćano su izgovarali riječi legendarnih pjesama poput:hypnotised,she's a river,belfast child,don't you ili waterfront...i dio svega toga,moj kolega i ja...nezaboravno!
Kao da smo predvidjeli,svirale su se mahom stare stvari,svima u srca usječene.gotovo da su svi bili u transu kada se sviralo,svi sa neizostavnim čikom i pivom u ruci,pa čim bi isrkali koju čašicu,počeli bi žestoko pratiti ritam lupkanja ruku ostalih.tako su primjerice moje ruke u zraku provele gotovo dva sata,pa su jadne sljedeće jutro naličile balonima ofarbanim u plavo.
U svakom slučaju,zaključujem kako bolji provod nisam mogao očekivati,scenska izvedba bila je neumoljiva,a svjetlosni efekti više nego pogođeni.
Osjećam ponos kada kažem da je jim kerr dva do tri puta pogledao u mene,gotovo sam sto posto siguran da je to činio kada mi je upučivao dva prsta,na što bi ja kao iz topa uzvratio sa uzvicima i pozdravom sa dva prsta.on bi zatim klimnuo glavom i podigao palac prema gore,sugestivno izražavajući zadovoljstvo.
To su trenuci koji zauzimaju vječno mjesto u predjelu DEPONIJ SJEĆANJA u mome mozgu.vjerojatnost ishlapljivanja je minimalna.
I sada kada je svirki od 1:45h bilo dosta,nakon što su se momci dva puta vračali na binu privučeni našim gromoglasnim uzvicima i potresnim valovima nogu,bilo je vrijeme barem se privremeno oprostiti od Simplića do sljedećeg susreta.
Nisam se mogao oteti dojmu da je ovo možda najbolji koncert kojem ću ikada prisustvovati,no život je dug,a energiija na visokom levelu.
Očekujte u sljedećim javljanjima i sliku majce koju sam kupio kako bi mi zauvijek u sječanju ostala Black&White turneja i zagrebom sa destinacijom.skromno se nadam da vam je ovo iscrpno izvješće dalo uvid u dan koji je trebao biti tako miran i spokojan,no dan kojemu je sudbina odredila da bude neponovljiv i buran....


Srdačno Vas pozdravlja,
Mario

P.S.molim na razumijevanje zbog mojeg improviziranja što se tiče velikog i malog slova...



izgled karte prije događaja...tijekom koncerta se natopila znojem u mome stražnjem džepu,pa danas izgleda poprilično drugačije...