i dok ostatak svijeta slijedi ritam svog užurbanog života,ja u svojoj nutrini pokušavam smiriti impulse i pripremiti ih za nove izazove.no kako se čini,to neće biti nimalo laka zadaća.
znate,borba u vlastitoj psihi može trajati do beskonačnosti,a ako ne dođe do klika u centrima,vrlo velika je vjerojatnost da dođe do kroničnih zdravstvenih poteškoća,uzrokovanih upravo stresom i pritiskom,koji u ovom slučaju na moja leđa ne polaže nitko drugi nego li moja malenkost.
pitate se o čemu se radi.odgovor je vrlo složen i razvlači se po više polja ljudskog djelovanja.znate,kada u vašoj glavi mentalni sklop nalaže da se želi postići savršenstvo u svakom aspektu,onda je lako za zaključiti da je vrlo teško funkcionirati pod tolikim pritiskom.
nedavno spomenuh kako bih sve u životu dao da sam genijalac poput vrsnih sveučilišnih predavača fizike,matematike ili kemije,da bez ikakvih problema rješavam najkompleksnije tipove zadataka,a da u tom polju budem nedodirljiv.nažalost,od takvog cilja sam miljama udaljen.
s druge pak strane,tečno se služiti engleskim,njemačkim i francuskim jezikom sljedeći su od ciljeva,djelomično ostvarivih.ne želim se hvaliti,ali šta se njemačkog jezika tiče,mogu vrlo odgovorno ustvrditi da način i količina znanja koju sam upio već u ranim godinama,bez ikakvih stručnih pomagala,rječnika,prevođenja,tek sa pukom snalažljivošću,smislom za jezik i osjećajem za situaciju,golema je.no s druge strane,nije li previše kada si već sada svaljujem pritisak tjerajući se da moram biti dokazana i provjerena klasa u tom jeziku na državnoj smotri?a iz engleskog pak,ambicija ne nedostaje,no kako to ukomponirati?
vidite,nema večeg gušta od perfektnog baratanja glazbenim instrumentima.moja nekadašnja silna želja za sviranjem syntesizera,splasnula je nakon 3 izrazito nemotivirajuće godine tečaja kod sveučilišnog glazbenog profesora.puko gubljenje vremena,koje,sada vidim,sam mogao iskoristiti za ozbiljno usavršavanje vještina na akadamskom nivou.danas,kada gledam vrsne i svjetski poznate klavijaturiste,samo što suza ne potekne u žaljenju što baš ja nisam takav.
gitara i bombastične soloaze ostaju tek san,jer vremena uvelike manjka,pa je naprosto nerealno očekivati da bi baš ja mogao kontrolirati gitarom na onakav način na koji moje misli kontroliraju,iliti snovi.
sportska karijera,koja mi se smiješila u vremenima kada sam bio badmintonaš u naletu,spreman za prebacivanje na najviši mogući nivo treninga,izbrisala se.silna ljubav za tenisom udaljila me od perspektivne karijere a sav rad uz tenis,sada vidim,bio je uzaludan,jer za aktivno bavljenje sportom potrebno je početi od rane mladosti.
još uvijek neki od vas vjeruju da je moj život toliko bajan i splendidan?ma slika kod svakog čovjeka naprosto vara.iza svih petica koje stoje pod mojim imenom u imeniku stoji veliko nezadovoljstvo jer znam da ono za čime ja težim,možda je nedohvatljivo.
ili je pitanje rada i truda?ma možete se truditi koliko hoćete,ali vremena nema,ono jurca i zaobilazi nas,ne pitajući što želite.
biti na vrhu,biti najbolji,biti cjenjen,biti čvrsto uvjeren i siguran...ciljevi koje tek rijetki u životu dostignu,uz mnogo znoja,muke i krvi.no najviše boli kada iza tog uspjeha stoji buket nepravde.
a kada još sumnjate u vlastite sposobnosti,eto vam kaša koja nikako da se pojede.
...
u čemu leži problem?