globabloga

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA
Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja


ČUDNA CESTA
MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.


*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *



Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.


*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI
Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

19.04.2007., četvrtak

JEDAN VRLO MOJ POST

Doma sam. Bubuna i dalje. Nos crven ko rotkica, samo što ne otpadne i počne se ljuštiti, a nema mi zgorega nego kad sam u faci sva natečena (vidi se na kilometre) polurumena, obrisanog pudera u predjelu nos-usta-obrazi i kad me sinusi toliko pritišću da mi glava počinje pulsirati. Lako se raspizdim jer svako izbacivanje iz takta pojačava mi bolove, a onda govorim sve i svašta. To mi je kad vozikam bicikl u majci bez rukava u rano jutro i znojna navečer po vjetru šibam autoputom, tak da je upitno da lu ću ići u Moslavinu (što mi nimalo neće biti drago, al eto Božja kazna dođe uvijek kad ne treba).

Radni dan je započeo podužim sastankom nas 4 kolegice sa šeficom. Inače, šefica je ZAKON i svi ju vole i podržavaju u njenom napredovanju. Al mi kokoške joj zagorčavamo život jer naravno uvijek postoji jedna koja kuka, žali se, traži pravdu (sve opravdano), ali ženo, neki puta treba i prešutjeti, pustiti da stvari idu svojim tokom, pa sve će doći na svoje, sve se vidi i sve se zna. Nije bilo stege, no uzdrmalo me to već rano ujutro. Slabo sam pušila cigarete jer mi ne pašu, a i bezvoljna sam za česta dizanja sa stolice i već dosadne trač-partije....ranije sam otišla jer nije bilo posla, što mi je super došlo jer sam izbjegla onu krvavu žurku i gužvu.

Najela sam se. Sira, vrnja, luka, paradajza, kukuruznog kruha s tuna-paštetom i naravno dobrim komadom dimljenog sira od dragih nam kumica naših. I sad mi naravno nije dobro, jer luk mi uvijek teško sjedne. Ujutro sam slabo jela pa nisam si dala vremena pronaći mjesta mašti na volju da skuham štogod zdravo za brže ozdravljenje pa sam pohitala na zabranjeno voće.

Ovaj vikend stari dolazi u Zagreb, malo da se odmori od posla i promjeni okolinu (vjerojatno je staroj već dosta mojih tuluma;Đ)...dobro će mi svejedno doći odmor, a i vrijeme je da vidim svog ćaću. Ekipa se isto malo previše navikla da sam svaki vikend doma, pa ajde kad se nema gdje, idemo do nje...hehehehhehe...već mi je fitilj pri kraju.

Moram reć, kosa mi brzo raste, izrast već izvire. I totalno mi je već dosta izmišljavanja nekih frizurica, jer otkako sam prvi put oprala kosu, nije to više bilo to, vežem neku malu pletenicu od dužeg djela na leđima, a ostatak puštam da me zasljepljuje po očima. Feniranje mi nije jaka strana, osim ono kad nagnem glavu ispred, malo odozada, sa strane i to, ostalo četka i fen u istoj ruci = nemoguća misija! Što se tiće vanjštine, planiram krenuti na solarij da pripremim kožu na sunce (i bezveze rasipam novac), onako da mi ne preostane kao uvijek kraj kolovoza i rujan da polažem svoju prepranulu boju, a to je kratko s obzirom koliko ljetne odjeće imam u ormaru. Treba to iznosati, a trudit se svaki dan nešto drugo odabrati, kad imam nekoliko najdražih majci i hlača koje uvijek rado u svako doba dana i noći nosim.

.......................lud

Hmm.....nije to ono o čemu sam htijela pisati, uvijek me ponese vrijeme sada, prije i poslije, al ne uspjevam se sjetiti tih malih stvari koje mi se većim dijelom dana vrte po glavi.

Pozdravljam vas nezgotovljeno ispuštenih ideja na blogu, nadam se da ću drugi puta skupiti više hrabrosti, jer JA TO HOĆU - JA TO MOGU....yesyes

wave
- 16:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.