< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
SURFAM:
Doma sam. Bubuna i dalje. Nos crven ko rotkica, samo što ne otpadne i počne se ljuštiti, a nema mi zgorega nego kad sam u faci sva natečena (vidi se na kilometre) polurumena, obrisanog pudera u predjelu nos-usta-obrazi i kad me sinusi toliko pritišću da mi glava počinje pulsirati. Lako se raspizdim jer svako izbacivanje iz takta pojačava mi bolove, a onda govorim sve i svašta. To mi je kad vozikam bicikl u majci bez rukava u rano jutro i znojna navečer po vjetru šibam autoputom, tak da je upitno da lu ću ići u Moslavinu (što mi nimalo neće biti drago, al eto Božja kazna dođe uvijek kad ne treba). Radni dan je započeo podužim sastankom nas 4 kolegice sa šeficom. Inače, šefica je ZAKON i svi ju vole i podržavaju u njenom napredovanju. Al mi kokoške joj zagorčavamo život jer naravno uvijek postoji jedna koja kuka, žali se, traži pravdu (sve opravdano), ali ženo, neki puta treba i prešutjeti, pustiti da stvari idu svojim tokom, pa sve će doći na svoje, sve se vidi i sve se zna. Nije bilo stege, no uzdrmalo me to već rano ujutro. Slabo sam pušila cigarete jer mi ne pašu, a i bezvoljna sam za česta dizanja sa stolice i već dosadne trač-partije....ranije sam otišla jer nije bilo posla, što mi je super došlo jer sam izbjegla onu krvavu žurku i gužvu. Najela sam se. Sira, vrnja, luka, paradajza, kukuruznog kruha s tuna-paštetom i naravno dobrim komadom dimljenog sira od dragih nam kumica naših. I sad mi naravno nije dobro, jer luk mi uvijek teško sjedne. Ujutro sam slabo jela pa nisam si dala vremena pronaći mjesta mašti na volju da skuham štogod zdravo za brže ozdravljenje pa sam pohitala na zabranjeno voće. Ovaj vikend stari dolazi u Zagreb, malo da se odmori od posla i promjeni okolinu (vjerojatno je staroj već dosta mojih tuluma;Đ)...dobro će mi svejedno doći odmor, a i vrijeme je da vidim svog ćaću. Ekipa se isto malo previše navikla da sam svaki vikend doma, pa ajde kad se nema gdje, idemo do nje...hehehehhehe...već mi je fitilj pri kraju. Moram reć, kosa mi brzo raste, izrast već izvire. I totalno mi je već dosta izmišljavanja nekih frizurica, jer otkako sam prvi put oprala kosu, nije to više bilo to, vežem neku malu pletenicu od dužeg djela na leđima, a ostatak puštam da me zasljepljuje po očima. Feniranje mi nije jaka strana, osim ono kad nagnem glavu ispred, malo odozada, sa strane i to, ostalo četka i fen u istoj ruci = nemoguća misija! Što se tiće vanjštine, planiram krenuti na solarij da pripremim kožu na sunce (i bezveze rasipam novac), onako da mi ne preostane kao uvijek kraj kolovoza i rujan da polažem svoju prepranulu boju, a to je kratko s obzirom koliko ljetne odjeće imam u ormaru. Treba to iznosati, a trudit se svaki dan nešto drugo odabrati, kad imam nekoliko najdražih majci i hlača koje uvijek rado u svako doba dana i noći nosim. ....................... Hmm.....nije to ono o čemu sam htijela pisati, uvijek me ponese vrijeme sada, prije i poslije, al ne uspjevam se sjetiti tih malih stvari koje mi se većim dijelom dana vrte po glavi. Pozdravljam vas nezgotovljeno ispuštenih ideja na blogu, nadam se da ću drugi puta skupiti više hrabrosti, jer JA TO HOĆU - JA TO MOGU.... |