illuminations..
23.11.2007., petak
ne krešite krila petru panu..
|
vrijeme vapi za promjenama u strukturi društva, a čarobna riječ je korektnost. nešto što nam stiže iz Amerike, države neograničenih mogućnosti, slobode misli i plastičnih operacija.. budite vrlo oprezni sa riječima koje koristite u svakodnevnom razgovoru. nemojte zvati nekoga debeljuco, to nije ispravno - ta osoba je jače građe. onaj tupan koji ponavlja sedmi razred peti put!? to nije tupan, on je samo mentalno preopterećen.. to sve mi nekako nalikuje nedavno provedenoj kroatizaciji Hrvata - sad svi znamo što je ispravno u hrvatskom jeziku, ali nitko u stvari ne zna govoriti tako. odjednom idoli jučerašnjice nisu više spremni stajati nepromijenjeni za buduća pokoljenja. i oni se moraju mijenjati. crvenkapica postaje plavokapica, pa da! promijenit ćemo i James Bond-a, ta zamislite samo kako bi na našu djecu djelovali brutalni naslovi kao Licence to Kill ili Live And Let Die !?? mnogo primjerenije zvuči Dr. samo reci No.. nema više alkohola - Jedan sok od naranče...iz sokovnika nema više cigareta - Bond će žvakati žvakaću bez šećera, ili cuclati bombone protiv kašlja nema više 2 ili 3 žene minimum po filmu - James će imati nju, jednu jedinu nema više Aston Martin-a - ekološko orijentirani Bond ne bi htio ispušnim plinovima zagađivati zrak, umjesto toga će se voziti na posao sa kolegama 003, 004 i 009 sredstvima javnog prijevoza nema više Walter pištoljčića - agent-gentleman koristit će suzavac na prirodnoj bazi nema više ni kockanja - ne bismo htjeli da Bond postane ovisan o kocki, zar ne? tu i tamo možda da ispuni koji loto-listić..? zbunjujuće!!!  kad sam bila mala svijet je čak i u slikovnicama bio jednostavniji. obično je netko dobar bio otet, onda su došli milicajci, razbili zločestom liku glavu i veselo ga odveli na hitnu..  danas slikovnice prikazuju jedan moderniji svijet. danas je jedan od likova otac koji pere suđe, ili otac koji šeta našeg psa.. u svim tim epizodama iz svakodnevnog života je otac prikazan u pidžami, dok malo krupnija mama stoji nasred kuhinje, čita novine ili telefonira..  hm..izgleda da se danas dolazi do spoznaje novih vrijednosti. učimo djecu da danas sve mora biti korektno. to je riječ koja vlada razvijenim svijetom. prije nisam toliko razmišljala koliko je loše kada u svakidašnjim životnim situacijama komentiram ljude oko sebe onom mišlju koja mi taj tren padne na pamet. ne treba biti iskren, znači??..jer ta osoba se smrtno uvrijedi. ili još gore, to ti nikada ne zaboravi - prokune tebe i sve tvoje potomke, svu tvoju rodbinu i susjede..  nalazimo se pred ozbiljnim problemom ako određene situacije bez razmišljanja nazovemo onako kako smo bili naučeni dok smo odrastali.. sjetite li se ikad kockice??   |
20.11.2007., utorak
33-ca!!
|
je li vrijeme otkucavanje sata, kvadratići na kalendaru, sutrašnji plan ili jučerašnje sjećanje? možda ono čega se pokušavamo riješiti jer nas ubija dosada? ili je vrijeme ono što želimo zaustaviti jer se bojimo starenja? učini mi se ponekad da vrijeme ubrzava, naprosto leti.. mislim da je to subjektivni dojam, jer ipak svi mi živimo nekim instant-životom u ovom informacijskom haosu današnjice. onda nije ni čudo što nam proleti, zar ne? ali ono ipak teče pravocrtno, sekunda za sekundom, minuta za minutom, dan za danom.. ..izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.. Artur Schopenhauer SRETNA MI BILA MOJA 33-CA!!  |
16.11.2007., petak
..jer prvi bit će posljednji, a posljednji prvi..
|
joj, kako neki ljudi stalno imaju potrebu da se istaknu, da pokažu kako su oni najbolji i najpametniji, da nametnu svoje prednosti nad naše nedostatke. ma ne može meni netko nametnuti ni svoje razmišljanje ni svoje talente! ja možda nisam najpametnija, najinteligentnija, možda ne shvaćam sve stvari od prve, neke čak i ne uspijem shvatiti, no ni izbliza nisam glupa, a dotični ljudi upravo od tebe očekuju to - da budeš glup. nisam ja osoba koju ćeš impresionirati svojim školama, svojim velikim knjigama, svojim mega-hitovima ili super mišićima.. Skromnost je vrlina - jeste li ikada čuli za tu izreku? jedna od meni dražih, a vrlo je jednostavna. budi skroman i prizemljen i sva tvoja inteligencija, sve tvoje bogatstvo, svi tvoji rezultati će naći svoj put do mene i ja ću biti zadivljena! jednostavno, zar ne? ali nekim ljudima tako očite i jednostavne stvari promiču, zato ih i smatram beskičmenjacima. badava tebi tvoja pamet kad je ne znaš upotrijebiti na više od jednog načina. prije sto godina čovik je smatra da postoji jedna univerzalna inteligencija, mjera kojom možemo odrediti snagu mozga svakog pojedinca, ali danas je to shvaćanje zastarilo. danas se zna da postoji barem 8 vrsta inteligencije. ako ja nisam matematički genije, možda sam bolja u socijalnoj sferi? nije umijeće samo skladati najveća glazbena djela, pisati najlipše stihove, umijeće je isto tako i uvažiti malog čovika, onoga koji živi svoje male probleme, u svom malom svijetu. on se ne opterećuje tim što neće dobit Nobela, ni Oscara, ni Pulitzera.. ta on možda ni ne zna za njih!? ali nekome su, izgleda, te stvari jaaako važne i želi ih jer ih smatra jedinim dokazom i priznanjem svog uspjeha, a ne konta da bez malog čovika ni to ne može dobiti. bez malog čovika izvrsnost tih velikih bi se izgubila u moru izvrsnosti. ko bi dobiva nagrade kad bi svit bija pun samih genijalaca? koju bi elitu izabrali kad bi svi bili elita? koja bi moda bila in, koja bi se glazba slušala, koje bi se knjige čitale, kome bi ja pisala ove glupe postove..?? ma sve su to pitanja na koja ne bi bilo odgovora kad ne bi bilo malog čovika. a svi smo mi taj mali čovik u odnosu na nekoga. (otkad je Einstein prije stotinjak godina postavija teoriju relativnosti ) svi težimo savršenstvu, očekujući da će nas to ispuniti. ali šta ako je i uspijemo dosegnit?? šta bi ja učinila kad bi bila savršena? hmm..vjerovatno bi tada izgubila volju za življenjem, jer di bi bio smisao mog bivstvovanja kad ne bi bilo ničeg čemu bi moja duša mogla težiti, moj um stvarati, moje tijelo žuditi? takav Svijet osuđen je na propast, tajna je u nesavršenosti!!  p.s. stalnom gostu caffe bara Evergreen koji me potaka na ovo razmišljanje hvala profesore  |
10.11.2007., subota
danas sam luda..
|
u toj našoj glavi stalno se nešto događa - prošli događaji, budući događaji, neizgovorene riči, unutarnji monolozi.. buka, smetnja, mentalna iritacija? ili izvor informacija o sebi? ponekad je baš teško na ramenima nosit glavu koja toliko toga važe, preslaguje, kalkulira, korigira i dirigira.. zato ponekad sebi priuštin izlet van utabanih putanja svojih misli. ako ste osjetili nešto ka mikrofoniju u glavi (to je ono kad zvučnik zavrišti jer se nalazi previše blizu mikrofona), vrime je da napravite malu distancu od samog sebe. frekvencije na kojima funkcioniramo stalno se minjaju - stabilne i manje stabilne zone, slojevi glazbe i slojevi šumova. danas san na frekvenciji glazbe i baš se ćutin dobro!!  |
02.11.2007., petak
centar svemira..
|
kako vam zvuči izjava: Ja sam centar svemira ? egoistično, arogantno, narcisoidno? ili možda sasvim logično? ako je logično, uključuje li ta logika i izjavu: Ti si centar svemira ? ja, ti, mi, vi, oni.. centri.. ali opet, zar centar ne prestaje biti centar kada više nije samo jedan? sve što znam je da se jednom davno polako počela buditi svijest o sebi.. počela sam postojati. sjećam se nekih događaja iz ranog djetinjstva. s godinama, sjećanja postaju gušća.. rekli su mi da sam nastala rođenjem, kao uostalom i svi.. znam za svijet otkako znam za sebe. drugim riječima, znači - centar svemira je svatko od nas. svi mi znamo za svijet otkad znamo za sebe. i kako sad dopustiti postojanje dvaju jednako bitnih centara svemira – tebe i sebe? kako je moguće imati jedno nebo, a dva sunca?? sasvim dobro mi zvuči: To je zato što je vrlo, vrlo sunčan dan.. ja sam u centru svog postojanja, a ti si u centru moje pažnje. da!! |
