illuminations..
18.10.2007., četvrtak
..riječi su moje igračke..
|
koliko se nas može uistinu pohvaliti da uvijek može stati iza svoje riječi? koliko bi iznevjerili sebe da ne stanemo? i još, je li uvijek stajati iza svojih riječi nužno dobro ili ponekad moramo prestati biti rob onome što smo rekli jučer, pa danas ne stojimo iza svog pravog stava nego, iz prazne formalnosti, iza svoje davne riječi? -uvijek se trudim stajati iza onoga što kažem, ne lažem ( osim u slučajevima kad bi moji klinci željeli kupiti u svakom dućanu skoro sve  ), imam problem s pamćenjem i kada hoću slagati, bojim se da ću zaboraviti da sam to rekla i propasti u zemlju od srama. zato kada kažem nešto i mislim tako-svjesna sam da moje mišljenje nije jedini zakon, rado ću ga izmijeniti ako mi netko argumentirano u razgovoru dokaže da nisam u pravu ( naravno, ne batinom )-temperamentna sam i često reagiram brzopleto, kažem istinu koju bi radi situacije bolje bilo prešutjeti i da se zaustavim manje bi me koštalo. znam to i trudim se kontrolirati ( nadam se da ću dovoljno dugo živjeti da i uspijem )-većinom se kada odstupim od svojih principa loše osjećam , ali život je takav i neki put jednostavno me prisili i odustanem, onda se preispitujem , kajem, pa se opet vratim na početak ali, opet.. gdje bi došli da nam stavovi i mišljenja ostaju zacimentirani od 15-te pa na ovamo?? mišljenja su u osnovi promjenjiva baš kao i životne situacije, prema tome ne možeš nikada ni u jednom trenu reći da za godinu dana o nečem, na izgled banalnom, nećeš imati drugačije mišljenje.. srećeš ljude, čitaš knjige, kopaš po sebi... shvatiš da neke stvari nisu iz tebe nego iz nekog sloja odgoja ili sl. onda se malo koncentriraš i.. - čekaj, pa to nisam ja... tako ispadne da ne stojiš iza svojih riječi. e pa riječi vrijede tek kad ih spojiš sa svojim unutarnjim krajolikom.. a to je za nekog šutnja, za nekog mucavost.. za nekog urlanje.. i trud. ( a kad vas osoba zatraži riječ da se nećete zaljubiti!?? hmm.. ok je nekom obećati burek ) |
