postoji sigurno netko tko je otišao
na vrhovima prstiju ne narušivši svoj savršeni ples..
zaboravio me položiti u krevet i ostavio me da stojim, svezana čvrsto, sa srcem zarobljenim kao i prije,
s očima nalik na njihov odraz koji u vodi je čist..
zaboravio obrisati ljepotu svijeta oko mene, zaboravio sklopiti moje oči gladne
i dopustio im tu pustu strast..
prolaznost te spoznala
sve više te ima sada
to što vidiš ti se ne sviđa
napušta te nada
srce sat otkucava
sve više ga osjećaš iznutra
sve manje mu daješ da se glupira
ne pričaš priče da postoji sutra
gledaš ga
čekaš ga
život svoj
prolaznost te spoznala
sve više ti snage treba
sve više je duša sama
sve dalje od svog neba
osjećaš, sve se prelama
u glavi ti je uzbuna
govoriš to nije predaja
ali ti se ne sviđa
gledaš ga
čekaš ga
život svoj
prolaznost te spoznala
ali nije ona jedina
beznađe, apatija
i još puno toga
želiš li pobijediti
znam da si za to, spreman si
ne moraš se boriti
budi to što jesi
uzmi ga
živi ga
život svoj..