ponedjeljak, 26.02.2007.

pjesmica.......

čitam novine,
stranicu za stranicom
svjesno čitam,
u očima mi se stvara nemir,strah,bijes......
list za listom
silovito trgam i žvačem,
gutam,
polako se gušim,
dolazi mi da povratim,
ali na kraju ipak sve progutam
osjećajući olakšanje........
nakon nekoliko sekundi preplavi me val boli.....
rastrgajući mi cijeli tijelo....
probijajući mi srce,
lomeći mi noge,
razarajući mi glavu.......
i tako jedući svaku stranicu
sa snažnom voljom,
sigurnom namjerom
i očekivanom mukom,
cijeli proces se ponavlja...........
nakon progutanih brutalnih i
nemilosrdnih ubojstava,
silovanja,nesreći,
političkih laži i pregovaranja,
nesretnih sudbina,
sažvakanih u tisuće komadića,
krvoločnim očnjacima,
misleći da ću tako promijeniti svijet,
tijelo mi počinje nestajati,
zlo i patnja ga isgrizu do temelja,
ostane samo neprobavljeni novinski papir........

nedjelja, 11.02.2007.

par propagandnih poruka............

MySpace

Myspace layouts

MySpace

Blog images

Blog images

MySpace

više od pjesme.......

nisu im važne godine
tko su
što su
odakle su
glavno je da svi imaju jednak cilj
mirovati u povučenosti,ravnodušnosti,bezbrižnosti
bez volje za pravo glasa,borbom,ostvarenju snova
za njih je svijet besmisleno mjesto puno ispraznih tijela s trulim dušama
koje bez razloga ulažu svoj trud u nešto nedostižno i neostvarivo
pasivna su bića za kojih je život loša predstava s dosadnim završetkom
i dok čekaju kraj,utočište povremeno pronalaze u alkoholu,opojnim drogama,noćnom životu,
prodaji samoga sebe samo kako bi na trenutak osjetili ono što za njih znači sloboda,raj.....
zimi poput izbjeglica okupljaju se i gase čikove po rukama kako bi se ugrijali
što im više pruža zadovoljstvo nego problem
kažu da su otporni su na bol,tugu,sreću,ljubav,
a zapravo ne znaju ni sami
da im u dubini srca cvili žudnja za ljudskosti koja se već polako guši gutajući toksičan plin pun grijeha
uništavaju sve radi zabave
nemar,nasilje,nered njihovo je oružje kojim žele doći do vječne slobode-kaosa
to je njihov životni put,nitko i ništa im ne može odvratiti pozornost da skrenu s njega
oni su djeca budućnosti.........

s druge strane ima onih s razumom,sviješću,željom za promjenama
potisnuti nadmetanjem vlašću,željom za moći,ropstvom
žele bojkotirati cijeli sustav
iščupati korijenje zla i ostaviti ga da trune
spremi su objaviti rat
ali ne oružjem već riječima
svojim glasom borit će se do promuklosti
svojim snažnim argumentima i transparentima pokorit će zlo kao nitko do sada
oni su djeca budućnosti..........

pjesma je napisana na osnovi mladog pokreta MORN' BRINGERS koji još nije stupio na snagu.drugi dio dijelom opisuje za što se zalažu i što su spremi učiniti.utemeljiteljitelji su srednjoškolci koji još prikupljaju materijal za početak svog protesta.detaljniji izvještaj objavit ću vidim li rezultate zainteresiranosti,do tada širite ako ste spremni probuditi svijet!

petak, 02.02.2007.

i napokon stigao je kraj......

tomika je bila sva zaprepaštena,rekla je da mu vjeruje,ali da nažalost više ne želi biti blizu njega.doriana je to dotuklo,znao je da joj to ne smije ispričati,ali kako bih joj drugačije mogao objasniti cijelu situaciju.dorian tomiki nije puno toga govorio o sebi.tomika je znala da su mu rastavljeni roditelji i da živi s tatom,ali na ovakvo što i nije pomišljala.kad god ga je nagovarala da joj govori više o sebi postala je dosadna i njemu i sebi.samo je govorio ako se jednog dana ubije da je oproštajno pismo u kućištu od kompa,što je tomika naravno smatrala šalom.pričao je da ima 120 sličnosti s kurt cobainom u što se tomika uvjerila kada je pročitala knjigu "kosa anđela" i tada je znala po kojem scenariju dorian igra,ali nikada ustvari nije znala da li govori istinu ili se šali.uvijek je bio tajanstven,samozatajan,s jednom dozom povjerenja,ali je ipak bio dosta prevrtljiv.on je zapravo bio dobra duša za koju je teško bilo posumnjati nešto loše.to mu je zapravo bila i krinka.tomika je pričala o tome s irom,koja iako je znala skoro sve o njemu,ovomu se nije nadala.prošlo je nekoliko mjeseci,tomika je bila cijelo vrijeme pod nekim pritiskom,stalno je razmišljala što joj je dorian ispričao.nije znala jeli govorio istinu ili je to samo rekao da ju makne od sebe.kako je vrijeme prolazilo,tomika se promijenila,osjećala se drugačijom osobom,htjela je živjeti u mraku,tišini...jedini mir je nalazila u glazbi koja joj je smirivala dušu,to joj je bio jedini spas,a da ne dođe do sloma.mnogi su je smatrali nekakvim freakom,a nju to jednostavno nije diralo.ira,s kojom je još uvijek bila u kontaktu,odselila se u umag jer je imala nekakve obiteljske probleme.od dobre cure,ira se pretvorila u običnu huliganku,drogirala se i bila je pri samom rubu općeg kaosa.no tomika je bila jačeg karaktera i oduprela se tom valu propasti.dorian je želio biti u centru pozornosti,a s jedne strane je mrzio ljude.voli je puno izmišljati,a svi su mu se samo klanjali i poštovali ga poput nekog boga.ako je lagao da ima taj nekakav poremećaj ili čak talent,svejedno je ispao jadan i dokazao svoje slabosti i da je očito poremećen,no nažalost mu nije bilo pomoći.tomika ga je nakon svega počela čitati ko otvorenu knjigu,znala je točno njegovu taktiku i bilo joj je žao onih koji su još uvijek bili u zabludi u vezi s njim.iako ga baš previše nije viđala,ira joj je jedina govorila o njemu,i po je tome zaključivala da se nije promijenio i da neće.posljedice koje su nastale neizbrisive su.ah...tko zna,možda je i bio nekakav fenomen......

četvrtak, 01.02.2007.

ah još jedan nastavak......

drugi dan kao da ništa nije bilo,on se ponašao totalno normalno.uplašena tomika nije htjela ništa spominjati jer se bojala da bih mogla izgubiti nešto što joj je mnogo značilo.tada je došla ira(najbolja i najbliža prijateljica doriana,znala je svaku sitnicu o njemu jer su praktički bili susjedi,bila je dvije godine mlađa od njega i smatrala ga je starijim bratom kojeg nije imala).s njom se tomika upoznala i postale su veoma bliske.ira joj je postala najbliža veza s kojom je mogla komunicirati o dorianu.prošlo mjesec dana.počele su se događati još neke čudne stvari oko doriana.nije se skoro nikada mogao naći s tomikom.uvijek je bio zauzet nečim drugim.tomiki to tada još nije dolazilo u glavu kao neka ozbiljna stvar.mislila je da je on čovjek bez mana,nedužan,nevin,jednostavno savršen za nju.jednoga dana pričala je s irom i ona joj je rekla šokantnu vijest:da ju dorian vara i to s dvije cure,sarom(cura koja je bila godinu dana mlađa od tomike i bila je prava mala kurva,tomika ju je jako dobro poznavala)i dajana(koja je išla u prvi srednji kao i tomika,bila je totalni parazit koji se zavlačio svakom dečku pod kožu,bila je nepoznata tomiki).tomika je ostala skamenjena.niti jednu suzu nije ispustila,samo je šutila i u sebi ponavljala:"zašto,zašto,zašto...?!"bio je posljednji tjedan praznika.tomika je doriana zvala svaki dan,no on se nije javljao.zapala je u tešku depresiju,i u sebi je potiho vrištala od bolova u srcu.kada ga je nazvala ponovno,u nedjelju,zadnji dan prije škole,bez ikakvih očekivanja on se javio.našli su se kod bus stanice.tomika je čekala objašnjenje,i dobila ga je.dorian ju je varao zato što su praktički postali frendovi,udaljili su se previše.tomika je to razumjela i htjela je da probaju ispočetka.tada joj je dorian ispričao nešto što je bilo vrhunac svega:"ja sam ti psihički povezan s nekolicinom ljudi s kojima se družim.svi nosimo jednak znak u području rebara.imamo isti nagon i želju za ubijanjem,zlom i boli.na svakoga je taj poremećaj ili možda talent ostavio posljedicu.ja kada nešto ugledam što me jako privlači cijeli se dan počnem tako ponašati,a kasnije toga nisam više svjestan.noću mi se pojavljuju neke čudne stvari zbog kojih ne mogu spavati pa pijem tablete za spavanje.bio sam kod mnogih psihijatra i rješavao psihičke testove koje sam sve riješio 100%,i utvrdilo se da imam IQ veći od 140.mogu točno predočiti misli i osjećaje ljudi i tako lako manipuliram s njima.katkad imam neke nekontrolirane napadaje bijesa i mržnje što me često dovodi do samoubojstva,ali uvijek me nešto spriječi.kada smo u ekipi još smo jači,tada radimo nekontrolirane stvari.provaljujemo,krademo,nanosimo bol onome tko nam se nađe na putu.svi naši preci koji su imali to umrli su neobjašnjivom smrću kojoj doktori nisu mogli ustanoviti uzrok,prije toga patili su u velikoj boli,muci i neopisivom strahu koju neki nisu mogli izdržati pa su si sami oduzeli život."..........nastavak slijedi