negdje otputovati sama....
nismo ni svjesni blizine nekih stvari dok ih ne doživimo..tad su tako stvarne.. opipljive.. mnogo toga me muči u zadnje vrijeme.. glava mi puna gluposti i nekih malo manjih gluposti.. da li se isplati truditi kad se trud već jednom nije isplatio? da li je gotovo iako nije ni počelo? milijun pitanja u glavi? da, milijun i malo više. odgovora? malo, skoro ništa. nekad davno, bila je sretna, ispunjeno sretna.. u ogromnim količinama davala je ljubav, primala ju.. živjela je punim plućima. ne sjeća se ni danas u kojem trenutku joj se sve srušilo. pita se, koji je to bio dan, sat, mjesec, godina.. da su joj se tako krivo posložili i izgubili sve u manje od 5 minuta.. sve što je gradila mjesecima prije.. sve što je čuvala za njega. taj trenutak lišio ju je života i dodijelio joj prazninu. prazninu koju nije uspjela ni poslije ispuniti, uzalud tražeći ljubav. na krivim mjestima. kada joj se ponovno okrenula sreća, svjesna svega odlučila je krenuti dalje i probati uživati u tome. no, i to je završilo u jednom trenutku koji je sve slomio. izbrisao. jednostavno. praznina je bila samo na neko vrijeme popunjena, točnije zakrpana.. ne dovoljno čvrsto. nastala je kočnica koja ne da naprijed, uvijek negdje zapne, spotakne se, padne, licem u tugu. i tako živi.. žudi za suncem koje će njoj sjati. žudi za pravom ljubavi o kojoj toliko sanja. želi živjeti ljubav. hoće li uspjeti? držim joj fige. |
sWeet meMorieS
sunčeko polako nestaje.. ide na spavanje.. vratit će se sutra valjda.. mene neka sjeta i osjećaj usamljenosti drže.. bo.. gledam neke slike, vrtim film u glavi.. film je s happy početkom, kraj je malo neočekivano tužan i sjetan.. ali ja sam odlučila da mi to ostane u lijepom sjećanju.. savjetujem vam da puumo volitee.. i da ne puštate ljubav da ode.. već od jutra me lovi neš šugavo, i gledam kroz prozor i guta me bed, kad odjednom kraj prozora stane mali vrapčić.. kao da me gledao.. baš sladak prizor, sva sam se rastopila, i odlučila veselit se malim stvarima više nego nekim velikim.. jer uostalom tko nam garantira da ono što mi nazivamo nečim velikim, da to zbilja i ima takvu funkciju.. možda baš to sve zasere.. impresionirana sam tom malom ptičicom.. budite mi dobri, lijepi, pametni i pazite što radite.. puno volite i to bi bilo svee.. zDraviCh ;))) |
ispravak netočno napisane riječi u tekstu ispod
naime, kolegica iz razreda lijevo od mene se uznemirila kad je vidjela moju pogrešku u dolje navedenom postu. dakle, da je riješim brige, ružnih snova i skratim muke ( a u biti samo da bude na ovom blogiču ;) ) ispravit ću to: azzuro, znači dva z a NE dva r. i još ću joj se javno zahvalit- HVALA katarina! lol. ;))) |
prži sunčeko.. go go ;)))
heehejj sunce nam je stiglo!!! jei jei. uz ovako lijepo vrijeme čovjek ne može bit loše volje... ne. ne smije. kao da nas netko podsjeća na onu vedriju stranu života. aaa. popila sam jedan u nizu onih antibiotika koji mi je jedva prođu grlom. i nije mi baš sjeo.. kao da mi je zapeo u plućima, e baš takav osjećaj. možda imam neku rupu, jer koji put tako osjećam kad jedem kruh. pa mi kruh zapne u plućima. o jojičč. s moje desne strane nalazi se prozor. velik je, rolete su spuštene do pola. meni dovoljno da vidim boju dana a opet dovoljno spušteno da me ne gleda neki radoznali susjed. majku im.. stalno se tuda muvaju . opet sam počela o nečemu što mi nije bilo u interesu zapisati. htjela sam opisati pogled kroz poluspuštenu roletu. stabla, suhe smeđe kore s pomalo sivim odsjajem, plavo nebo. azurro. (valjda se tako piše) kao da se sve preklapa. osjećam mir tišine. sviđa mi se to. ja bi izač sad van u šarenim šlapicama i trčat livadama. sama. lipo bi bilo :))). ma . solo djevojka. fora. napuštam svoj um i idem odmarati tijelo. osjećam neku ljubav. u jebote.. čija je. lijepo ju osjećati. briga me čija je . zdraVič |
svega na bacanje
što li je mene natjeralo na kreiranje vlastitog bloga.. ? hmmm uzet ću u obzir da imam temperaturu 39 pa mi glava samo što ne . ali.. nekako se veselim pisanju nekih idiotarija na nečemu što je ˝moje˝. eh u zadnje vrijeme previše razmišljam, imam previše vremena i onda samo mislim mislim. moram priznat da to izluđuje . nekako sam gladna.. iči jest brzo i nešto popit . e da, danas već mogu negdje 10ak nečeg progutat, nakon desetog počne boolit grlič pa onda moram stati. ali ne biste vjerovali, to je veliki pomak u biti . u subotu i nedjelju nisam skoro ništa jela pa završila nedjelju ujutro na hitnoj. zvuči strašno.? ma, malo mi se više zavrtilo u glavi pa se majčica prepala i odlučno naredila: ˝vozimo ju na hitnu!!˝. i tako ja sva nikakva, lica boje ničeg (bljedilo, krpa, leŠ) sjedim i čekam dok se bolničari zabavljaju gledajući onu seriju na rtlu, onaj odvjetnik. aaa!! slijedi lampica! cijena savjesti. ta serija. mislim. . inače sam happy, ljudi bi rekli da mi u ljubavi cvate, ali ako griješe, (a griješe;) ) , onda di bi meni bio kraj u da je tako?? vau. stalno mi govore da pijem tekućinu!! pa normalno da ću pit tekućinu, neću pit valjda nešto kruto?! ajoj.. ovo je bilo ne dobro.. pozdravljam sebe valjda i odlazim sad pa do idućeg trenutka inspiracije uživajte u razmišljanju i lijepom vremenu kojemu se nadam. obožavam sunce. |
ožujak, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv