Marketing
negdje otputovati sama....
nismo ni svjesni blizine nekih stvari dok ih ne doživimo..tad su tako stvarne.. opipljive.. mnogo toga me muči u zadnje vrijeme..
glava mi puna gluposti i nekih malo manjih gluposti.. da li se isplati truditi kad se trud već jednom nije isplatio? da li je gotovo iako nije ni počelo? milijun pitanja u glavi? da, milijun i malo više. odgovora? malo, skoro ništa. nekad davno, bila je sretna, ispunjeno sretna..
u ogromnim količinama davala je ljubav, primala ju.. živjela je punim plućima.
ne sjeća se ni danas u kojem trenutku joj se sve srušilo. pita se, koji je to bio dan, sat, mjesec, godina.. da su joj se tako krivo posložili i izgubili sve u manje od 5 minuta.. sve što je gradila mjesecima prije.. sve što je čuvala za njega. taj trenutak lišio ju je života i dodijelio joj prazninu. prazninu koju nije uspjela ni poslije ispuniti, uzalud tražeći ljubav. na krivim mjestima. kada joj se ponovno okrenula sreća, svjesna svega odlučila je krenuti dalje i probati uživati u tome. no, i to je završilo u jednom trenutku koji je sve slomio. izbrisao. jednostavno. praznina je bila samo na neko vrijeme popunjena, točnije zakrpana.. ne dovoljno čvrsto. nastala je kočnica koja ne da naprijed, uvijek negdje zapne, spotakne se, padne, licem u tugu. i tako živi.. žudi za suncem koje će njoj sjati. žudi za pravom ljubavi o kojoj toliko sanja. želi živjeti ljubav. hoće li uspjeti? držim joj fige.
Post je objavljen 23.03.2007. u 20:12 sati.