Predmeti
11.03.2008., utorak
Praživotinje
|
Praživotinje zovemo još i protistima nalik životinja. To su jednostanični, heterotrofni organizmi. Jedna stanica obavlja sve životne funkcije (izmjena tvari, disanje, kretanje, podražljivost i izlučivanje). Sve te životne funkcije u tijelu praživotinja obavljaju organeli koji nastaju u protoplazmi. Membrana obavljena lipoporoteinskim dvoslojom obavlja amebu i služi joj za pokrov i zaštitnu funkciju, dok u papučice i ostalim trepetljikašima obavlja elastična pelikula do koje je došlo spajanjem membrane i površinskog sloja tijela. Pelikula papučice sastavljena je od alveolarnih mjehurića, okruženim membranom. U najdonjem sloju pelikule nalaze se osnovna tijela trepetljika (kinetosomi) međusobno povezana bjelančevinastim nitima (kinetodezmama). Jedan središnji i 9 parova bjelančevinastih vlakanaca tvore trepetljiku. U donjem tijelu zakođer nalazimo trihociste ispunjene sekretom koji se na podražaj izbacuje. Kretanja bičaša dijelimo na tri skupine: pomoću lažnih nožica (ameba), pomoću bičeva (bičaši), ili trepetljikama (papučica). Podražljivost je životna funkcija svih živih bića. Ona im omogućuje snalaženje u okolišu, nalaženje hrane... Kretanje praživotinja prema izvoru podražaja ili od njega zovu se taksije (fototaksije, kemotaksije). Ako se papučica kreće prema svjetlosti, to je pozitvna fototaksija, a ako se kreće od svjetlosti negativna. Podražljivost je sastavni mehanizam koji uključuje: primanje podražaja, njegovo provođenje, obradu i reagiranje. Osmotska ravnoteža je životna funckija kojom praživotinje sprečavaju promjene u fizičkom i kemijskom sastavu protoplazme. Praživotinje koje žive u slatkoj vodi imaju od jednog do više stežljivih mjehurića koji izbacuju suvišnu vodu, kako se ne bi razrijedila protoplazma. U praživotinja koje žive u moru obično ne nalazimo stežljive mjehurća jer je morska voda približno izotonična sa protoplazmom. Izmjena tvari je životna funkcija kojom organizmi, kao otvoreni biološki sustavi, dobivaju tvari i energiju potrebnu za održavanje unutarnjeg ustrojstva tijela i njegovih životnih aktivnosti. Ona se sastoji od nekoliko mehanizama: uzimanja hrane, njezine razgradnje, metaboličkih procesa, oslobađanja energije i izlučivanja. Kod praživotnja sudjeluje čitav niz organela. Najjednostavniji način uzimanja organskih molekla iz okoline je osmoza. Fagocitozom tijelo amebe jednostavno svojim lažnim nožicama (pseudopodijima) obuhvati hranu, te uvuče u sebe i oko njih stvara probavni mjehurić. Praživotinje koje uzimaju hranu pomoču fagocitoze nazivaju se fagotrofnim oblicima. Papučica ima usni otvor (citostom) koji sadrži oko sebe trepetljike koje treperenjem stvaraju takvo strujanje vode koje uvlači hranu premo usnog otvora u stanično ždrijelo (citofarins) na kojem se kraju oko hrane stvara probavni mjehurić. U golgijevu tijelu (to je organel sastavljen od nekoliko većih mjehurića od kojih se stalno odvajaju manji mjehurići s enzimima primarni lizosomi) stvaraju se primarni enzimi, koji će se kasnije spojiti sa probavnim mjehurićem u sekundarni lizosom u kojem počinje razgradnja hrane do jednostavnih kemijskih sastojak. To kruženje se naziva cikloza. Disanje je osnovna životna funkcije koja tijelu praživotinj osigurana potreban kisik za oksidaciju. Praživotinje nemaju specijaliziranih organela za uzimanje kisika iz vode, nego se to događa difuzijom. Neke nametničke praživotinje žive bez kisika, te takve nazivamo anaerobiontima. Praživotinje se razmnožavaju nespolno i spolno. Nespolnim razmnožavanjem obično dvojnim djeljenjem nastaju dvije jedinke-kćeri. Ono može biti uzdužno i poprečno. potpunoj podjeli tijela prethodi mitotična podjela jezgre tako da se nasljedna svojstva jedinke-majjke prenesu na obje jedinke kćeri. Populacija nastala takvih dijeljenjem, nazivamo klon. Kod nekih nametničkih praživotinja događa se mnogostuko dijeljenje. Spolno razmnožavanje u praživotinja omogučuje pojavu jedinki s novim kombinacijama nasljednih obilježja. u najjednostavnijem obliku spajaju se dvije jedinke-roditelji u jedinku-kćer. Spajanju prethodi mejotička dioba jezgre, tako da svaka jedinka roditelj prije spajanja (kopulacije) ima polovičan broj kromosoma. U drugom obliku spolnog razmnožavanja jedinke-roditelji proizvode spolna rasplodna tijela-gamete. Stavranju gameta također prethodi mejotička dioba jezgre. Konjugacija je spolni način razmnožavanja papučice. Ona, kao i svi trepetljikaši, ima jedan makronukleus i jedan mikronukleus. Konjugacija počinje spajanjem dviju jedinki. U području spoja uspostavlja se plazmatski most. U svakoj papučici mikronukleus se podijeli tri puta. Jedna od dioba je mejotička. Od svih osam novonastalih mikronukleusa ostanu samo dva. Jedan se zove stacionarni, a drugi migrirajući. Migrirajući mikronukleus iz jedne papučice putuje preko plazmatskog mosta u drugu papučicu i stopi se sa stacionarnim u zigotu. Tako se između dvije jedinke izmijeni nasljedna tvar. Nakon toga papučice se dovoje i proces konjugacije završen. Danas u biosferi živi oko 30000 različitih vrsta praživotnja. Prema nekim se zajedničkim obilježjima razvrstavaju u 4 osnovne skupine: životinjski bičaši, sluzavci i korjenonošci, truskovci i trepetljikaši. Životinjski bičaši su praživotinje koje najčešće imaju jedan ili dva biča, ponekad i više. Nemaju kloroplaste i nisu sposobni sami proizvoditi ugljikohidrate. Hrane se heterotrofno. Mnogi bičaši su nametnici na čovjeku i životinjama. jedan od njih je tripanosoma, uzročnik bolesti spavanja, a prijenosnik te bolesti je muha ce-ce. Vrlo čest nametnik u spolnom sustavu čovjeka je bičaš trihomonas. izaziva jake upale koje se nazivaju bijelim cvijetom Sluzavci ili korjenonošci su praživotinje koje se kreću uz pomoć lažnih nožica. Hrane se bakterijama, jednostaničnim algama, sitnim organskim česticama i makromolekulama, a nametnici tkivima svog domadara. Najprepoznatljica je promjenjiva ameba.U moru žive krednjaci i zrakaši (koji odumiranjem svojim ljušturicama talože vapnenac- tako su nastale mnoge stijene). Poznati su numulitski vapnenci nastali u davnoj prošlosti Zemlje taloćenjem ljušturica krednjaka numulita. Srdoboljna ameba živi u debelom crijevu kod čovjeka i hrani se bakterijama(tada nije opasna). Kad se počinje konzumirati alkohol (i dr.) ona postaje opasna, jer se hrani eritrocitima. Truskovci su isključivo nametničke praživotinje koje ne mogu živjeti izvan tijela svoga domadara. Razmnožavaju se nespolno (truskama) i spolno. Najpoznatiji truskvci su plazmodiji uzročnici različitih vrsta malarije u čovjeka. Prenosi ih komarac malaričar. Ti plazmodiji se spolno razmnožavaju u želucu komarca. Truskovci su nametnici na mnogim beskralježnjacima i kralježnjacima. Mnoge vrste žive u jetri i crijevu kunića, goveda i peradi uzrokujući bolest kokcidozu. Krpelji su prijenosnici trukovaca piropalsmida, koji uzrokuju bolest piroplazmu u goveda. Trepetljikaši su praživotinje s trepetljikama na površini pelikule. Vrlo su pokretljivi organizmi. Žive u moru i slatkim vodama. Rijetko su nametnici. U tijelu imaju više jezgra (makronukleus i mikronukleus). Predstavnici: papučica, zvončići, trubica (ima čislastu jezgru, a protoplazma sadržava zrnca plavog pigmenta). Praživotinje su bili prvi eukarioti. U davnoj prošlosti evolucije praživotinja razvili su se i takvi oblici koji su bili osnova za razvoj mnogostaničara. To su bili zadržni bičaši i mnogojezgreni trepetljikaši. Uloga praživotinja – razglaguju odumrle organske tvari. Njima se hrane također veći ogranizmi (mikroorganizmi) tako da održavaju veću vrstu. |
