as i look back over my life i am struck by post cards

19.10.2006., četvrtak

He was only a man & his dedication extended to the last degree...Poor pretentious soldier, come home.

Utihnuo je glas…smrznulo se lice…koliko dugo??? Izdržljivost….ne! Strpljivost…ne! Glas. Oblak. Vrba. Tužna. Sila. Toplina. Nesreća. Svjetlo. Krv. Zlo. Dobro. Kava. Kruh. Grijeh. Polagano je izlazila putanjom koja joj se činila najpitomijom…u početku zaveo ju je sjaj I bljesak bogatstva, raskoši. Sada…tama.Korača kroz pustoš. Ovdje ne stanuje više ništa: ni osjećaji, ni tuga, ni suze, ni sreća, ni strah…..pazi. Put prema dnu težak je a povratak još teži….Sigurna si da želiš natrag?? Koliko dugo možemo živjeti slijepi I u tami, sami….koliko dugo?? Odlučila je poći natrag…predati svoj život u Njegove ruke. Shvatila je da nije ona ta koja je predodređena donositi odluke….predaje se potpuno Gospodinu… Sada shvaća kolika je moć zla ali nema tog zla koje dobro I sama Ljubav ne može pobijediti…

komentiraj(7)|| na papir|| #|| ^

03.10.2006., utorak

Search on man, calm savior. God-speed & forgive you morning - star; fragrant meadow person girl

Nadvio se nad njenim nebom oblak. Gust. Crn. Teškim koracima sa noge na nogu koračala je kroz pustinju svojih osjećaja. U mislima je bilo još daleko…tamo negdje s njim…opraštala se. Sada traži nepoznate užitke…vraća izgubljene sate…obnavlja isplakane suze…stvara bolje sutra. No postoji li zaista to bolje sutra??? Sada piše bilješke da je podsjete kako korača u dubinu. Duboku, mračnu I valžnu. Vidi I anđele. Prijatelje koji hodaju kraj nje ali su tako daleko, daleko…. ….dosta joj je neuhvatljivih snova, dalekih prostranstava o kojima se ne usudi razmišljati………………..želi podsjetiti sebe da živi…..iako joj se sada I ne čini tako…..kopni u dubinu otisaka svoje cipele……….

komentiraj(7)|| na papir|| #|| ^

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.