Nadvio se nad njenim nebom oblak. Gust. Crn.
Teškim koracima sa noge na nogu koračala je kroz pustinju svojih osjećaja. U mislima je bilo još daleko…tamo negdje s njim…opraštala se.
Sada traži nepoznate užitke…vraća izgubljene sate…obnavlja isplakane suze…stvara bolje sutra.
No postoji li zaista to bolje sutra???
Sada piše bilješke da je podsjete kako korača u dubinu. Duboku, mračnu I valžnu.
Vidi I anđele. Prijatelje koji hodaju kraj nje ali su tako daleko, daleko….
….dosta joj je neuhvatljivih snova, dalekih prostranstava o kojima se ne usudi razmišljati………………..želi podsjetiti sebe da živi…..iako joj se sada I ne čini tako…..kopni u dubinu otisaka svoje cipele……….
|
