Joseph Gilles Henri Villeneuve

ponedjeljak, 04.09.2006.

Pjesmica (moja naravno za koga drugoga nego za Gillesa)

Eh,napisala sam pjesmu za Gillesa i možda će se nekima činiti glupa ali meni se sviđa jer opisuje (donekle) što osjećam...


U mislima uspomene na tebe,
u kutu oka suza sentimentalnosti
u srcu osjećaj praznine
koju bi samo ti mogao popuniti,
a u snovima slika tvojeg osmijeha.
Pitaju me za tebe,
a ja šutim jer vjetar
koji kroz lišće prolazi
kao tvoji koraci mi se čini.
Gledam kroz prozor
dah mi staklo muti,a mrak
koji je vani samo muklo šuti.
Od kada te nema
srce je moje vrh ledenog brijega
tu je puno Gilles padalo snijega.
Dan za danom,sreća drži tugu za ruku.
Ja te i dalje sanjam,
ponekada se uhvatim kako tiho
sasvim nečujno šapućem tvoje ime...
Obilježio si svijet i...naglo otišao...
nisam ti uspjela reći da te volim...
Noćas sam slušala kišu,
ulicu moju dok kupa i susrela sam se s tobom,
tišina dok sobom mi luta.
Pružila sam ruke prema tebi,a ti
si mi samo rekao:»Au revoir madame!»
Nestao si,ostavio si me okovanu neprobojnim
zidovima tuge.
Bespomoćno se pokušavam izbaviti,ali ne ide mi,
tada me netko primi za ruku i povuče prema
nekom svjetlu.
Bilo je to jutro,sunčano i prekrasno.
Provirim kroz prozor i nasmiješim se
jer vjetar mi miluje kosu
i šapuće tvojim glasom:»Je t'aime madame,je t'aime.»


S ljubavlju za Gillesa od Sare
- 18:29 - Per Gilles... (4) - ...for our Hero. - :-)