Joseph Gilles Henri Villeneuve

utorak, 12.09.2006.

............

Napokon imam malo vremena za napisati nešto za mog Gillesa...Danas sam se probudila sa smješkom gledajući u Gillesovu sliku koju sam stavila na stol na vrh mog najdražega CD-a (Bob Dylan-Modern Times).Neobičan osjećaj da mi Gilles uzvraća pogled me pomalo izbacio iz takta.Sjetila sam se pitanja koja me kopkaju već par tjedana,a nikome ih ne postavljam...Aha,da...zapravo cijela stvar je počela prije otprilike četiri mjeseca kada sam sanjala jedan tragičan i poprilično uznemirujuć san...Znate,većinu svoga slobodnoga vremena provodim sanjareći o svemu i svačemu (otvorenih očiju naravno).Uglavnom u snu sam bila Gillesova prijateljica koja je bila pored njega onoga kobnoga dana.U snu sam ja znala što će mu se dogoditi a on me nije imao vremena poslušati i sjeo je u bolid...kada je doživio sudar,ja sam dotrčala do njega,a on...on mi je...neću to napisati jer ne mogu,vi svi već znate što mu se dogodilo...Toga dana sam sama sebi postavila pitanje:Što bi bilo da je onoga dana netko rekao Gillesu da ima loš predosjećaj i da ovaj ne bi trebao voziti?Bi li Gilles poslušao?Bolje da više ne pišem jer se ovo pretvara u pusto,kako da kažem,blebetanje...Pozdrav svima ljudi.

P.S. (ovo je moja karakteristična poruka za Gillesa...) "Gilles tou est tout que je voule!!!"
tvoja Sara
- 16:24 - Per Gilles... (1) - ...for our Hero. - :-)

ponedjeljak, 04.09.2006.

Pjesmica (moja naravno za koga drugoga nego za Gillesa)

Eh,napisala sam pjesmu za Gillesa i možda će se nekima činiti glupa ali meni se sviđa jer opisuje (donekle) što osjećam...


U mislima uspomene na tebe,
u kutu oka suza sentimentalnosti
u srcu osjećaj praznine
koju bi samo ti mogao popuniti,
a u snovima slika tvojeg osmijeha.
Pitaju me za tebe,
a ja šutim jer vjetar
koji kroz lišće prolazi
kao tvoji koraci mi se čini.
Gledam kroz prozor
dah mi staklo muti,a mrak
koji je vani samo muklo šuti.
Od kada te nema
srce je moje vrh ledenog brijega
tu je puno Gilles padalo snijega.
Dan za danom,sreća drži tugu za ruku.
Ja te i dalje sanjam,
ponekada se uhvatim kako tiho
sasvim nečujno šapućem tvoje ime...
Obilježio si svijet i...naglo otišao...
nisam ti uspjela reći da te volim...
Noćas sam slušala kišu,
ulicu moju dok kupa i susrela sam se s tobom,
tišina dok sobom mi luta.
Pružila sam ruke prema tebi,a ti
si mi samo rekao:»Au revoir madame!»
Nestao si,ostavio si me okovanu neprobojnim
zidovima tuge.
Bespomoćno se pokušavam izbaviti,ali ne ide mi,
tada me netko primi za ruku i povuče prema
nekom svjetlu.
Bilo je to jutro,sunčano i prekrasno.
Provirim kroz prozor i nasmiješim se
jer vjetar mi miluje kosu
i šapuće tvojim glasom:»Je t'aime madame,je t'aime.»


S ljubavlju za Gillesa od Sare
- 18:29 - Per Gilles... (4) - ...for our Hero. - :-)