Kad ništa nije sigurno,znači da je sve moguće...

ponedjeljak, 30.04.2007.

greatest hits...

Došao je red i na mene da odradim jedan zadatak. Zahvaljujući Santei

,stvarno sam uživala u ispunjavanju ove domaće zadaće. Kako sam definitivno „čovjek od note“,muzika je bila prisutna u svim fazama i razdobljima mojeg života,a glazbeni ukus se mijenjao kako sam se mijenjala i ja sama.
Kako sam jedino dijete u obitelji,nisam odrastala pod ničijim glazbenim utjecajem već mi se čini da je muzika pronalazila mene...

U 6-om osnovne prvi put sam se žestoko zapalila za nekog sa glazbene scene. U tom razdoblju sam se osjećala kao vanzemaljac,a on je tako i izgledao...ljubav je bila neizbježna...Bio je to David Bowie. Iako je Nirvana napravila čist' solidnu obradu “Man who sold the world“,original je ipak original. Pjesma definitivno zaslužuje biti prva spomenuta...



Nedugo nakon što sam otkrila Bowie-a,gotovo kao u paketu došli su i U2. „One“ mi je bez konkurencije njihova najdraža stvar...



Onda sam krenula u srednju...Kad sam došla k sebi od šoka da sam upisala jednu od najtežih srednjih škola u Zagrebu i uhvatila ritam,počela sam otkrivati tulume,hormoni su se probudili i priroda je učinila svoje...Mojim životom zavladali su Stonesi... „Paint it black“ bila je prva stvar koju sam čula. I danas je slušam - i to kad mi je potrebna stimulacija za neku zahtjevniju fizičku aktivnost,npr. pranje prozora...



Početak faksa je bila faza buđenja moje ženstvenosti. Jedno jako produktivno razdoblje za mene. Svakodnevno su se slušale Aretha, Alanis Morissette,Diana Ross...Nekom je lijek protiv lošeg raspoloženja čokolada,meni Aretha....kraljica...



Negdje oko sredine faksa,kad sam shvatila da mi ne gine višesatno učenje SVAKI DAN,trebala sam nešto relaksirajuće za moje napaćene živce...Tu dolazi na red blues. Mmm,punjač mojih baterija...i dan danas...Billie Holiday je bila prva na koju sam se navukla...



Možda ćete u jednoj od meni najdražih pjesmuljaka,pronaći svojeg „punjača baterija“...Želim vam miran i bez-stresan dan

. Santei zahvaljujem još jednom.

P.S. Sad bih ja trebala nabrojati 5 ljudi kojima prosljeđujem ovaj zadatak. Ali napravit ću iznimku (ne ispadam valjda zato partibrejker?!). Zadatak prosljeđujem nekome od mojih vjernih čitača kojima možda fali inspiracije za post,žele se prisjetiti svoje mladosti ili im se jednostavno svidi ideja...Nadam se da će biti odaziva.

volim vas

utorak, 24.04.2007.

različiti,a isti...

Dosta toga me okupiralo ovih dana,ali ništa od toga neće biti tema današnjeg posta...Danas želim pisati o jednom dječaku koji stanuje u mojem ulazu. Gotovo svakodnevno me pozdravlja najnevinijim osmjehom koji sam ikad vidjela i najiskrenijim zagrljajem koji sam ikad dobila.
Ima svega 5 godina i boluje od Dawnovog sindroma.

Ono što je nevjerojatno,to je da najdublje životne istine nalazimo na mjestima gdje ih najmanje očekujemo.
Poznanstvo s mališanom otkrilo mi je jednu staru dušu koja se odmara u svijetu bezuvjetne ljubavi...koju daje bez pitanja i bez očekivanja...
Pogled koji me prati i kada ode,nježan je podsjetnik da u svakoj svijesti,kakva god ona bila,jedna stvar preživljava....ljubav.

Kada se maknu ograničenja ega i kada se um svede na jednostavan „stroj“,jasno kao dan ostane samo ona glavna pokretačka sila svih nas...ljubav.

Jasno mi je da mališan nikad neće shvatiti većinu stvari koja ga okružuje...Između nas će ostati jaz različitog shvaćanja stvarnosti,ali povezivat će nas ona glavna pokretačka sila... Na kraju svega,ostaje činjenica...koliko god se činili različiti,u dubini duše - potpuno smo isti...

ponedjeljak, 16.04.2007.

rijeka...

Danas mi se posebno učinila prikladnom...jedna od meni dražih priča...

"Živjela nekoć bića na dnu velike,bistre rijeke.
Rječna je struja tiho nad njima tekla – mladima i starima,bogatima i siromašnima, dobrima i zlima,struja je tekla svojim putem,poznavajući samo svoj kristalni tok.
Svako se biće,na svoj način,držalo čvrsto za grančice i kamenje riječnog dna,jer takav im je bio život,a opirati se toku učili su svi od samog rođenja.
Na posljetku jedno biće reče –
Dojadio mi je ovakav život.
Iako se ne mogu uvjeriti svojim očima,vjerujem da rijeka zna kamo ide.
Pustit ću se i neka me nosi kamo joj drago. Držeći se ovako,umrijet ću od dosade.
Ostala bića uz smijeh progovore – Budalo! Pustiš li se,struja,koju štuješ,odbacit će te isprevrtanog i izmlaćenog o stijene i tada ćeš umrijeti brže nego od dosade!
Ali ono,ne hajući,udahne zrak i otpusti se,a potom ga struja isprevrće i izudara o stijene.
No,s vremenom,budući da je biće odbilo da se ponovo prihvati,struja ga podigne s dna te ga više nije udarala ni ranjavala.
A bića nizvodno,kojima je bio neznanac,viknuše – Gle,čudo! Biće poput nas,ali leti! Evo Mesije,došao nas je sve izbaviti!
A biće nošeno strujom reče – Nisam ja Mesija,kao ni vi.
Rijeka će nas rado podići i osloboditi,ako joj se usudimo prepustiti. Naš je pravi cilj ovo putovanje,ova pustolovina!
Ali,oni i dalje vikahu – Spasilac! pripijeni uza stijene,a kad ga ponovo pogledaše,njega nije bilo i tako ostadoše sami ispred legende o Spasiocu..."



vjerujte u život,vjerujte u sebe!

srijeda, 11.04.2007.

naučeni optimizam...

Nismo svi rođeni jednako pametni,jednako lijepi ili u istoj mjeri materijalno (ne)osigurani...Ali ono s čim smo svi rođeni jest sposobnost učenja...i sposobnost vlastite preobrazbe.

Svi izazovi kojima je posut život, pokušavaju nas podsjetiti na našu urođenu sposobnost i čuda koja njome možemo učiniti. Već je samo po sebi čudesno naučiti svirati instrument do granica genijalnosti ili ovladati riječima i sažeti ih u djelo oko kojeg se stvaraju doktrine,pokreti i nove religije...Ali daleko najveća snaga učenja jest naučiti kontrolirati vlastiti um.

Činjenica da smo bića koja samo snagom volje mogu mijenjati svoju bit i svoje postojanje učiniti boljim već je dovoljan razlog za optimizam...
Činjenica da se možemo u svako doba nasmijati,zagrliti i voljeti već je dovoljan razlog za optimizam...
Naravno,ne žive svi oduvijek s tim shvaćanjem...Neki to nauče...

Kako bi znali kakvima uopće želimo biti, moramo se naći u situaciji koja će nam omogućiti da vidimo tu osobu u sebi.
Upravo zbog toga, kontinuitet problema,teškoća i depresije ponavlja se koliko god je potrebno da se sjetimo da u svakom trenutku imamo sposobnost preobraziti vlastiti život.
A preobrazba počinje promjenom dotadašnjeg razmišljanja...
Promijeni se način razmišljanja –> mijenja se način gledanja na stvari –> mijenja se način življenja –> kreiramo život -> postajemo osoba koja će takav život održavati određenim načinom razmišljanja. Krug je zatvoren.

Za to nije potrebno vrijeme,novac ili nečija podrška...
Potreban je tek trenutak da pokrenete promjenu,sposobnošću koju već imate...

Ja znam koliko ste veličanstveni,ako mi ne vjerujete na riječ – uvjerite se sami!

ponedjeljak, 09.04.2007.

nešto malo osobnije...

Još sam u usporenom filmu - posljedica neradnih dana...pa ću iskoristiti Aquariino otkriće na netu...a vama,eto,prilike da me malo bolje upoznate

Daklemm...
- umjetnost za mene: mmm,moja druga ljubav...Klanjam se Leonardu,Goyi,Daliju...vrijeme stoji oko njihovih djela.
- muzika: lagani blues u osami za punjenje baterija...
- my treat: kolači,pite,torte i sve u toj kategoriji...nepce mi zahvaljuje još tjednima.
- sloboda: cesta bez putokaza,bez znakova,bez ograničenja...
- oči mi vrište na: dlakava muška leđa. Nisu jadni muškarci krivi,al' nisam-bogami-ni ja što mi je to totalni turn off...
- ljubav: sažela bih u ovo-želim ostarjeti s tobom....a onda i to dočekati...
- porok: skrušeno priznajem da ga imam...jednog dana ću reći-zbogom,drage moje...
- spavaća soba u kojoj se vidim: nek' je velika i veliki krevet u kojem se osjećam kao Kleopatra...
- like to do: slika govori,ovaj put,više od riječi...
- slobodno vrijeme+uzbuđenje: vidjeti neviđeno,otkriti neotkriveno...
- moj tip odmora: opet samo slika,bez riječi...
- piće: h2o,bez dodataka i bez konkurencije...
- krajolik:mirno jezerce na par stotina metara nadmorske visine...

Ugodan dan vam želim

subota, 07.04.2007.

od srca...

Želim Vam puno ugodnih i lijepih trenutaka sa vašim najdražima u ove blagdanske dane...
Od srca Vam želim SRETAN USKRS!




volim vas

srijeda, 04.04.2007.

dječji biseri...

Ako vam je danas ovakav.... ili ovakav.... dan,onda ste došli na pravo mjesto. Sigurna sam da će vam tekst koji slijedi,izmamiti smješak na lice...
Danas vam,naime,donosim neke dječje bisere...među njima svakako ima izjava za pamćenje...
Udobno se namjestite i uživajte...


1. Ne znam koliko imam godina. To se stalno mijenja.

2. Tata je odrastao na selu. On je kravu vidio uživo.

3. Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da će nam tata
kuhati.
4. Ja se ne svađam s roditeljima. Nisu moj nivo.

5. Kad se mama posvađala s tatom, prvi put sam vidio leteće tanjure.

6. Životno osiguranje je novac koji dobije onaj tko preživi smrtni slučaj.

7. Usvajanje je bolja mogućnost. Tako roditelji mogu sami izabrati svoje dijete i ne moraju prihvatiti baš ono koje su dobili.

8. Krave ne smiju brzo trčati, da ne bi izlile mlijeko.

9. Crvi ne grizu jer imaju rep i naprijed i nazad.

10. Breskva je kao jabuka s tepihom.

11. Proljeće je prvo godišnje doba. U proljeće kokoši nose jaja, a seljaci krumpir.

12. Psi obično vole vodu. Neki čak toliko, da u njoj i žive. To su morski psi.

13. Sve ribe nose jaja. Ruske čak kavijar.

14. Zoološki vrt je super. Tamo možemo vidjeti životinje koje i ne postoje.

15. Nisam kršten, ali sam zato cijepljen.

16. U Francuskoj su nekad pogubljenja kriminalaca izvodili želatinom.

17. Ribe se razmnožavaju tako da nose iskre.

18. Muslimanska Biblija se zove Kodak.

19. Papa živi u Vakuumu.

20. Čak i dječaci imaju za reći nešto zanimljivo ako ih dovoljno dugo slušaš.

21. Za djevojčice je bolje da se ne udaju, ali dječacima treba netko tko će čistiti.

22. Što moji roditelji imaju zajedničko? Paa... Oboje ne žele imati više djece.

23. Ti u stvari ne odlučuješ sam kad trebaš stupiti u brak. Bog to odlučuje odavno unaprijed i ti na kraju vidiš što ti se dogodilo.

24. Prvo moraš naći nekog tko voli iste stvari kao i ti. Ako na primjer ti voliš nogomet, onda se i njoj mora sviđati to da ti voliš nogomet i onda ti donosi čips i pivo.

nedjelja, 01.04.2007.

pitanja i odgovori...

Evo,priznajem...ponijela sam se malo sebično što sam tako,bez upozorenja,nestala iz blogosfere na gotovo cijeli tjedan. Nisam vas obilazila,komentirala,nisam ništa pisala...ali vjerujte,imala sam i više nego dobre razloge. Puno toga se događalo kod mene ovaj tjedan...i dobrog i malo manje dobrog...
Ali,upravo me ta čudna mješavina kojekakvih događaja podsjetila na nešto...
U prošlom postu sam napisala – ako vaša pitanja ostaju bez odgovora,to znači da postavljate kriva pitanja...
Jednim dijelom ću se nadovezati na to...
Vjerujem da su odgovori rasuti oko nas...i ZNAM da je jedino što nas sprječava da ih vidimo-naše krivo uvjerenje da ih uopće nema.
A tako je jasno da ako nešto ne vidimo,ne znači da to isto i ne postoji...(eto,virusi,npr.)
Da ne odem predaleko...Podjelit ću s vama jedan događaj koji mi je prilično promijenio život. Ne,nije dobitak na lutriji (iako se ne bih bunila)...ni išta slično tome...
Možda ga je baš njegova,naizgledna beznačajnost,učinila toliko vrijednim...
Dakle...bilo je to prije nekoliko godina. Život mi je ličio na zonu sumraka,upala sam u neke epizode bizarnih događaja i bila sam hodajuća nakupina prilično tmurnih emocija...šaka jada...
Natjerala sam se da odem na nekakvu kavu s društvom,sjela u tramvaj i blijedo zurila van...Razmišljala sam kako moram napraviti nešto sa sobom,imala sam viziju kakva moram biti...da ponovo nađem svoj mir...
Tramvaj je stao na stanici,a meni je pogled zaklonila neka ogromna reklama...Pročitala sam što je na njoj pisalo...i skamenila se. Osim toga,tramvaj je stajao neobično dugo...i možda se baš zbog toga nisam mogla oteti dojmu da to nikako,niti na koji način nije slučajnost...To je bio znak,putokaz...nada,vjera u mene,a prije svega-poticaj koji sam čekala...
Na reklami je pisalo – NIKADA NIJE KASNO DA ČOVJEK BUDE ONO ŠTO JE ODUVIJEK ŽELIO BITI!

Kasnije sam se pitala da li je još netko imao takav čudan trenutak „prosvjetljenja“ čitajući te riječi....ili je ljudima pažnju odvukla slika auta za koji je reklama zapravo i bila...

Naravno da to sad nije niti važno...jedino što je važno jest to da je od tog trenutka moj život krenuo u drugom smjeru...Počela sam otkrivati poruke Svemira (interpretirajte ga kako želite) i stvarno se uvjerila u ono da – nikad nismo sami -...
Neka nevidljiva ruka nas vodi kroz život i obasipa nam put ljubavlju...
Iskreno želim da počnete vjerovati u to!!

voli vas vaša indigo...

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Veljača 2008 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?