Kad ništa nije sigurno,znači da je sve moguće...

petak, 23.03.2007.

spring time...

Volim proljeće...jako. Iako spadam u onih 15% populacije koja tih nekoliko mjeseci trpi šmrcanje,kihanje,začepljen nos,suzne oči i ostale popratne divote...Ali nije u tome problem...
Dakle,osim listanja i cvjetanja u vrijeme tog divnog,jel,proljeća...izmigolje na površinu kojekakvi kukci,bube,insekti...E u tome je problem.
Iako živim u gradu i okružena sam,više manje,betonom,točno ispred moje zgrade...tik do mog prozora je prava mrcina od drveta. Lijepo je to drvo,krasno miriši,daje odličan hlad ljeti....i pravo je leglo nekih čudnih,zelenih kukaca. Naravno da nije problem u tim bubama,problem je u meni...Dobro sad,ne spadam u kategoriju onih totalno spaljenih koji se paraliziraju kad vide kukca na televiziji,ali bilo kakvo gmizanje ili letenje u mojoj neposrednoj blizini....je loše,jako loše.
Već sam ja provela psihičke pripreme za moguće uletanje onih,gore navedenih,zelenih buba u moju sobu...Ali ono što me pokosilo do temelja,paraliziralo,traumatiziralo i vjerojatno skratilo život za nekih 5 godina,zbilo se prošlog proljeća...Eto,kolika je trauma bila dok se toga još uvijek živo sjećam...
Dakle...
Kasni je bio neki sat,krevet već napravljen za spavanje,samo sam još lijeno mazala lice kremom...Osim zvuka televizije,bila je potpuna tišina...i onda nekakvo šuštanje...Prva misao mi je bila-pričinilo mi se...Nakon par trenutaka,opet...Izbečim se u polumraku i pokušavam otkriti izvor...naravno bezuspješno...Upalim svjetlo,gledam...i VIDIM GA...kako stoji na ormaru-skakavac kapitalac,da,onaj veliki kojeg na Tajlandu ili tamo negdje,jedu...A ja stojim nasred svoje sobe,prozori tek malo otvoreni,a zidovi kao da su se počeli približavati...Ja i on zajedno u tom malom prostoru...
Samo se vi smijte,meni je to bilo daleko od smješnog...ostala sam skamenjena,potpuno,100%-tno paralizirana,a srce....čudim se što nije stalo...
Da nebi bila dramatična do kraja,priča ima sretan kraj-stari je tu noć spavao u mojoj sobi i slijedećeg dana zelenog bacio van...
Sama sebi se nekad činim smješna zbog toga,hoću reći,ne bojim se mraka,ni visine...ne znam,ni šume po noći...
Ali eto,zato se uvijek pokraj mene nađe junak koji će preusmjeriti kukca na drugu stranu,daleko..daleko od mene...



Kako god bilo,znam da ja još dobro prolazim s tim strahom,ali ne znam kako žive ljudi koji imaju,npr:
Ablutofobiju - strah od pranja i kupanja
Agateofobiju - strah od ludila
Aliumfobiju - strah od češnjaka
Autofobiju - strah od samoga sebe
Deipnofobiju - strah od jedenja
Fonofobiju - strah od vlastitog glasa
Hedonofobiju - strah od osjećaja ugode
Hippopotomonstrosesquippedaliofobiju - strah od dugih riječi (za tu fobiju su mogli naći i prikladniju riječ)
Onomatofobiju- strah da ćete čuti određenu riječ
Penterafobiju - strah od punice

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Vi ne živite svaki dan da biste otkrili što vam život nosi,nego da biste ga stvarali.
Vi stvarate svoju stvarnost svake minute,a da to vjerojatno ni ne znate...



Život je čist plamen,a mi živimo od nevidljiva sunca u nama samima.
sir Thomas Browne



Nije strašna nesreća umrijeti neostvarenih snova već je nesreća ne sanjati... Nije sramota ne dosegnuti zvijezde već nemati zvijezde kojima ćeš težiti.
Benjamin Mays



Pravilo za sreću:
Imati nešto čime ćeš se baviti,
nekoga koga ćeš voljeti,
nešto čemu ćeš se nadati.
Immanuel Kant



Dragi su mi.....jako dragi....

Anathema borealis
Auris
aquaria
Big blue
brineta
Festina lente * ma vratit će se još ona
greentea
ja
Kao da je važno
majstorica s mora
Marginalna Društvena Kronika
mrtva priroda
Petar Pan u haljini
prilagodba na tijesnu kožu
Rain Dancer
sakica
sam
Santea
Sanja
svaasta




Counter



vas je trenutno u mojem virtualnom svijetu