Gia Snape

Mr.Longbottom,upalite glazbu molim.-reče prof.McGonall.
Imali smo Preobrazbu,ali umjesto da učimo preobražavanje ,ona nas je učila plesat za pobjednički bal nakon turnira.
-Idemo gdine Weasley ,još jednom,po 10.put-ovo zadnje je rekla više za sebe.Ron je jadan uzdahnuo i uhvatio ju oko struka.Čula sam jednog od blizanaca kako se smije.
-Pstt,ne rugaj se bratu-drmnula sam ga laktom u rebra.Nessa koja je sjedila pored mene se tiho nasmijala.Moram priznati ,Ron stvarno nije znao plesati.Nadam se da nije naslijedno.
-Ron ,ovo je bilo ultrasmiješno-reče mu George za ručkom.Naša ekipica se smjestila za dobrim starim Gryffindorskim stolom.
-Pa rekla sam ti da se ne rugaš bratu.-bacila sam mu krompir u glavu.
-O Snapeice,sad ćemo se gađat hranom?-taman je pripremio svoju pitu od jabuka i karamele(a Starz mu poslao molećivi pogled da mu da tu pitu ako je neće jesti),kad je do nas došetao Malfoy.
-Treba te prof.Snape.-rekao mi je prezirno odmjeravajući me.Možda zato jer sam imala usku,crvenu majicu i traper minicu te čizme na petu.Ni sama ne znam zašto sam se tako obukla,ali ovaj dan mi je bio takav.
-Hvala Drakiću-rekla sam mu hladno,uputivši mu „odjebi sad” pogled.Tamnica je još više zahrđala i strašno je smrdilo.
-Trebali ste me profesore?-rekla sam mu s trunkom sarkazma.
-Sjedni-sjela sam.-želim razgovarati sa tobom.
-Mislim da nemamo o čemu.-rekla sam mu.
-Gia Scarlet Aurora Snape,da si ostala sjedit.-tamnicom je grmilo.Ostala sam na svom mjestu.
-Znaš majka ti je dala ime Scarlet,a ja Aurora,jer si rođena u zoru.-ne znam zašto je ovo govorio.
-Dobro,pa?-uputila sam mu pogled ispod obrva.
-Kako si to obučena?-upita me ignorirajući moje mišljenje
-Za tvoju informaciju,imam 15. i mogu se obuć kako želim-glavom mi je prostrujala bol.Preokrenula sam očima i na trenutak mi se zamantalo.
-Što ti je?-upita prilazeći bliže.
-Ništa,ne diraj me.Šta si me trebao?-bila sam drska i bezobrazna,baš kao i on.
-Sad ćeš čuti cijelu istinu,o svemu.-u sjećanje mi se vratio onaj san sa Brittany.
-Ne želim sada ništa čuti-rekoh mu kratko te izjurih iz tamnice.
*****
-Mogla si saslušat šta ima za reć-reče Fred dok smo sjedili u knjižnici tražeći nešto o ljubavnom napitku.Fred nije volio knjižnice ,ali je ostao zbog mene.
-Ludo,šta se vrpoljiš?-upitah ga vidjeći da ne sjedi mirno.
-Ne volim knjižnice.Trebala si ostat-reče on nervozno.
-Ma dosta o tome.Napisala sam nam zadaće,idemo sad-rekoh mu ,stavljajućimu knjige u ruku.
-Dolaziš večeras na utakmicu?-
-Naravno-pokupila sam knjige i sve odnijela u društvenu.
-Jel dolaziš na utakmicu?-upita Alex izlazeći iz spavaonice u metlobojskoj odori.
-Naravno-rekoh joj spuštajući knjige.A jesam stvarno glupa,pa mogla sam ga saslušat.Ko mi kriv.
-Pss,okreni se-čula sam glas.Odskočila sam i vrisnila.Kasnila sam na Napitke.Kad sam se okrenula ,u kaminu je bila Lucasova glava.Da onaj Lucas Snape,moj takozvani rod ...bla,bla
-A to si ti,uplašio si me-rekoh mu tiho.
-Sry,samo se javljam da smo dobro i valjda znaš da se James prijavio na Turnir.I ja sam.-rekao je to sretno.
-I mogla sam mislit,ali šta ako budete primljeni na Hogworts?-bivši i sadašnji dečko na istom mjestu,nije dobro.
-To nam je i namjera.Ajde još ćemo se čut-nestade.Požurila sam na napitke i stigla na vrijeme.Sjela sam u zadnju klupu kraj Sihaje koja je već imala pripremljen udžbenik.
-Učićemo ljubavni napitak.Sigurno ovdje ima onih koji su zaljubljeni.-pritom sam pogledala na Fredovu stranu.Luda moja se igrao sa nekom zvrčkom.Vatreni pramenovi su lepršali,dok je on vješto u prstima okretao zvrčku.Počeli smo praviti taj napitak,a kako god bi pogledala prema Fredu,zvrčka je letila u zraku.Na kraju je ujak rekao da pomirišimo.Taj miris je bio tako divan.Imao je miris Fredove odjeće i onog kolača koji mi je kupio u Hoesmeadu.Skrenula sam pogled prema njemu.Na licu mu se vidio veliki osmijeh.Napici su brzo prošli,a ja sam ostala sjediti u klupi,čvrsto odlučivši porazgovarati sa mojim ujakom.
-Ideš?-upita me Fred.
-Doći ću ja,moram nešto obaviti.-kimnuo je te otišao za Sihajom i Starzom.Ostala sam sama sa ujakom.Oboje smo šutjeli,a onda sam odlučila prva progovoriti.
-Oprosti što sam onako izjurila.-rekla sam tiho.
-Drska si i brzopleta na majku.-
-Hoćeš mi reći što si počeo?-upitala sam suzdžavajući bijes.Nisam voljela kad mi neko spominje majku.
-Ne sad.Sljedeći tjedan,točnije u petak ideš samnom u London.Okupljanje Snapeovih.Moraš doći.Tada ćeš sve saznati.Idi sad-sve je to rekao prije nego sam ja uspjela prosvjedovat.Freda i ostale sam našla na jezeru.
-I šta je rekao?-upita me Fred pomjerajući se da mogu da sjednem.Ostali su se kupali u jezeru.
-Ništa,samo da moram sa njim na okupljanje mojih rođaka sljedeći petak-rekla sam tužno uzdahnuvši.On mi je samo maknuo pramen kose i poljubio me u čelo.

Taj petak sam teškom mukom dočekala.Nisam željela ići iz dva razloga; mrzim okupljanja i mrzim se ponašati kao fina gospođica,u ovom slučaju vještica.
-Pa šta kaže taj bonton za mlade vještice?-upitala sam Hermionu koja mi je odlučila pomoći da ne ispadnem budala pred mojom divnom obitelji.Bio je četvrtak navečer i nas dvije smo bile same u knjižnici.
-Kaže ...puno toga-uzdahnula je.Pogledala sam ju podignuvši desnu obrvu i spustivši neku knjigu sa kojom sam se igrala do tad.
-Ja to sve moram pročitat tj.naučiti do sutra.-zjenice su mi se raširile kad sam pogledala knjigu.Imala je sigurno oko 1000 stranica,a ja bonton nisam podnosila.
-Pa meni nije problem,ali ti se neće dati čekati,zato ću te ja naučiti.Već sam ju pročitala.-reče Hermiona smireno.Skočila sam na nju i poljubila te sa suzama u očima oblikovala riječ hvala.Nakon večere i DA smo opet otišle u knjižnicu i zamolile madam Prince da nas ne ometaju.
-Znači ,ovako trebaš hodati-počela je hodati fino i elegantno,pružajući duge korake,sa savijenim rukama ,držeći štapić uza se.To je lako,pomislila sam.Nakon toga je pokazivala kako se boriti u dvoboju vještica,kako se ponašati za stolom i kako pozdravljati obitelj.U pola tri smo mi bile gotove.
-Hermiona ,ne znam kako da ti zahvalim-rekla sam prigušeno,držeći vilicu u ruci.
-Evanesco-uklonila je vilicu-nismo još gotove.Još odjeća i onda smo gotove.Preokrenula sam očima i sa pozdravom otišla na spavanje.
Ujutro sam kasnila na doručak i 5 minuta na Čarolije.Imala sam strašne podočnjake,a čim bi se sjetila večerašnjeg okupa,odma bi mi bilo muka.Imali smo sa Rawenclavima.Sjela sam kraj Ayumi.Nisam slušala.Nisam imala snage.Osjetila sam da me Ayumi gurka svakih pet minuta,no ja nakon sinoćne obuke,nisam imala ni volje ni snage da pratim.
-Što ti je bilo?-upita Ayumi kad smo izašle iz učionice.Oko pola 7 sam otišla u Gryffindorsku društvenu da me Hermiona sredi.
-Kada ideš?-upita me ona donesevši neku bijelu tkaninu i neko sredstvo sa sobom.
-U 8 se apartiramo iz ravnateljevog ureda.-rekla sam monotono dok se ona smiješila.U tom trenutku su u društvenu ušli Harry,Ginny,Ron,Fred,George,Angelina i neka malena djevojčica sa prve godine.
-Otkud Slytherinka kod nas? Šta je ovo ,špijunaža?-Angelina me napala čim me vidjela.
-Šuti,bradavičasta svinjo,dobićeš po njušci-krenula sam na nju,ali me Fred uhvatio da ju ne napadnem,a Angelinu George
-Ljubavi smiri se,pa nije ona loša.Bila je tu već.-George je smirivao Angelinu.
-Već je bila? A ovo ću prijavit!!!-vikala je tako glasno da mi je dojadila te sam otrčala iz društvene.Čula sam kako Hermiona viče na Angelinu.Ona i Fred su me stigli,i nagovorili da se vratim.Za pola sata Hermiona je stvorila predivnu bijelu haljinu koja je imala rukave te se sužavala do struka i onda se širila.Obukla sam to i izgledala predivno.
-Samo za primanja se trebaju nositi crvene haljine-zamahnula je i haljina je postala crvena.Kosa mi je polestjela u finu punđu sa bijelom kopčom.Obula sam crvene cipele i stavila crvene rukavice,te izjurila van.Žurila sam jer sam kasnila.Samo mi još to treba.No moj ujak ,sav dotjeran stajao je pred Velikom Dvoranom.Zamakla sam iza jednog stupa,provjerila šminku i elegantno došetala do njega.
-Spremna sam-nisam ga ni pogledala.
-Drago mi je-krajičkom oka sam spazila da me promatra i da je zadovoljan kako izgledam.-no promjena plana.Idemo u London,pa ćemo od tamo u naš dvorac.
-Nema problema ,dragi ujače-osmijeh nije silazio sa lica.
-Kamo idemo?-pitala sam penjavši se do ravnateljevog ureda,da se tamo letimrežom apartiramo.
-Na Grimauldov trg 12.Idemo u središte Reda.Moram nešto da obavim.-odgovorio je.Bilo je oko 20 kada smo stigli pred divnu kuću Sirius Blacka.Ustvari nisam ni znala kako izgleda,ali sam prepostavljala.Zaogrnula sam se crnim plaštem i ostala u hodniku dok je Severus otišao u prostoriju gdje su zasjedali.Kuća je bila prašnjava,ali se vidjelo da se čistilo.Slike na zidu su bile prekrivene nekim crnim platnom.
-O draga ,tko si ti?-do mene je došetala niska ,ženica,crvene kose u narandžastoj pregači.Odmah sam znala tko je to.Bio je isti na nju.
-Dobro veče gđo Weasley,ja sam Gia Snape.Snapeova nećakinja.Nadam se da vam ovdje ne smetam.-pozdravila sa ljubazno.
-Nipošto dijete,dođi samnom.-povela me je u dnevni boravak.Tu je sve bilo čisto iako su ponegdje ležale neke kutije sa srebrninom.
-Kako me znaš ,draga?-upitala me dok je sipala čaj u finu porculansku šalicu.
-Fred mi je pokazao vašu sliku ,ja sam Fredova djevojka-
-Pa divno,nisam znala da ima tako lijepu i ljubaznu djevojku-stvarno je bila divna.Smješkala se od uha do uha iako znam da ona mog ujaka ne podnosi.Uostalom niko ga ne podnosi.
-Hvala vam,vaš sin je divan.Vidim na koga-pričale smo nekih pola sata ,a onda je Severus došao po mene.
-Scarlet idemo,žurimo se.Molly razgovaraćete kad bude došla vama u Jazbinu.-
-Dakako Severuse-ovaj smiješak je bio lažan.
U točno 21h smo smo stigli.Stajala sam pred jednom vilom.Vila je bila predivna.Imala je veliko dvorište sa tri fontane u obliku vodoriga.Ušavši unutra dočekao me veliki hodnik sa crvenim tepihom.Sa lijeve i desne strane su bile stepenice koje su vodile na kat.Isto pokretne.Malo dalje su bile neke prostorije i zatim velika bijela vrata sa likom neke žene.
-Ostani tu.-reče ujak i brzim koracim krene prema jednoj od prostorija.Nakon nekog vremena vratio se sa jednim čovjekom i jednom ženom.Oboje su bili malo stariji nego prof.McGonnagal.
-Ovo je Scarlet.-reče ujak njima dvoma.Ja sam se poklonila kako je Hermy pokazala.
-Znači to je njezina kći.Lijepo,zaista liči na majku.-samo sam se smješkala.
-Je,baš je divna.-reče čovjek i pruži mi ruku.-dođi ,malena,idemo te predstavit svijetu.
-Oprostite ,gospodine,ali tko ste vi?-nije odgovorio ,nego me samo uveo u salon koji je zračio ljepotom.Lusteri od zlata,lebdjeli su.Doveo me bliže katedri i tu ostavio.Stajala sam sama i promatrala ljude oko sebe.Odjednom sam ugledala jednu ženu kako se penje bliže katedre.No ta žena je bila meni poznata.Nismo se nikad vidjele,znam sigurno,ali nešto me vuklo njoj.Zapravo kad sam malo bolje pogledala,to je više bila djevojka.Imala je kao i ja ,dugu plavu kosu samo je njezina bila u loknala dok je moja bila ravna.Bila je visoka,a sa cipelama na visoku petu je bila još višlja.Nosila je kratku ,crvenu haljinu na bretele te bijeli bolero.Oči su joj bile ,velike,plave koje su zračile dobrotom,ali opet i odlučnošću,hrabrošću i snagom.
-Dobro veče,draga obitelji.-glas joj je bio tako topao i mio.-ovo je naše 20. okupljanje.Vjerujem da ima novih članova,meni jako dragih,i da ćemo se dobro zabaviti.Želim nazdraviti Brittany Snape koja je za našu obitelj puno učinila.Uživajte.
Svi su zapljeskali,a ona je elegantno sišla dolje.Netko je upalio muziku i ples je počeo.Ujak je došao do mene.
-Ujače tko je ona?-nisam skidala pogled sa nje.
-Tvoja rođena sestra.-rekao je to kao da mi je rekao da sutra nemamo OOMS ili neznam ni šta već.
-Molim?Kako ja to neznam?-sad sam shvatila zašto sam ono osjećala prema njoj.Prilazila nam je.
-Ujače ,dobro veče-pozdravila ga je sa smiješkom pokazavši savršeno bijele zube.
-Taylor,upoznaj se sa sestrom.-rekao je to i otišao.Ova zabava je svake minute bila još više iznenađujuća.
-Kako mi ide na živce-rekla je to čim se odmakao.Raširila sam zjenice ne vjerujući što priča.
-Molim?-krenule smo prema van.Na kraju smo izašle iz vile.Noć je bila predivna.Iako je bio ožujak,bilo je toplo kao u lipnju.
-Znaš ja sam samo radi reda dobra prema njemu.Moram.Otkada je mama umrla ,ja sam dobila dužnost brinuti se o ovoj vili,brinuti se da je Voldemort dobro zaštićen,da nahranim smrtonoše...-tu je stala.Bila je prelijepa.
-Znači ti si moja sestra?-tiho sam pitala.
-Da,malena,jesam..mjesecima sam čekala današnji dan da te vidim.Narasla si-počela sam plakati.Od sreće,izgleda,jer nisam osjećala nikakvu tugu.
-Reci mi sve od početka,molim te.-nasmiješila se i počela našu životnu priču.