Gia Snape

-Kako me boli glava-bilo je prvo što sam pomislila kad sam otvorila oči.Digla sam se i dalje sjedeći u krevetu.Pogledala sam kroz prozor.Bila je noć.Na susjednom krevetu je bila moja Slytherinska odora.Sjetila sam se svojih snova i uhvatila me neka paranoja.Ubrzo sam se smirila i zaspala.Čim sam otvorila oči,ustala sam ,obukla se i otišla van iz bolničkog krila.Nisam se sestri ni javila.Hogworts je bio prazan osim kojeg duha koji bi mi lelujao nad glavom i tako mi pogoršao glavobolju.Došla sam pred Slytherinsku društvenu i čisto rekla lozinku.
-Bulbus Draconius-no nisam mogla ući.To nije bilo moguće.Nikada nisam zaboravljala lozinke,jedino ako se nije promjenila,a ja to nisam znala.Vratila sam se u bolnicu i srela sestru ljutog lica.
-Dijete,kuda bježite?-počela je vikati na mene,no ja ju nisam čula.Glavobolja je bila sve veća,vrtilo mi se u glavi i opet sam pala u nesvijest.
-Koliko dugo sam ovdje?-upitala sam sestru nakon nekog vremena.
-Mjesec dana ste bili u nesvijesti i ....-počela je i stala.
-I?-upitala sam malko dignuvši glavu.
-I lupili ste glavom ,zato imate glavobolje,no sada se odmarajte-rekla je užurbano i nestala.Imala sam osjećaj da mi nije rekla potpunu istinu.
-Mogu ići-pitala sam ljubazno,hladno,bez naglih pokreta
-U redu si sada,možeš-rekla je sestra pogledavši me ispod oka.Onako obučena sam se ustala i krenula ka Velikoj Dvorani.Bila je prazna jer je još bilo rano.Sjela sam za prvi stol.Sjetila sam se Freda.Mjesec dana je prošlo.Kako je on?Kako su ostali?Što se sve uopće promjenilo u ovih mjesec dana?Kako sam uopće mogla biti bez svijesti mjesec dana?I što mi je sestra prećutila?
Od svih tih pitanja u mojoj glavi nisam imala nijedan odgovor i samo sam nečujno uzdahnula.Ljudi su počeli pristizati,no nitko me nije primjećivao.Moje društvo još nije došlo,a onda ...odjednom sam ih vidjela ,sve zajedno kako ulaze.Nisu bili veseli,nasmijani,Ayumi je bila u crnom.Svi su imali spušten pogled,a prvi je išao Starz.Nitko nije sjeo za Gryffindorski stol,nego su samo pokupili hranu i otišli van.Pogledala sam u profesore,tamo je bio i Severus.Ništa im nisu rekli.Ustala sam i krenula za njima.Uputili su se prema knjižnici.Kada sam ušla unutra ,Sihaja i Ayumi su sjedile za jednim stolom,Nessa ,Nici,Nella i Starz za drugim,dok Fred nije uopće bio sa njima.
-Hey,zašto plačete?-rekla sam gledajući u njih,naslonjena na neku policu.Knjižnica je bila prazna i sva prašnjava,a samo smo mi bili tamo.Na moje pitanje Nella i Nessa su se okrenule i vrisnule.Sjedili su dosta daleko od mene,a ja sam osjećala neki umor da idem čak na kraj knjižnice te sam ostala tamo.
-Pa to je ona!! Zar stvarno?-na njihov uzvik okrenuli su se i drugi i potrčali prema meni.
-Merlinove mi brade ona je živa!!!-uzviknuo je George te me čvrsto zagrlio.Moje najbolje prijateljice su plakale od sreće ,a ja nisam ništa razumjela.
-Zašto plačete i ,i...ne razumijem ,što se događa?-pitala sam promatrajući poglede svih.Tek sad sam primjetila da je Nessa promjenila boju kose.
-Ti si bila u nesvijesti mjesec dana.Niko nije znao razlog zašto si bolesna.Prije tri dana smo došli u posjet i zatekli zaključanu bolnicu.To nije bilo uobičajeno.Sljedeći sat smo se vratili,Fred sa nama,i zatekli tvoj krevet prazan.Upitali smo sestru gdje si i ona nam je rekla da si umrla.-tada je Nici počela plakati.
-Ali nisam..pa kako?-ništa mi nije bilo jasno
-Fred nije mogao vjerovati,skoro se potukao sa bratom i jutros je otišao opet u bolnicu i našao tvoj krevet prazan.Tada smo bili sigurni.-završila je Nell.Fred,dragi moj Weasley.Znam kako mu je sad.
-A gdje je on sada?-upitala sam sa nekom tugom u glasu.Zamislila sam se na njegovom mjestu i znam kako mu je.O ,kako ja njega volim!!.
-Ne znamo,no moramo mu brzo javiti da si živa da ne bi napravio neku glupost.-reče George.
-Glupost?Na što mislite?-pomislila sam na najgore.
-Pa on je zadnji bio sa tobom.Kada je došao iz bolnice ,nije ništa htio reć.Sa nama nije pričao,čak ni Rona nije htio više zadirkivati.Ne dolazi na nastavu,stalno visi u Tri metle ili u Veprovoj glavi.Mama i tata su dolazili razgovarati sa njim,pa čak i Bill i Percy,no nikom nije htio reć što mu je,a čak da razgovara.Nisam znala da mu je toliko teško.No ,ipak nisam znala ništa što se događalo u proteklih mjesec dana.
-Idemo ga naći-rekla sam odlučno i opet ih sve čvrsto zagrlila.Prvo smo provjerili Gryffindorsku društvenu,no tamo ga nije bilo.Zatim u Sobi Potrebe,no tamo nismo ni mogli uć jer su hodnici bili krcati,a nitko nije smio znati za to.Sigurno je bio sa Hermionom,Ronom,Harryiem i Ginny.Njih nigdje nije bilo.Smračivalo se i već sam se pomalo brinula.
-Ma ne brini ,dođe uvijek u spavaonicu-reče George.
-A da nije u Vrištavoj daščari.Znate da tamo niko ne ide jer je navodno ukleta-reča odjednom Nell.
-Pa mogli bi tamo potražiti-rekoh.Iskrali smo se iz dvorca.U ovakvim trenucima žalim što nisam animagus.Glavobolja se još osjećala i crnilo mi se pred očima.Zastala sam ,no odlučila ne pokazat društvu da mi nije dobro i naći Freda.Bitno je bilo samo da ne stradamo od onog glupog drveta čije debele grane nismo vidjeli dobro u mraku.Jedva smo ušli unutra.
-Nadam se samo da nismo bezveze išli ovamo.Vidi kako sam isprljana.-reče Nessa.Nell se počela smijati,Starz prevrtat očima ,a Geogre ju je skroz do prvog kata zezao.Znala sam da je tamo.Čuli smo glasove.
-Moraš u dvorac,nisi jeo već tri dana-vikala je Hermiona na njega.
-Frede Weasley odma se diži i idemo u dvorac.Peeves jedva čeka tvoju novu psinu!-rekla sam stojivši na pragu.Ostali su se progurali i stali uokolo te male sobice.
-Gia jesi to ti? Gia Snape,mala plavušica,moja slatka Gia-polako mi se probližio.Suze su mi krenule.Klimala sam glavom i ispustila jedan osmijeh.Kako mi je bilo drago što ga vidim.
-Ali ti si mrtva-rekao je dok mi je brisao suze.Ostali su samo šutjeli.Ron je zagrlio Hermionu i vidjela sam da ju je čvrsto držao za ruku.Ginny je bila privijena uz Harrya.
-Nisam,došlo je do nesporazuma-rekla sam mu uz jedan dugi zagrljaj.-Idemo sada u dvorac.
-Love is in air-pjevušila je Ayumi.
-Što se sve meni izdogađalo...ne mogu vjerovati.-počela sam pričati sa sobom kad sam došla u spavaonicu.Glavobolja je opet počela.Digla sam se iz kreveta i otišla van.Imala sam samo bijelu spavaćicu i papuče.Došla sam do Gryffindorske društvene i rekla lozinku(jednom mi ju je Nici rekla).Ušla sam unutra i na moje čuđenje u društvenoj je sjedio niko drugi do Fred.
-E pa kako si znao da ću doć?-rekla sam i sjela do njega.Bilo je oko jedan u noći i ja sam bila sretna jer me nitko od profesora nije uhvatio.
-Imao sam neki osjećaj da ćeš mi doći ,a i da nisi došla ja bi došao po tebe.Nisam večeras mogao biti bez tebe.Kad sam saznao da sam te izgubio kao da se cijeli Hogworts srušio na mene.Mama ,tata ,Bill pa čak i Percy su dolazili na McGonallin poziv da me urazume da jedem i učim,ali moje tijelo nije htijelo.Nisam štapić više znao da držim.Bez tebe nisam mogao fukcionirati.Volim te Gia Scarlet Aurora-dok mi je to pričao ja sam gledala u vatru i ležala na njegovim koljenima dok se on igrao sa mojom kosom.
-I ja tebe volim.Ne znaš koliko-rekla sam mu i poljubila ga.
-Hoćeš li mi reći zašto si onako pošizila-pitao je to polako čekajući moj odgovor.Tada sam mu ispričala oba sna.
-Bojim se jako.Moji svi snovi su se dosada ostvarivali.Što ako sam kćer onog Voldemorta ili onog čovjeka što ga je Brittany ubila?-brbljala sam kao navijena.
-Ništa ne brini,ja sam tu.Sve će se otkriti vremenom.No znam jedno-reče on poljubivši me u zatiljak
-Šta to ?-upitah ga okrenuvši se na leđa.
-Nedam te u Smrtonoše ,pa makar umro-reče on.Nasmijala sam se i poljubila ga.Uskoro sam zaspala u njegovom naručju dok je vani bila mećava.