čitam, mislim, pišem ...
16.08.2018., četvrtak
Erica Jong: Strah od pedesete
|
Nekako mi se čini da je ovo knjiga više namijenjena ženama nego muškarcima, dosta toga mi nije bilo zanimljivo. A i napisana je u 90-im, što je sad već dosta davno. Odnosno, ono što je tada bilo "otkrivenje" o žena i muškarcima, danas već sve znamo. Ne bi puno komentirao, knjiga je ok i to je to. prva rečenica: "Kad glumiš filmsku verziju svojega života, onda si na rampi«, upozoravao me je otac kad mi je bilo devet godina. Nisam imala pojma o čemu on to govori." posljednja rečenica: "Ja nisam moja majka, i preda mnom stoji druga polovica života." meni zanimljivi citati: "A ja sam prekršila pravila koja su njemu nevidljiva, jer je muškarac: pisala sam otvoreno o seksu, za žene prisvojila muške pikareskne pustolovine, bockala smijehom svete krave našega društva. Živjela sam kako sam htjela, udala se, razvela, ponovno se udala, razvela, pa se ponovno udala i ponovno razvela - i pritom se, što je još gore, usudila pisati o svojim bivšim muževima! I to je najgnusniji od mojih grijeha - ne to što sam radila sve to što sam radila, već što sam to javno priznala. I baš me zbog toga smatraju crnom ovcom. I to ne mogu popraviti nikakvi »odnosi s javnošću«! Jer tu je riječ o ništa ni manje ni više nego pobunjenom ženom. Nekoć su nas kamenovali po trgovima. A na izvjestan način to čine i danas." " ... krenula sam za Italiju, zemlju svojih snova, gdje sam se osvetnički pojebala s oženjenim Talijanom (prvim u dugom nizu takvih). »Pojedi ga kao gelato, lutko!« divlje je u krevetu kriknuo Paolo ili Gino ili Franco ili Sandro. A ja sam se nasmijala tako žestoko, da sam pomislila da sam mu progutala pisello." "Samovanje je za mene uvijek bilo škakljivo, zato što sam bila cura koja nije znala reći ne. Muškarce sam voljela baš jako mnogo, i voljela sam baš jako mnogo njih. Kad ne bih bila uz tipa kojeg sam voljela, voljela bih tipa uz kojeg sam bila - da parafraziram Yipa Harburga. Brak je stoga bio azil, sredstvo da se mogu koncentrirati na posao." " Netko tko ti savršeno odgovara, čak i ako ga uspiješ naći, ne mora nužno biti i savršen partner. Strast, da bi ostala strašću, ne smije se plesti sa svakodnevnim životom. Jer svakodnevni život teži preuzimanju vlasti i izgonu strasti. Svakodnevni je život najžilaviji od svih korova." "Muškarce sam željela seksualno, ali nisam željela da nada mnom imaju moć. A to je nešto što muškarci ne mogu prihvatiti. Većina muškaraca moć voli više i od samog seksa, i ako im daš jedno bez drugoga, na kraju se pobune. I to je razlog zbog kojeg su najveći ljubavnici skloni nestajanju. Jer ti ne žele dolaziti na zvižduk, jer ne žele biti predvidljivi. Čim pronađeš svog lunarnog druga, pripremi se za njegov gubitak. Jer on ne voli Sunčevu jaru." "Zaljubljena žena skoro silazi s uma. Ona ne može svoju seksualnost spremiti u pretinac. Ona bi nakon nekog vremena naprosto razbucala čitav taj sustav. Tek tako, da dokaže eksplozivnost ljubavi. Žene u grupama sklone su puritanizmu. Bahanticu nećeš naći ni u svom ladanjskom klubu, ni u svom vrtnom klubu, ni pod zajedničkim tušem, ni među gorankama! Kad su zajedno, čak i kurve postaju puritanke. A što je obuzdanije i što obuzdava više od harema? Otkud u ženama taj poriv puritanizmu? Seks nam toliko znači. U njemu se gubimo. To je generacijama bilo doslovno istina; umirale smo pri rađanju, umirale u prisilnim trudnoćama, i svim drugim mukama koje su ženska sudbina. I još posjedujemo rasno pamćenje tog gubljenja. Seks nas još uvijek isuviše uznemiruje da bismo ga mogle pustiti s lanca. Baš je zbog toga tako teško preuzeti muške fantazije i primijeniti ih na žene. One im naprosto ne pristaju. Različita je anatomija, ali i kontekst seksa. Muškarac svoj kurac stavlja u pretinac. Ženina je pička metafora njezina bića. Ona želi da je netko uzme. Ona želi da je netko otme." "Ja znam da seks u braku dolazi i odlazi. Gdjekad sa sobom povedemo i svoje fantazije, no gdjekad ne. Gdjekad se ponašamo dječji čangrizavo, udaljujemo od sebe čovjeka o kojem najviše ovisimo, pa potom usnemo i sanjamo o drugima. Što je sve sasvim ljudski. Mi smo bebe velikoga mozga s previše sive tvari da bi bile konzistentne. Bili bismo sretniji da naši čeoni režnjevi imaju manje posla - ali bismo onda bili i manje ljudi. Ljudi su istodobno i čovjekoliki majmuni i anđeli. Zbog toga naša seksualnost i jest tako složena. Mi sanjamo o stvarima koje nadilaze naš vidokrug. Mi sanjamo snove koji uznemiruju." |
- 14:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.08.2018., petak
Amelie Nothomb: Strah i trepet
|
Amelie je živjela jedno vrijeme u Japanu i ova knjiga opisuje japansku radnu kulturu i potencira razlike između te i zapadnjačke (europske) civilizacije. Manje više, sve smo to već znali. prva rečenica: "Gospodin Haneda bijaše nadređen gospodinu Omochiju, koji bijaše nadređen gospodinu Saitu, koji bijaše nadređen gospođici Mori, koja pak bijaše nadređena meni. A ja, ja nisam bila nadređena nikome." zanimljivi citati: "Japanka je vrijedna divljenja – i moramo joj se diviti – zato što ne pribjegava samoubojstvu. Njezini su joj ideali oduzeti još u ranom djetinjstvu. Utuvljuju joj u glavu. "Ako se ne udaš do dvadeset pete godine, s pravom ćeš se stidjeti", "Ljudi te neće uvažavati ako se smiješ", "Ako ti se na licu čitaju osjećaji, vulgarna si", "Ako ti se na tijelu pomoli dlaka, odurna si", "Ako te mladić u javnosti poljubi u obraz, onda si kurva", "Uživaš li u jelu, onda si krmača", "Uživaš li spavati, onda si krava", itd. Sva bi ta pravila bila anegdotskog karaktera da ne napadaju dušu. Na kraju krajeva, ono što začudne dogme nameću japanskim ženama jest činjenica da se u životu ne treba nadati ničemu lijepom." "Dužna si vjenčati se i to, ako je moguće, prije dvadeset pete, budući da je to rok kad ti ističe vrijednost. Tvoj te suprug neće voljeti, osim ako je luđak, a nije veselo kad te voli luđak. Uostalom, volio te on ili ne, nećeš ga viđati. U dva sata ujutro, umoran i često pijan čovjek srušit će se pokraj tebe u bračni krevet iz kojeg će bez riječi ustati u šest sati ujutro." "Bila sam nedvojbeno naivna kad sam se pitala u čemu je bio grijeh moje šefice. Najvjerojatnije joj se ništa nije ni moglo zamjeriti. Gospodin Omochi je bio šef; njegovo je pravo bilo, ako bi to poželio, naći bilo kakav beznačajan razlog da na djevojci manekenskog izgleda iskali vlastite sadističke apetite. Nije se on trebao nikome pravdati." |
- 10:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ... NA POČETAK poštanski sandučić: ggirry@gmail.com _________________________________ google-site-verification: google8930073dab7299a1.html
koliko nas ima
tko chita? __________________ a i drugi chitaju: FORUM knjiški moljac suzette xiola mačka u martama projekt prodaj maglu Urbana riječ lupiga -------------------------------- bookmark booksa lupiga metro -------------------------------- BLOG.HR |