Amelie je živjela jedno vrijeme u Japanu i ova knjiga opisuje japansku radnu kulturu i potencira razlike između te i zapadnjačke (europske) civilizacije. Manje više, sve smo to već znali.
prva rečenica:
"Gospodin Haneda bijaše nadređen gospodinu Omochiju, koji bijaše nadređen gospodinu Saitu, koji bijaše nadređen gospođici Mori, koja pak bijaše nadređena meni. A ja, ja nisam bila nadređena nikome."
zanimljivi citati:
"Japanka je vrijedna divljenja – i moramo joj se diviti – zato što ne pribjegava samoubojstvu. Njezini su joj ideali oduzeti još u ranom djetinjstvu. Utuvljuju joj u glavu. "Ako se ne udaš do dvadeset pete godine, s pravom ćeš se stidjeti", "Ljudi te neće uvažavati ako se smiješ", "Ako ti se na licu čitaju osjećaji, vulgarna si", "Ako ti se na tijelu pomoli dlaka, odurna si", "Ako te mladić u javnosti poljubi u obraz, onda si kurva", "Uživaš li u jelu, onda si krmača", "Uživaš li spavati, onda si krava", itd. Sva bi ta pravila bila anegdotskog karaktera da ne napadaju dušu.
Na kraju krajeva, ono što začudne dogme nameću japanskim ženama jest činjenica da se u životu ne treba nadati ničemu lijepom."
"Dužna si vjenčati se i to, ako je moguće, prije dvadeset pete, budući da je to rok kad ti ističe vrijednost. Tvoj te suprug neće voljeti, osim ako je luđak, a nije veselo kad te voli luđak. Uostalom, volio te on ili ne, nećeš ga viđati. U dva sata ujutro, umoran i često pijan čovjek srušit će se pokraj tebe u bračni krevet iz kojeg će bez riječi ustati u šest sati ujutro."
"Bila sam nedvojbeno naivna kad sam se pitala u čemu je bio grijeh moje šefice. Najvjerojatnije joj se ništa nije ni moglo zamjeriti. Gospodin Omochi je bio šef; njegovo je pravo bilo, ako bi to poželio, naći bilo kakav beznačajan razlog da na djevojci manekenskog izgleda iskali vlastite sadističke apetite. Nije se on trebao nikome pravdati."
Post je objavljen 10.08.2018. u 10:46 sati.