"Čovjek i ljudski rod doista se trebaju bojati malih mesnatih erektivnih topova (penisa), koji besciljno pucaju te uz pomoć nabrojenih spolnih surogata narušavaju naravni i nadnaravni koncept ljubavi."
''Glazba mi je religija. I na onom će svijetu biti glazbe.'' Jimi Hendrix
Dujtrich
4.rajh
neizbrojive, gusto zbijene, crne kacige zlate se na suncu
smireno i disciplinirano čekaju
gledaju zastavu koju nosi vjetar
srca im kucaju ujednačeno kod zakletve domovini
preciznim korakom stupaju naprijed
pozdravljaju ih silne ruke njihova naroda
nezaustavljiva rijeka istomišljenika hrani im duše
Punim imenom Erwin Johannes Eugen Rommel, rođen je 15. studenog 1891. u njemačkom Heidenheimu. Na nagovor svog oca, pridružio se lokalnoj 124-oj Württenberg pješadijskoj pukovniji. Nedugo nakon toga poslan je u vojnu školu za oficire u Danzigu. Za vrijeme prvog svjetskog rata borio se u Francuskoj, Rumunjskoj i Italiji kao član elitne jedinice Alpen Korps. Tamo je stekao sjajnu reputaciju. Također je dobio najveće prusko odličje - Pour le Mérite, inače predviđeno samo za generale. (...)
Prije početka Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik bataljuna Hitlerove osobne garde.
Prije invazije na Francusku Rommel je zamolio Hitlera da mu da zapovjedništvo nad tenkovskom divizijom (panzer division). Dodijeljena mu je 7. panzer divizija, koja je bila ključna u invaziji na Francusku. Pokazao je zavidnu vještinu u ovim operacijama iako nije imao nikakvog iskustva sa oklopnim jedinicama. 7.panzer divizija dobila je poslije nadimak Gespenster Divisionen (Ghost division), zbog svoje brzine i elementa iznenađenja, toliko da čak ni njemačko Vrhovno zapovjedništvo nije znalo gdje se divizija nalazi ni odakle djeluje. (...)
1941. poslan je u Libiju kao zapovjednik dvije panzer divizije da pomogne demoraliziranim talijanskim snagama. Istjerao je britanske snage Commonwealth-a iz Libije i prodirao prema Egiptu. U Africi je zaradio nadimak ''Pustinjska lisica'' (Desert fox). (..) Rommelov Afrički korpus nikada nije bio optužen za nijedan ratni zločin, a sam Rommel o ratu u sjevernoj Africi govorio je kao o ''ratu bez mržnje''. Rommela je zamijenio talijanski general Messe, a Rommel je napustio Afriku zbog zdravstvenih razloga. (...)
Rommel je također poznat po tome što je odbio izvršiti Hitlerovu naredbu smaknuća židovskih zarobljenika u logorima. Kad je britanski major Keyes ubijen u neuspjelom pokušaju britanskih komandosa da ubiju ili zarobe Rommela, naredio je da ga pokopaju sa punim vojnim počastima. Tijekom izgradnje obrane na obalama Francuske, Rommel je naredio da se francuski radnici ne tretiraju kao robovi, nego da se njihov rad plati. (...)
Borio se također u Grčkoj, sjevernoj Italiji i Francuskoj, gdje mu je dodijeljena obrana obala Normandije od dugoočekivane Savezničke invazije. U obrani Francuske, Rommelova strategija razlikovala se od one koju je imao Hitler. Vrhovno zapovjedništvo Njemačke, kao i Rommel, vjerovalo je da će se glavna invazija dogoditi na području Pas de Calaisa (Doverska vrata). Bili su u krivu.(...)
Za vrijeme istrage nakon prvog neuspjelog atentata na Hitlera, Rommel se je našao na listi mogućih organizatora, zbog svoje oštre kritike nacističkog vodstva. Trebao je izaći pred sud. Zbog popularnosti u narodu, Hitler mu je dao da bira: počiniti samoubojstvo s cijanidom, ili izaći pred sud. Počinio je samoubojstvo 14. listopada, 1944. Pokopan je s punim vojnim počastima.
Citat (svojim vojnicima):''Znam da vam nisam mnogo ponudio; pijesak, vrućinu, škorpione... ali dijelili smo ih zajedno. Još jedan zadnji udarac, i u Kairu smo. Ako i ne uspijemo,... pa, barem smo probali... zajedno.''
Šetam ja ulicom i po stopedesti put
nailazim na pasje govno - pokušavam i dalje naći neku vremen-prostornu
varijablu ili petlju zbog koje se to događa, ali naravno nalazim ništa
osim pasjeg šita na cipeli... Da čovjek ne bi dobio slom živaca u ovakvim
situacijama, mora se početi smijati vrlo brzo, prije nego mu se žuč popne do grla
i odskakutati na jednoj nozi do neke travnate površine i obrisati nogu, i dok briše nogu preporučljivo je zapjevati onu stvar od R.E.M.-a - Everybody Hurts, a ako ta nije dovoljna onda nešto tipa Čavoglave ili onu stvar od Dubrovačkih Trubadura - Znam da ima jedna staza..koja nije posrana..nego poanta je - apeliram na savjest svakog čovjeka koji ima psa da kupi osim hrane i malo odgovornosti, nije skupa, desetak kuna pak vrećica pa dajte jeba mu pas i posra mater, pokupi što ti je pas posra. Ja sam čovjek koji voli životinje i sad ću ih sve nabrojati da samo vidite koliko sam ja životinja čuvao i mazio i pazio - krupnija divljač: pas mješanac Medo, koza Silvija, sitnija divljač: kokoši, patke, kunić Bero i njegova mnogobrojna familija, golubovi, 20 kornjača čančara i više, tri mačke od kojih je jedna bila albino i ukrali su mi je prokleti turisti mater im jebem pohlepnu, jednu su mi otrovali, a treća je nestala u akciji vjerovatno negdje sa Čakom Norisom (sve je ovo istina osim ono o Čaku).
Zamisli ovo,- neznam koliko su ljudi upoznati sa lijepom zadarskom rivom, ali priča ide dalje, šetaš lagano i uživaš u pogledu, sunce sja, nema vjetra, bijeli kamen se sjaji, otoci se smiješe, sreća je u atmosferi - šetaš do morskih orgulja, nasmješiš se neartikuliranima, ali ugodinim zvukovima orgulja..savršeno..okreneš se natrag pripališ cigaretu i ugaziš u govno..ovaj osjećaj koji nastupi nemože se platiti mastercardom niti kešom..nezamjenjiv je i nenadjebiv..
Što bih ja poduzeo da se mene pita, ali srećom, za neke vlasnike pasa, ne pita me se ali
ja ću to isto predložiti brem na ovom blogu---->
Kaznio bi nesavjesne vlasnike sa mjesec dana skupljanja sranja svih vrsta životinja, a učestale prijestupnike bih zaključao u psetarnicu. A ako bi ponovno napravio prekršaj svojim čarobnim moćima prizvao bih stotine patuljaka da ga izjebu do smrti. Amen
A evo vam i nešto sa Jubito-a pa možete, ako hoćete, i čuti te famozne orgulje: