|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Slučajnim odabirom riječi opis bloga našega ide ovako:
Ronin
Odbjegla nevjesta
Road racing
Black killer
Olovni vojnik
Djevojčica iz džungle
me majself end aj
Zajebajen se.
Nije slučajni odabir.
To su DVD-ovi na Majinon stolu.
Majin blog
Jok
Eat My Silkworms
veri intresting
Future Me
Svjetlosni propuh
Ja san NINa.
Nevolin ovako pisat o sebi.
Al jebiga. Nevolin ni živit pa opet živin.
I živin u leglu seljaka aka Splitu.
Iako je leglo seljaka nebi ga minjala za ništa.
Najlipši grad na svitu.
Samo se prošetajte po domu (omladine) i shvatit ćete ironiju.
Al nema veze ja sad tu pišen blog i ko jebe Split.
Glavno da ću se moć pripucavat sa ovon drugon šta ga piše sa menon.
Bok Maja. Kak si mi danas?
Boa ^
Bob ^
Nosonja ^
E ovo je moj box
Ja san Maja... također iz Splita... nisam toliko kreativna al snać ću se... idem 1. razred II. gimnazije i nisam baš zadovoljna svojim životom... moj moto je jednostavno naslov jedne pisme: Live and let die! mislim da je to najjednostavniji opis života, zašto komplicirat... ako pitate ljude koji me znaju reć će da sam vesela, naporna, hiperaktivna osoba, ali sam zapravo puno drukčija to je samo vanjština... živim na Brdima - mnogi će reć selendra al ta selendra ima moju kuću, dućan i stanicu i meni ništa drugo ne triba (iako ima još dosta nepotrebnih stvari tipa 10 kladionica)... imam malog ali paprenog brata Jozu - 4 godine... on je jako zanimljiva osoba posebno ako gledate njegov horoskop znak: riba podznak: škorpion, jako zajebano riba je emocionalna i uvik se uvridi a škorpion se brani žešće nego iko... a ja sam znak: riba a za podznak nisam sigurna jeli riba ili vodenjak u svakom slučaju katastrofa...
Maja piše:
Sidim u mraku i kvarim oči mučeći se da ode nešto napišen. Nemojte me pitat zašto je mrak a 7 ipo je moj odgovor je ne znam zašto su mi grilje zatvorene ali sam ja prelina da dignem guzicu i napravin korak ipo ,malo se protegnen priko stolića do prozora, pomaknem zavjese i otvorim grilje.Bilo mi je jednostavnije to napisat.Uf evo ga...zabolile me noge dok san otvarala prozor jer sam istegla mišiće u kojima ima puno mliječne kiseline od "pustog trčanja"
Nakon opisa ovog trenutka mogla bi se bacit na opis dana današnjeg 2007 gospodnje godine.Neću u detalje dovoljno je reč da sam cilo jutro provela isprid kompa slušajući sranja na You Tubeu i kad me mater zbog ručka prisilno pootirala iz mog legla ručala sam i spremno i odvažno se uputila da prijeđem 10-ak skala do Marina gdje sam provela jedan dio popodneva gledajući TV, a kad je njega mater prisilno prisilila da uči povijest ja san uzela njegovih 8 brojeva Drva Sranja i donila doma te uz ugodno majčino društvo to čitala i evo me sad ode pišen.......
Sigurno se pitate zašto opisujem svoj dan i ne pišem nešto filozofski kao Nina i ostale tako obdarene osobe e pa ja sam tako obdarena samo onda kad mi dođe.
Jednostavno sam čudna osoba i to mi pomalo ide na živce. Nekad sam vesela mogu se cerit valjat baze boli me kurac za sve i sve oko mene ,a nekad sam jednostavno depresivna i nemam razloga za život.Ovo pišem s namjerom kako bi mi neka filozofski i pametno obdarena osoba to objasnila samo ne primam odgovore poput PUBERTET jer mi je to i samoj došlo na pamet ,a to jednostavno ne prihvaćam.
Imam osjećaj da je mene nemoguće opisat jer sam često suprotna ma kako vi to svatili................
Dakle bilo je dosta mojih sranja i uvijek istih problema,napuštam ovaj blog na neko vrijeme(do sljedećeg posta) i nadam se da će neko slučajno ode zalutat i potrudit se pročitat ovo jer ja sam ipak samo jedno NESHVAĆENO DIJETE koje treba pomoć.
peace/victory
Aj pogodi ko je:
Željela bih iskazati neke svoje misli, ali me nešto priječi (standardni hrvatski jezik??? popravljamo se 
)... Puno misli mi prolazi kroz glavu, a ja nijednu nemogu uhvatiti da bi se ozbiljno mogla pozabaviti njom. Prebrze su za mene. One trče, a ja sam spora u trčanju. Jako spora. Ali zato mogu stvarno brzo hodati. Da se natječem s njima u hodanju bila bih puno brža od njih. Zagarantirano.
Ovo vrime (ipak se ne popravljam što se tiče govora) me doslovno polako ubija. Jebe me u mozak. Čupa mi udove jednog po jednog. Oči mi se povečavaju, skoro pa će iskočiti iz duplji i ostati visiti na mišićima ka u crtanima. Još samo minutu govori mi. Ali nakon svake minute isto to kaže. I dok stanice mog mozga polako odumiru (većini umru zbog alkohola i droga, al meni zbog vrimena), i dok tražim inspiraciju za življenje sivi oblaci ubijaju svaki tračak čovječnosti u meni. Svakog dana sve više i više blijedim. Jednog dana ću se probuditi okupana znojem koji će kliziti po zraku jer ću ja pa eto biti nevidljiva. I sve to zbog ovih sivih oblaka koje gledam kroz prozor. Ali ja bih htjela opet biti okupana bojama, šareniti se i upadati u oči zbog kombinacije narančaste i crvene s zelenim kravicama. Samo pitanje je kako to postići??? Obojati se temperama, flomasterima ili drvenim bojicama? Možda onim koje je najdugovječnije? Ili ipak ne? Možda onim što se najmanje zadržavaju tu pa da se mogu ispočetka opet bojati? Tako da druga boja odmah prekrije onu koja je izblijedila? Ali tko će pratiti svaku promjenu? Možda je ipak kombiniranje najbolje. Neke djelove obojati tako da budu dugovječni, tako da se ponose svojom dosljednosću, a druge često mijenjati da nebi upali u rutinu i letargiju iz koje je teško izaći. Da mislim da je to najbolje. Zlatna sredina u ovom slučaju.
Pozdravi: Marti, Sunari, Jopi, Deviću, Maji, Šonjiću, Šunjiću i susjedu.
