< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

26.02.2006., nedjelja

Živo pismo...

Postoje pisma kojima se nadamo, iščekujemo ih i vesele nas. Donose radost i od njih živimo. Otvaramo ih dječjom nestrpljivošću. Njihov sadržaj grije nam dušu i ona potpiruju vatru prijateljstva, ljubavi ili blizine. Čitamo ih sa smiješkom i dan nam po njima postaje sunčan.
Stignu i pisma bolna i iznenadna. Kao grom iz vedra neba. Na njih nikada nismo dovoljno spremni. Sjednemo kad ih primimo i sa zebnjom odmjeravamo snagu vlastitog bića kad ih moramo pročitati. Presjeku nam život napola i nakon njih ništa nije isto.
Svi smo mi pismo. Vidljiva poruka i očiti transparent. Hodamo ulicama poput žive reklame i svojim unutrašnjim doživljajem dotičemo druge.
I tako potičemo smijeh ili bunt, vedrinu ili surovost opstojanja u svijetu koji sanjamo ljepšim i boljim. Od svog doprinosa ne možemo pobjeći.


"LANČANI EFEKT"
Vidjela sam sebe kako griješim prema nekome, a onda iste te ljude kako jednako griješe prema nekom trećem. Lanac je bio dugačak, a na koncu je lanac završio tamo gdje je i počeo – kod mene. Postoji i jedan drugačiji "lančani efekt", putem ljubavi.

Betty J. Eadie



  • Ta sva pisma nažalost nestaju.Bila ona pisana ili ona u ljudima. (Krtica 26.02.2006. 00:40)

  • da te nema trebalo bi te izmisliti .... (Bridge 26.02.2006. 03:31)

  • ljudi više ne pišu ljubavna pisma...šteta. (mare 26.02.2006. 12:18)

  • Tužno je kad se pismom želi reći jedno, a shvaćeno je kao nešto sasvim drugo. Valjda treba poraditi i na rječniku ljubavi. :) (pegy 26.02.2006. 12:46)

  • Pravo je zadovoljstvo posjetiti tvoj blog. Hvala ti na predivnom blogu koji me svaki put iznova nagna na razmišljanje.Hvala! (tockica 26.02.2006. 16:24)

  • Tvoje postove mi je uvijek teško komentirati jer su tako zaokruženi, dorečeni, tu se nikad nema što reći osim da je post prekrasan, ali poneki je "prekrasniji" od drugih i jednostavno ne izdržim odšutjeti. Komentari koji prethode ovom mom su mi nekako više obojani u tamne boje (LOL Bridge, potpisujem!), ali ja nakon ovog tvog posta uopće nisam tako raspoložena, dapače! Dobila sam jedno divno pismo u četvrtak, i sad me drži to raspoloženje. A ti... Ti si jedno drago pismo koje je ispisano divnim bojama, zahvalna sam da je i meni tu i tamo dozvoljeno poštogod tvoje pročitati. :* (Poli 26.02.2006. 16:27)

  • Postoji i jedan drugačiji "lančani efekt", putem ljubavi. - Živimo lančani efekt putem ljubavi! (izvornade 26.02.2006. 19:11)

  • Želim biti dobra vijest! (um 27.02.2006. 10:50)

  • ja se trudim biti dobra vijest:) (pantera 27.02.2006. 18:23)

  • I ja želim biti dobra vijest. :-) (morenade 28.02.2006. 08:50)

  • a ja jesam dobra vijesti! ;)) (zara 28.02.2006. 16:35)

    		•
    - 00:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

    19.02.2006., nedjelja

    Potrebna je velika ljubav…

    …da bismo mogli oprostiti, prijeći preko nepravde i vedrim pogledom blagosloviti neprijateljske oči…
    Treba silna ljubav da bi se nakon nevjere mogla sagraditi budućnost i bez prigovaranja mogao razumjeti tuđi grijeh.
    Samo u ljubavi možemo drugome pružiti novu šansu i dobrohotno vjerovati onome tko nas je iznevjerio.
    Jedino ljubav može strpljivo lijepiti krhotine urušenog odnosa i tako graditi prijateljskije dane.
    Svi smo iskusili koliko puta je ljubav jedini lijek koji nam je preostao. I ako ga ne prihvatimo otvaraju se vrata pakla.

    Treba puno zahvalnosti za trenutke kada je nama sve oprošteno.

    "Ne spominjite se ono što se zbilo,
    nit mislite na ono što je prošlo.
    Evo, činim sve novo; već nastaje.
    Zar ne opažate?
    Da, put ću napraviti u pustinji,
    a staze u pustoši."

    Iz. 43
    - 00:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

    12.02.2006., nedjelja

    Sol i svjetlo...

    "Ne malu ulogu u postanku ateizma mogu imati vjernici,
    ukoliko zanemarivanjem vjerskog odgoja
    ili netočnim i pogrešnim izlaganjem nauke,
    ili nedostacima svoga religioznog,
    moralnog i socijalnog života više zakrivaju
    nego otkrivaju pravo lice Boga i religije."

    Drugi vatikanski koncil


    Kako je moguće
    da više od milijarde kršćana ima tako malo sposobnosti mijenjati ovaj svijet,
    svijet terora,
    tlačenja,
    nepravde,
    straha?...

    Kršćanski bi svijet morao biti svijet bez straha.
    Naš svijet nije kršćanski ako se strah ne umanjuje nego raste;
    i to ne strah od smrti nego strah od života i ljudi,
    strah od vlasti i životnih okolnosti,
    strah od gladi i mučenja, strah od rata...

    Nigdje u Evanđelju
    ne nalazim opravdanje za tlačenje,
    za ubijanje, za nasilje...

    Vjerujem u Krista,
    i vjerujem da bi milijarda kršćana na ovome svijetu
    mogla promijeniti lice zemlje...

    (Heinrich Böll)
    - 00:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

    05.02.2006., nedjelja

    Slaviti život...

    Job progovori:
    "Nije li borba život čovjekov na zemlji i dani mu kao dani nadničara? Kao što trudan rob za hladom žudi i kao nadničar koji plaću čeka, mjeseci me jada tako zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. Liježuć pomišljam: 'Kad li ću ustati?' A dižuć se: 'Kad ću večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. Spomeni se: život moj samo je lahor i oči mi neće više vidjeti sreće!"
    Job 7,1-4

    Očito je da bogatstva i darovi zemlje nisu ravnomjerno raspoređeni. Jedno pored drugog žive siromaštvo i rasipnost, strepnja za sutra i obijest.
    Gotovo da se dodiruju u svojoj različitosti i kao da žele pružiti jedno drugome ruku solidarnosti. Sitne duše prečesto spriječe taj božanski naum, gradeći nepremostivi jaz između onih koji obiluju i onih koji gladuju.

    Ali, isto je tako jasno i očito da su sreća življenja i osmijeh vedrih ljudi ravnomjerno posijani po svim zakutcima zemlje. Čudesno je gdje je vedar život pronašao svoje boravište. Kao da je ugušen ondje gdje ga očekujemo u obilju i najživlji ondje gdje mu je najteže.
    Naći ćemo ga kako vedar i pun zvonke glazbe ispunja bolničku sobu i podstanarsku izbicu, susrest ćemo ga prštava i neobuzdana, kako dopušta da ga miluju hrapave i poštene ruke ljudi, za koje volimo kazati da nisu imali životne sreće.

    Poput silne rijeke koja razigrana i slobodna sama sebi pronalazi put i rukavce svoga tijeka, život nas iznenađuje svojom nestašnošću. Hoće ondje gdje ga se ne usuđuju očekivati, a bježi od tamo gdje ga žele kupiti.

    O danu života, prelistavajući prošle stranice i minule dane osobnog življenja, lako ćemo dokučiti što nam je bio život i što bismo htjeli da se ponovi. Budimo dobri učenici.
    - 00:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #