< listopad, 2004 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

23.10.2004., subota

Vedri ljudi…

Postoje ljudi koji oko sebe šire radost. Jednostavno, spontano. Gdje se pojave – svane sunce. I kad odu našim bićem odjekuje zvon njihova smijeha i njihova radost traži svoj dom u našoj duši.

Takvi su da nitko pored njih ne može biti nedotaknut. Kao da su sazdani od nekakvih opeka smijeha i igre, dovedeni iz nekog boljeg svijeta i nastanjeni kao dobri gosti među nama. Ozbiljni su kao odrasli i istovremeno jednostavni poput djece. U svojoj radosti pronalaze i snagu. I za sebe i za druge. Poteškoće im ne uspijevaju na lice staviti masku smrknutosti. Vedrina je njihov životni moto.

Nerijetko poželimo biti kao oni. Ili im barem biti dobri prijatelji. Da se što češće možemo napajati na izvorima njihove ozbiljne bezbrižnosti.

A oni su doista oduševljeni. Svime, baš svime, zvukovima, bojama, vjetrom, valovima, listom jesenjih toplih boja, dobrom knjigom, novim susretom… Pa ne znaš što je kod njih prije. Ili oduševljenje rađa radost, ili njihova unutarnja vedrina rađa oduševljenjem. Kao da se takmiče oduševljenje i radost - tko će više doći do riječi.

Hvala životu što takvi postoje.
IZBOR…

Pero je tip čovjeka kakvog ljudi obožavaju. Uvijek je dobro raspoložen i uvijek će vam reći nešto pozitivno! Kad ga tkogod pita kako je, odgovara:
- Da sam samo malo bolje, od mene bi mogli biti blizanci!
Imao je urođeni smisao i za motiviranje drugih. Ako bi netko imao loš dan, Pero bi uvijek bio tu da ga potakne na gledanje situacije s vedre strane.
Postanem radoznao, priđem mu jednoga dana, pa upitam:
- Ne razumijem te, kako možeš cijelo vrijeme biti dobro raspoložen? Kako ti to uspijeva?
A on ni pet ni šest: Svakog jutra kad se probudim, kažem sebi: «možeš odabrati hoćeš li biti dobro raspoložen ili ćeš biti loše raspoložen». Pa odaberem da ću biti dobro raspoložen.
Kad mi se god dogodi nešto loše, mogu odabrati hoću li biti žrtva toga, ili ću iz toga nešto naučiti. A ja ti odaberem učenje.
Kad mi netko dođe zbog nečega prigovarati, mogu izabrati hoću li se zbog toga prigovora uzrujavati ili ću gledati pozitivnu stranu života. Ja biram pozitivno.
- Ma baš, pobunim se ja, kao da je to tako lako!
- Lako je! Sav život sastoji se od izbora. Kad odstraniš nebitno, svaka je situacija izbor! Uvijek biraš kako ćeš reagirati u nekoj situaciji. Biraš koliko će ljudi utjecati na tvoje ponašanje. Biraš hoćeš li biti raspoložen dobro ili loše. Biraš kako ćeš živjeti.
Puno sam razmišljao o tome što sam čuo. Kako sam ubrzo napustio dotadašnji posao i započeo svoj, s Perom bijah izgubio kontakt.
Prošlo je više godina, kad sam čuo da je imao tešku nesreću. Pao je tornja visoka dvadesetak metara! Nakon osamnaestsatne operacije i tjedana intenzivne njege, otpušten je iz bolnice sa šipkama u leđima.
Sretnem ga nekih šest mjeseci nakon nesreće. Kad sam ga upitao kako je odgovori:
- Da sam malo bolje, od mene bi mogli biti blizanci! Oš mi vidjet ožiljke? Prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je moje dijete, baš se tih dana trebalo roditi – nastavi Pero. Dok sam ležao na zemlji, sjetio sam se kako imam dvije mogućnosti: mogao sam odabrati hoću živjeti ili ću umrijeti. Odabrao sam život.
- Pa zar se nisi mogao? Nisi izgubio svijest?
- Bolničari su bili sjajni – nastavlja Pero. Stalno su mi ponavljali kako će sve biti u redu. No kad su me odvezli u hitnu i kad sam po licima liječnika shvatio u kakvu sam stanju, stvarno sam se prepao. «Mrtav čovjek» - pročitao im u očima i odlučim da nešto moram poduzeti.
- Pa što si učinio?
- Dakle, bila je tamo neka sestra koja me svašta ispitivala. I tako pita ona mene jesam li na nešto alergičan.
- «Jesam», kažem ja, a oni svi prestanu raditi, čekajući što ću reći: Uzmem dah i proderem se: «Na gravitaciju!»
- Dok su se smijali, kažem im kako sam odabrao živjeti i neka me operiraju kao da sam živ, a ne kao da sam mrtav.

I Pero je preživio. Zahvaljujući vještini liječnika, ali i zahvaljujući svojem stavu. Naučio sam od njega da svakoga dana možemo odabrati da živimo punim životom.
D.M/M.R
- 10:18 - Komentari (22) - Isprintaj - #