cure s geodezije

Upravo sam u časopisu 'Priroda' pročitala jedan predobar članak o Einsteinu…Napisao ga je neki student, i pisan je razgovornim jezikom, bez previše stručnih pojmova, vrlo razgovijetno i jako, jako zanimljivo…U biti nije to članak, nego priča o Einsteinu u nastavcima…Skroz me oduševila…Jeste li znali da je Einstein sa 15 godina odustao od srednje škole? Onda nije mogao upisati prijemni pa je na kraju ipak završio nešto…Na faxu je imao slabe ocjene i nije baš bio dobar sa profesorima, nije ni išao na predavanja nego je uzimao bilješke od uzornijih studenata…Kolko sam uspjela shvatiti mislio je da oblik školstva mnogo sputava kreativnost ljudi…Njemu se nije svidjelo kako fakulteti, i način na koji se uči funkcionira pa je sam proučavao i udubio se u ono što ga interesira. A interesiralo ga je mnogo toga…Ne kažu uzalud da je genijalac…E vidite, mene obično nervira kada studenti pljuju po nečemu, npr. tuže se zašto učimo ovo, zašto učimo ono, vječito su nezadovoljni, a da ih se pita što bi oni tada ne bi znali naći odgovor. Mnogi od nas ne žele učiti, misle da je sve besmisleno, misle da učimo hrpu beskorisnih činjenica, a s druge strane uopće ni ne znaju što ih zanima…Druga je stvar kada tebe nešto drugo zanima pa si ljut jer ti hrpa beskorisnih stvari ne ostavlja dovoljno vremena, a drugo je kada te ništa ne zanima, a ne želiš učiti ni ono što 'moraš'…Eto, to mi se skroz svidjelo u Einsteinovom postupku, što je odbacio sve što mora i posvetio se onome što voli…A nije bezveze đabalebario i krao bogu dane…
Znate li da je sa dvojicom prijatelja osnovao Akademiju? Zvala se Akademija Olympia i Einstein i ta dvojica prijatelja su bili jedini članovi…Sastajali su se i čitali mnoga djela iz znanosti, književnosti i filozofije pa raspravljali o njima dugo u noć…Kolka je to žeđ za znanjem bila? Danas to možemo naći kod rijetko koga…

Ne mogu odoljeti pa moram staviti citat o tome što su rekli Einsteinovi učenici o njemu kao profesoru…



Eto takav način je način na koji se studenti zainteresiraju…Ja također ne volim hladna, formalna predavanja, na kojima je sve na svojem mjestu…A unaprijeđenjem tehnike polako se sva pretvaraju u takva…
Sjećam se profesorice iz matematike u srednjoj školi…Od svih profesora koje sam dosada imala ona najbolje odgovara idelanom profesoru…Nikada nije na satu imala hrpe priprema i bilješki, a bila je najbolja…Nije imala unaprijed isplanirane zadatke nego bi ih direktno tražila u zbirci pa bi svi zajdeničkim snagama probali rješiti…Nije bilo automatskog prepisivanja s ploče, svako se prvo morao potruditi rješiti zadatak vlastitim snagama. Mislim da je to bio jedini predmet koji sam stvarno voljela, makar nisam imala baš neku bajnu ocjenu…Ma nisam ni učila, sve što sam znala naučila sam na satu…To mi je ostavljalo puno vremena za posećivanje drugim predmetima koje sam morala štrebetati…

Tako da na kraju svega ispada da je profesor najbitnija karika u svemu tome…On mora znati zainteresirati za svoj predmet, približiti ga masi…a često se dešava baš suprotno, da nam zbog krivog pristupa profesora neki predmet koji je u biti zanimljiv postane vrlo odbojan…

Eto sad sam ovdje nadrobila svega, a mislila sam pisati o nečem sasvim drugom…
U idućem postu od mene očekujte priču o Crnoj udovici…Također inspiriranu časopisom 'Priroda'…