|
evo mene opet.
tema je: školska godina 2007./2008.
događaji koji su obilježili naš prvi razred.
pa da krenem.
došli smo potpuno zbunjeni. a gle kakvi smo ispali. i kak smo se skompali.    
bili smo u đakovu. osijeku. kopački rit. hmm.. ne znam kaj još 
došao i božić... 1.g se jaaako trudio da borek ispadne što bolje. doduše, nije sve išlo po planu. ostali smo bez zlatnog spreja (pa su cure trčale do centra). žaruljice su nam riknule  (hvala anitinoj mami). bilo je i svađe.... 
ali na kraju, svi sretni i zadovoljni. ke kul..  
i novu godinu smo čekali (i dočekali) skupa. kod karla fodora u podrumu. 
par dana kasnije cure su se okušale u odbojci. jedine u prvim razredima. bravo za nas  nismo prošle baš najbolje  ali bitno da smo se trudile (neke više neke manje). sljedeće godine dolazimo puno više uvježbane i nabrijane do bola. lol 
bili smo u beču. više o tome (ako vam se da čitati  ) napisale su cure:
Jedne davne, prohladne proljetne noći zaputio se 1.g u avanturu svog života. Krenuli su u Beč- austrijsku prijestolnicu, grad Sacher torte i Mozart kugli (i likera, mmmm ). U autobusu se osjećao miris kave, ali se na svu sreću nije osjetio miris (čitaj smrad) parizera . Unatoč malim problemima na slovenskoj granici, uspješno smo stigli u dugoočekivanu Europsku uniju (bravo za nas!  ). putujući susjednom nam zemljom Slovenijom, shvatili smo da je mala i to doslovno mala. Mrvica. Dolaskom u Austriju, odlučili smo predahnuti na jednom od mnogih odmorišta. Većina nas se nije pripremila za hladnoću koja nas je dočekala (ipak smo bili blizu Alpa), stoga smo odlučili iskorisiti slobodno vrijeme za zimske radosti, točnije- grudanje. Sa suzom u oku ( ) napustili smo divan zimski krajolik i nastavili svoje putovanje.
Stigavši u Beč odlučili smo se kulturno izdići i naučiti nešto novo, no to je ipak bilo nešto psiho-fizički nemoguće za nas . Kao veliki ljubitelji povijesti posjetili smo dvorac Schönbrun, kao što samo ime kaže, stvarno je lijep.
Šetajući parkom i zoološkim vrtom začuli smo mnoge krikove. Prvo smo pomislili da su to neke životinje, ali ipak smo to bili samo mi . Nakon iscrpljujućeg razgledavanja, konačno smo mogli osjetiti čari dobro nam znanog shoppinga. Cure su potput uragana harale H&M i obnavljale garderobu dok su dečki kao gladna čeljad okupirali Burger King i McDonalds. Razgledali smo katedralu, pozdravili ulične zabavljače i krenuli put hostela u kojem smo odsjeli (Jungengästhaus). Neki su večerali i uživali u nesvakidašnjem austrijskom obroku dok su se neki pravili fine guzice i nisu ništa ni pipnuli. Smjestili smo se u sobe, raspakirali stvari i besana noć ispunjena tulumima mogla je početi  .
Drugi dan protekao je relativno mirno budući da smo bili preumorni te se nismo pobunili protiv cijelodnevnog hodanja. Uživali smo u razgledavanju prirodoslovnog i umjetničnog muzeja. Na naše iznenađenje odlično smo se proveli i nadogradili naše znanje. Na povratku kući zaključili smo kako život na visokoj nozi nije za nas, no ipak smo se na kratko osjećali kao prave zvijezde obilazivši luksuzne trgovine i pijući kavu na glavnom trgu.
Ovo je putovanje do dna ispraznilo naše džepove tako da su neki na povratku u autobusu bili prisiljeni jesti pastu za zube. To je bilo toliko smiješno da su neki pišali u gaće (doslovno!). Putovali smo zavaljeni u sjedala gledajući francuski film koji nas je sve uspavao kak je bil zanimljiv (nema kaj) . Nakon dužeg putovanja osjetili smo kočenje kotača autobusa. Ugledali smo dobro poznati krajolik drage nam Koprivnice (weeeeee).
Sve u svemu dobro smo se probavili! (proveli+zabavili) (nek vam bude žal kaj niste bili s nama )
ewo to je dio posta koji ste tako duuugo čekali...
neki su išli i na cres. glavni dio putnika bio je 1.g. aaaa mi smo face  i da vam velim, pitale su nas prof. :"Vi ste onaj prvi ge o kojem svi govore?"
mijenjamo kišobrane za felge. zainteresirani nek se jave.
dio prvog ge u lunaparku. za praznik rada.. 
isto tako 
dan škole.
1. prvi ge imao je dvije djevojke koje su pomagale u izvedbi cijelog tog dana (anitho i pethra(u ovom slučaju ja)) čak su i pisale pohvalnice. ke kul.
2. navijačice petra marković i dajana
3. naši zer kul dečki (bernard, petar, mihael, nikola) sudjelovali su u igranju rukometa. ovom prilikom pozam i dečke koji su im pomogli  a to su: josip žužul, tomislav vitković, kristijan kereša, roko blažic, juraj pavlić, alen pavlić ravšer.
hmm..to inače radimo pod satom 
bili smo vaaatreni navijači 
tjelesnii.
ubijanje dosade zadnji dan u školi  
i na kraju. feeeeešta!! ali o tom ste već čitali
toliko od mene do početka nove školske godine.
čujemo se na jesen.
puno pozdrava od
petre šimčić 
|
