• Start <---
  siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Creative Commons License

geexor



------------------------------
easy like sunday morning

------------------------------

nedjelja, 29.01.2006. 21:06

Sve je morao sam...
Prst na orozu lagan... U srcu uragan... I skok preko duge...
Brum šlepera...
I sa dvadeset dve već je imao sve...


znam da ga previše citiram, al fakat me lik gađa... jasno mi je da gađa sve i da se svi malo prepoznaju, al jebiga... osim njega i prl đema nitko ne radi pjesme koje gađaju... bar po nekom mom sudu... ko ga jebe...

Nije me čula, mirno je snila
Svoje lepeze i sveće i čipke
Snila je dane mirne i nežne
Ko crno-bele klavirske tipke

A u životu sama na svetu
U menuetu tražila spas


zapitam se za koji sam k... radio selekciju najnaj stihova za one boxove desno kad je bitno ubaciti to u postove.
ok, dosta trkeljanja, znao sam da će mi doći neka misao :)

slabi karakteri imaju dvije opcije ako žele hodati svijetom poput većine. pri tome ne mislim na povodljive i ine ljude, već na ljude koji su nesposobni donositi odluke, pa čak i životno važne, ako im to u datom trenutku ne odgovara. da, primjer sam takvog ljudova.

.. ok, sad mi je deniro preknuo tok misli s novim načinom računanja osvjetljenja u x1900-tkama...
da nastavim...


naime, takvi ljudi / ;include $horza / su jednostavno neodgovorni... neki bi rekli nezreli. je li to rezultat previše tlačenja u periodu koji bi trebao biti djetinjstvo, ili je prosto lijenost, ne bih znao. ali takvim ljudima se neda oprat suđe ako se sve relevantne zvijezde potrebne za taj turbo-g64 zahtjevan posao nisu pravilno posložile i rezultirale voljom za pravnje suđa kao takvog. evo opet buncam :)

note 2 self: čitati dalje tek nakon 29.01.2007., nastavak može služiti samo kao primjer toka misli u vremenu kada je pisano. buncam.

da pojasnim...

jedan Mirko Norac; prosječan ČHK [čovjek-hrvat-katolik], mora otići u vip i konačno si uzeti onaj ugovor da ne bi morao punit mobitel na bonove, nego da jednostavno iz erbea prebaci lovu vipu na račun svakih 2.592.000 sekundi. Ali, M.Norac svaki dan radi, i taj rad smatra prilično napornim. Možda zbog svoje lijenosti, a možda iz nekih drugih, sasvim objektivnih razloga. I tako Norac svaki dan hoda na posao, vraća se doma i jedva čeka tih sat-dva dnevno za odmor/sebe/druge/votever. I tako mjesec-dva-tri. I ne može da se ne zapita zar je stvarno toliko u kurcu da ne može odvojiti sat-dva, koliko bi ta avantura trajala, da si olakša život i učini nešto što mu nije rutina. Ali zašto to ne učini ako je svjestan toga? Vjerojatno iz istog razloga iz kojega ne opere suđe odmah, nego za sat ili dva. Ili ode kupiti kvačice za zavjese... ili sredi komp za kolegicu koji je kod njega 3 mjeseca. odvratno. Možda je Norac konstantno deprimiran ? Možda jednostavno ne nalazi dovoljno jak razlog koji bi taj posao uzdigao iznad sjedenja pred... teveom ili kompom... Možda je mu je sve ravno. Možda zaista kroči ovim svijetom uzdignute glave, jakog glasa, đubretarskog attitude-a i samozadovoljnog smiješka. Ravna linija... svjesna svoje ravnosti. Loša shema. svjestan nevaljalosti sheme. hodajući paradoks? paradoks ne postoji u realnoj domeni. Možda si uspjeva složiti taj paradoks zbog promatračima nepoznatih činjenica?
Mirko Norac zasigurno mari za nešto. U protivnome bi vjerojatno bio prilično suicidalan. Nothin' to live for? Don't think so.
Ali sve ostaje ravno. I ostati će. Bez obzira na promjene koje... tek privremeno razbijaju taj dojam.

Zalud te privijam uz sebe, k'o uz krst
Ti, kao talas, izmičeš


na neku čudnu foru me pustio onaj... onaj čudan, priglup filing da postoji nešto više. iako nema smisla i kosi se s temeljima mog razmišljanja o svrsi postojanja i egzistenciji kao takvoj, jednostavno nema više tog... nečega. brijem da ću i počet prat suđe, možda čak i skoknut do vipa jedan od ovih dana. ponovo sam, kao što u zadnje vrijeme često rekoh, onaj stari... beživotna, hladna, isprazna, sterilna, dosadna, arogantna, egocentrična gikčina. to mi odgovara. zapravo manje meni nego jedinkama zajednice u kojoj svi mi ,nazovimo 'živimo', ali svejedno... odgovara. nekako je... ravnije. ravno je dobro. ravno je moj prijatelj. ravno je uvijek ovdje kada ga trebam.



Ukupno 9 komentara:


...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

  • ------------------
    šačica epitafa:
    ------------------


    --------------

    teška vremena, a ja težak tip

    --------------

    To see a world in a grain of sand,
    And a heaven in a wild flower,
    Hold infinity in the palm of your hand,
    And eternity in an hour.

    --------------

    All the love gone bad turned my world to black.
    Tattooed all I see. All that I am. All I'll be.
    I know someday you'll have a beautiful life.
    I hope you'll be a star in somebody else's sky but why, why, why can't it be, can't it be mine?

    --------------

    Ako ti jave: umro sam
    a bio sam ti drag,
    mozda će i u tebi
    odjednom nešto posiveti.

    ...

    Pa što bismo se opraštali?
    Čega da nam je žao?
    Ako ti jave: umro sam,
    ti znaš - ja to ne umem.

    Ljubav je jedini vazduh
    koji sam udisao.
    I osmeh jedini jezik
    koji na svetu razumem.

    Na ovu zemlju sam svratio
    da ti namignem malo.
    Da za mnom ostane nešto
    kao lepršav trag.

    Nemoj da budeš tužan.

    Toliko mi je stalo
    da ostanem u tebi
    budalast,
    čudno drag.

    Noću kad gledaš u nebo,
    i ti namigni meni.

    To neka bude tajna.

    Uprkos danima sivim,
    kad vidiš neku kometu
    da vidik zarumeni,
    upamti: to ja još uvek
    šašav letim i živim.

    --------------

    Lunjo...
    Zlobnice graknu, al da te taknu ne smeju nikad...
    Baš duplikati prvi će znati ko je unikat...
    Kad nasrne svet... Ti obraz okreni...
    Bog dotakne cvet što nikne u seni...
    Sretna nova i meni...

    --------------

    Sve je morao sam...
    Prst na orozu lagan... U srcu uragan... I skok preko duge...
    Brum šlepera...
    I sa dvadeset dve već je imao sve... Nju je video tad:

    Lud sam za tobom, pače, ali lud sam ionako...
    Tražim te otkako za sebe znam...
    Budi moj ortak, mače, nije mi lako
    da svu tu silnu lovu razbucam sam...
    Nešto sam načuo da sutra možda ne postoji?
    Pa bolje da odmah probamo sve...
    Za sitan groš kupi me... Razmaži te divlje kupine...

    Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih...
    I ja ću za nas osedlati strah...
    A ti me ljubi do zla... Dok ne izgubim dah...

    --------------

    Nije me čula, mirno je snila svoje lepeze i sveće i čipke.
    Snila je dane, mirne i nežne, k'o crno - bele klavirske tipke.

    A u životu, sama na svetu, u menuetu tražila spas.

    Siđoh pred kuću, na prašnjavi put, k'o neki lopov, polako i tiho.
    Ja nisam bio taj vitez za nju, mada mi govore da sam Don Kihot ,
    al' to je sasvim druga stvar.

    Bila je zvezda, bila je pesma, svaki dan druga, a večito ista.
    Snila je dobra stara vremena, i svog Šopena i Baha i Lista.

    Možda će sama, u grubom svetu, u menuetu naći svoj mir.

    --------------

    Nosio sam šal od kašmira
    i prsluk protkan tajnama.
    Baš od takvih su je čuvale
    tetke sa 'ladnim trajnama.

    K'o srna me je gledala
    žalosnom pesmom sluđena.
    Čije si pile pirgavo?
    što nisi meni suđena?

    'Ej, da...

    ...

    Rekoh joj "Beži, mani se,
    i traži bolje partije!
    Premala je moja tambura
    da te od kiše sakrije".

    Rekoh joj: "Ja sam samo tu
    da vreme brze proleti.
    Ja nosim čizme skitaljke,
    mene je teško voleti..."

    Pa da...

    --------------

    Da se ženim, imam kad.
    Ja sam, eto, ostao momak do sad.
    Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.

    Jedan život, miran, tih.
    Nekad bacim kartu il' napišem stih.
    Stvari teku, ja se držim izvan njih.

    I ljubim dobre, ljubim lake.
    Neke prave, a neke ne.
    I sve su vile, sve su kraljice.
    I sve su nevažne naspram nje...

    --------------

    Negde u Braci je paorski koren
    i može rata i rata da bude.
    Kad nije paor za soldata stvoren,
    volije konje i zemlju neg' ljude.

    --------------

    A gde smo mi, naivni,
    što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
    Kao da smo uz tu priču izmišljeni...

    I prevareni...

    I kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
    pomislim na Panta rei...
    Baciće se, tako, neki lik
    kamenom i na tvoj spomenik.

    Jer sve se menja, i sve teče...
    Čoveče.

    --------------

    Waiting, watching the clock. It's four o'clock.
    It's got to stop. Tell him. Take no more.
    She practices her speech as he opens the door, she rolls over.
    Pretends to sleep as he looks her over.

    She lies and says she's in love with him.
    She dreams in color, she dreams in red.

    Talking to herself, "There's no one else who needs to know," she tells herself. Oh...
    Memories back when she was sure and strong and waiting for the world to come along.
    Swears she knew him now she swears he's gone.

    She lies and says she's in love with him.
    She dreams in color, she dreams in red.
    She lies and says she still loves him.
    She dreams in color, she dreams in red.
    Can't find a better man.

    She loved him, yeah. She don't want to leave this way.
    She feeds him, yeah. That's why she'll be back again.

    --------------