• Start <---
  siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Creative Commons License

geexor



------------------------------
verujem, ne verujem

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:38

Let mi get startid s religijama.

za početak da kažem da naslov ovog posta zapravo i nije pitanje. svi mi vjerujemo. zašto? jer nitko ne zna. i decidirano tvrdim da nitko ne zna.

nepobitna činjenica No1: Nitko ne zna

jedna od boljih izjava o religiji je bash u filmu Dogma na koji su se svi veliki katolici i njihovi predstavnici digli na noge (Crkvu ne spominjem zato što ju jedinu znam, nego zato što je u očima svojih vijernika ono što bi svaka religija htjela biti u očima svojih).

Now, I don't know what that says to you, but to me it says that following these faiths, based on mythological figures insures the destruction of ones inner-being. Organized religion destroys who we are by inhibiting our actions, by inhibiting our decisions, out of, out of fear of some intangible parent figure that shakes a finger at us from thousands of years ago and says, "Do it . . . do it and I'll fu**in' spank you!"

...

Bartleby: You know, here's what I don't get about you. You know for a fact that there is a God. You have been in his presence. He's spoken to you personally, and yet I just heard you claim to be an atheist.
Loki: I just like to fuck with the clergy, man. I just love it. I just love to keep those guys on their toes.

...

Find some man, find some woman, that you can connect with . . . even for a moment, 'cause that's really all that life is, Sister. It's a series of moments.


Upravo ova izjava (uz nekoliko drugih) je uspjela toliko uzdrmati predstavnike Crkve da su jednostavno morali krenuti u linč. A zašto? Zar je vjera njihovih članova toliko slaba? odvratno. toliko se napalit na jednu komediju koja uopće ne nosi nikakvu poruku o tome treba li, te u koga vjerovati. užas.

nego... da odbrazdim od Dogme.

Pitanje religije prema mome mišljenju dolazi od jedne sastavne stvari svačijeg života. pitanje smisla života, a time i smisla smrti. oko toga se svi slažemo. barem se nadam da se svi slažemo. a smisao života još uvijek nitko nije otkrio. jer smo svi jednostavno preglupi. barem prema nekom mom shvaćanju. no, svi smo nevjerojatno ponosni pa nam je tako nepojmljivo samima sebi reći (a.k.a. shvatiti) da smo toliko glupi da nismo u stanju shvatiti sebe. a priznati si da jedan homo sapiens nije u stanju razumjeti sebe strašno uzdrmava sam pojam homo sapiensa. a kada bi to bilo uzdrmano, fakat bi imali veliki problem jer bi bilo uzdrmano i pitanje koliko smo iznad većine, daklen životinja. no o tome u sljedećem postu.

No2: znam da ne znam ništa

stoga bi bilo ljepše reći da postoji nešto iznad nas što razumije to sve. čime sebe stavljamo na drugo mjesto, dakle nešto što će razumjeti sebe tek kada nam ovo što je iznad nas kaže što smo. lakše je tak zabrijat nego si priznati da smo nitko i ništa. barem u odnosu na ono što mislimo da jesmo.

No, nebitno je u što vjerujemo/ne vjerujemo. Zašto? jer zapravo ne znamo. A ako nešto ne znamo, napraviti ćemo pretpostavku i ispitati ju. No, čemu pretpostaviti i ispitivati nešto ako ćemo odgovor zapravo znati tek na kraju? Ili na početku u slučaju da razmišljamo o zagrobnom životu. No, znati ćemo ga tek tada. Do tada ništa. Možemo živjeti kao da nam se bliži kraj, ili kao da se tek sprema početak. No, vjerovati u nešto što smo sami (ili neki drugi ljudi) pretpostavili i prema tome orijentirati život do trenutka kada budemo sa sigurnošću znali je u najmanju ruku nelogično. Jer što god sada činimo je vrlo vjerojatno krivo, pa tako i pretpostavka da je pretpostavka o onome što ćemo tek saznati ispravna. Kako nekada poželim da u pisanju možemo koristiti uglate i vitičaste zagrade.

No3: ako nešto ne znam, ali znam točno kada ću saznati, pretpostavka je u potpunosti suvišna

No4: orijentirati život prema nečemu što pretpostavljam, a ne bih trebao pretpostavljati je nelogično=glupo


No5: iz No3 i No4 zaključujem da religija ne bi trebala biti važan dio mog života, niti utjecati na moj život



Ukupno 0 komentara:


...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

  • ------------------
    šačica epitafa:
    ------------------


    --------------

    teška vremena, a ja težak tip

    --------------

    To see a world in a grain of sand,
    And a heaven in a wild flower,
    Hold infinity in the palm of your hand,
    And eternity in an hour.

    --------------

    All the love gone bad turned my world to black.
    Tattooed all I see. All that I am. All I'll be.
    I know someday you'll have a beautiful life.
    I hope you'll be a star in somebody else's sky but why, why, why can't it be, can't it be mine?

    --------------

    Ako ti jave: umro sam
    a bio sam ti drag,
    mozda će i u tebi
    odjednom nešto posiveti.

    ...

    Pa što bismo se opraštali?
    Čega da nam je žao?
    Ako ti jave: umro sam,
    ti znaš - ja to ne umem.

    Ljubav je jedini vazduh
    koji sam udisao.
    I osmeh jedini jezik
    koji na svetu razumem.

    Na ovu zemlju sam svratio
    da ti namignem malo.
    Da za mnom ostane nešto
    kao lepršav trag.

    Nemoj da budeš tužan.

    Toliko mi je stalo
    da ostanem u tebi
    budalast,
    čudno drag.

    Noću kad gledaš u nebo,
    i ti namigni meni.

    To neka bude tajna.

    Uprkos danima sivim,
    kad vidiš neku kometu
    da vidik zarumeni,
    upamti: to ja još uvek
    šašav letim i živim.

    --------------

    Lunjo...
    Zlobnice graknu, al da te taknu ne smeju nikad...
    Baš duplikati prvi će znati ko je unikat...
    Kad nasrne svet... Ti obraz okreni...
    Bog dotakne cvet što nikne u seni...
    Sretna nova i meni...

    --------------

    Sve je morao sam...
    Prst na orozu lagan... U srcu uragan... I skok preko duge...
    Brum šlepera...
    I sa dvadeset dve već je imao sve... Nju je video tad:

    Lud sam za tobom, pače, ali lud sam ionako...
    Tražim te otkako za sebe znam...
    Budi moj ortak, mače, nije mi lako
    da svu tu silnu lovu razbucam sam...
    Nešto sam načuo da sutra možda ne postoji?
    Pa bolje da odmah probamo sve...
    Za sitan groš kupi me... Razmaži te divlje kupine...

    Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih...
    I ja ću za nas osedlati strah...
    A ti me ljubi do zla... Dok ne izgubim dah...

    --------------

    Nije me čula, mirno je snila svoje lepeze i sveće i čipke.
    Snila je dane, mirne i nežne, k'o crno - bele klavirske tipke.

    A u životu, sama na svetu, u menuetu tražila spas.

    Siđoh pred kuću, na prašnjavi put, k'o neki lopov, polako i tiho.
    Ja nisam bio taj vitez za nju, mada mi govore da sam Don Kihot ,
    al' to je sasvim druga stvar.

    Bila je zvezda, bila je pesma, svaki dan druga, a večito ista.
    Snila je dobra stara vremena, i svog Šopena i Baha i Lista.

    Možda će sama, u grubom svetu, u menuetu naći svoj mir.

    --------------

    Nosio sam šal od kašmira
    i prsluk protkan tajnama.
    Baš od takvih su je čuvale
    tetke sa 'ladnim trajnama.

    K'o srna me je gledala
    žalosnom pesmom sluđena.
    Čije si pile pirgavo?
    što nisi meni suđena?

    'Ej, da...

    ...

    Rekoh joj "Beži, mani se,
    i traži bolje partije!
    Premala je moja tambura
    da te od kiše sakrije".

    Rekoh joj: "Ja sam samo tu
    da vreme brze proleti.
    Ja nosim čizme skitaljke,
    mene je teško voleti..."

    Pa da...

    --------------

    Da se ženim, imam kad.
    Ja sam, eto, ostao momak do sad.
    Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.

    Jedan život, miran, tih.
    Nekad bacim kartu il' napišem stih.
    Stvari teku, ja se držim izvan njih.

    I ljubim dobre, ljubim lake.
    Neke prave, a neke ne.
    I sve su vile, sve su kraljice.
    I sve su nevažne naspram nje...

    --------------

    Negde u Braci je paorski koren
    i može rata i rata da bude.
    Kad nije paor za soldata stvoren,
    volije konje i zemlju neg' ljude.

    --------------

    A gde smo mi, naivni,
    što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
    Kao da smo uz tu priču izmišljeni...

    I prevareni...

    I kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
    pomislim na Panta rei...
    Baciće se, tako, neki lik
    kamenom i na tvoj spomenik.

    Jer sve se menja, i sve teče...
    Čoveče.

    --------------

    Waiting, watching the clock. It's four o'clock.
    It's got to stop. Tell him. Take no more.
    She practices her speech as he opens the door, she rolls over.
    Pretends to sleep as he looks her over.

    She lies and says she's in love with him.
    She dreams in color, she dreams in red.

    Talking to herself, "There's no one else who needs to know," she tells herself. Oh...
    Memories back when she was sure and strong and waiting for the world to come along.
    Swears she knew him now she swears he's gone.

    She lies and says she's in love with him.
    She dreams in color, she dreams in red.
    She lies and says she still loves him.
    She dreams in color, she dreams in red.
    Can't find a better man.

    She loved him, yeah. She don't want to leave this way.
    She feeds him, yeah. That's why she'll be back again.

    --------------