A sad sam u Ushuaiji, najjuznijem gradu na Zemlji. I dodjem ja dakle do kraja svijeta, a tamo sunce i temperatura 25 stupnjeva!!! Lokalci kazu da je najvisa temperatura ikad izmirena tu bila 28 stupnjeva!!! Ostavila kapu i dzemper u hostelu i otisla na voznju brodicem po Beagleovom kanalu. More mirno, vrime savrseno. Vidili smo opet hrpu morskih lavova, bili na otoku ptica, slusali lokalne legende od ribara...i na kraju mi je kapetan da da vozim brod!!! I to cilim putem nazad sam skoro ja vozila. Naravno on je uplovija u luku. Al ne mogu objavit slike jer imam casu sampanjca u ruci, pa sadrzaj nije primjeren mladjima od 18, a imam mlade rodbine :) Danas smo bili u Nacionalnom parku Ognjena zamlja, a sad cemo u muzej koji se zove Fin del mundo. Pa probat patagonijsku janjetinu za veceru. Sutra- Buenos Aires. Posljednji pozdrav iz Patagonije :)
Davno sam otamo otisla, al uvijek se lijepo ponovno prisjetit :) Dakle, El Calafati su malo turisticko mjesto koje svoju popularnost mogu zahvaliti nacionalnom parku Los Glaciares (Gleceri) medju kojima je najpoznatiji meni omiljeni komad leda - Perito Moreno. Kad smo stigli u El Calafate, snijegu ni traga ni glasa, al kad je autobus koji vozi do Perita Morena zalomija okuku ispred nas se stvorila ogromna nepregledna santa leda. 60m visok i 18km dug stvarno izaziva strahopostovanje. Iznajmili smo brodic koji vozi direktno do Perita da ga proucimo i iz zablje perspektive, e to je tek bilo impresivno. U ovo doba godine led se otapa i svako malo se cuju zvukovi odrona. Mi smo vidili 2 ogromna komada kad su se odlomilas prednje fronte ispred nas i pala u vodu. Zvukovi su nevjerojatni! Slike su ok, al ne mogu skroz docarat.
Evo naisla na dovoljno brzi internet, pa stavljam manje slike.
Odlazak iz San Juana...
Pogled na jezero Nahuel Huapi - Bariloche
Pingvi-nera...
Daniel&lobo marino
Kolumbija 3: Hrvatska 1
Shark attack
Elefantes marinos (elefantes Dalmatinos?!)
Perito Moreno :)
Eto samo ukratko. Zivili!
Pozdrav iz Puerto Madryna! Ova dva dana iman osjecaj ka sam upala na Discovery Channal!!! Sve smo ih vidili - i pingvine i tuljane i kitove i pasance i alpake i...wow! Jucer smo bili do najvece dostupne kolonije mageljanovih pingvina - njih 500 000. Jedan sladji od drugoga. Dolaze ovde svake godine od rujna do prosinca, prvo muzjaci da pociste prostor i pripreme gnijezda (!), a onda njihove zenke koje tu izlegu mlade. Mladi su sivi, ma ih od par cm i glasni su kad su gladni. Pingvini imaju iste partnere cili zivot, i uvik se vracaju u isto gnijezdo. Ostatak godine provode u Atlantiku prateci struje i stignu sve do Rio de Janeira. Na karneval. I tako se pingvini presetavaju isprid tebe, moras im se samo maknit s puta da ih ne naljutis. Imaju jak personality izgleda :) I jednog sam pomazila! Danas smo gledali kitove, al njih nisam mazila. Vidili smo majke s mladima. Mladi imaju sitnih 11m. Nas brod je ima isto toliko. Majke i do 13 metara. Jedna majka je provirila glavom taman metar od broda, pogledala nas (sigurna san da je gledala u mene :)) i prosla ispod broda i malo ga okrznila. Excellent dude! Posli smo jos gledali ostatak faune, al tuljani nisu tako zanimljivi jer samo leze ka mrtvi po plazi, eventualno se poceskaju. Mozda imaju korijene u Dalmaciji??! Muzjaci su 3 puta veci od zenke, i za razliku od pingvina su pravi kurvari - kazu za jednog lolu tuljana na Peninsuli Valdes da je bija sa 150 zenki! I radja se vise zenki nego muzjaka. Izgleda da im i priroda pomaze da zive u patrijarhatu.
I malo me puca apstinencijska mesna kriza, al izgleda da cu je veceras rijesit - s ekipom iz hostela pravimo rostilj. A sutra krecemo prema pravoj Patagoniji - onoj sa snijegom i ledom!
Hasta la vista!
Dakle, jedno divno razdoblje u Argentini je zavsilo. Zavrsila posao, oprostila se s dragim novim prijateljima koje sam stekla i krenila na put prema dugo prizaljkivanoj Patagoniji. Zadnji tjedan u San Juanu je bija nevjerojatan, kako se poklopilo da puno nas ide u isto vrime, tili smo iskoristit svaki trenutak koji nam je osta. I bome jesmo :) Festali smo cilo vrime, rostiljali, bili na koncertu, slavili rodjendane...Al mislim da cu vas ugnjavit pricama o svim ljudima koje sam upoznala ovde slijedecih par miseci, jer zasluzuju puno vise prostora i vremena nego sta ovaj blog moze ponudit. Ha! No, da ne postanem sad meckava i pateticna, vratimo se mi Patagoniji. Dakle Bariloche, vrata Patagonije, cili prostor je zapravo veliki nacionalni park, priroda je nevjerojatna! Puno zelenila, jezera, planine sa vrhovima jos pod snijegom i puno zutog cvica nalik brnistri, pa se prisjetih i svog rodnog kraja. I cokolada na svakom koraku. Malo mi je zlo, al isplati se. I kupila sam kapicu na kojoj pise Patagonia i djemperic na ljamice i sad sam spremna za put na kraj svita. Danas smo dakle obilazili jezera, sutra idemo bikama malo okolo i penjat se na nekakvo brdo s vidikovcem, a navecer krecemo prema kitovima i pingvinima i tuljanima na Peninsulu Valdes. Daniel je super putni kompanjon i voli cokoladu.
Upravo mi stizu poruke da smo pokosili Engleze, hip hip hura! Mislim da cu veceras obuc svoje carapice za svecane prilike - dobre stare bijelo-crvene.
Eto. Idemo sad malo po gradu. Vrime savrseno, ni oblacka na nebu i fino toplo. Hm, u Patatgoniji??! Al neka, volin ja da je tako.
Veseli pozdrav iz Barilochea i pusa svim dragim prijateljima koji rade diplomski.
Dakle, ispratili smo Poljake proslu nedilju. Krenuse na sjever i prema Brazilu. U subotu ide Jelena doma. U ponediljak Peruanci. Do kraja miseca i ostatak ekipe - Grci, Chileanac, Karolina. A Brazilci ce ugasit svitlo u Palomaru jer idu zadnji. Al triba jos izdrzat ovaj tjedan. 2 rodjendana. Veceras vecera i degustacija vina. Sutra promocija Rubenu i Matildi (Peru) jer su nekidan obranili magisterij. U subotu koncert Los Piojosa, da cujemo argentinski rock uzivo. I oprostajni rostilj. I zadnji satovi tanga. I zavrsit posal ;) Mozda i koja suza u oku. I ponit zalihe mesa jer ko zna sta nas ceka u Patagoniji.
Dakle, u nedilju krecemo Daniel (Kolumbijac) i ja prema Patagoniji. Gledat ledenjake i pingvine. Do samog kraja kontinenta. Prva postaja Bariloche - grad poznat po odlicnoj cokoladi (uz ostale ljepote koje nudi, al to sad nije bitno). Ostavit cu novcanik Danielu jer bi se moglo dogodit da ostanem bez para :) Osim toga, tu dolaze i maturanti iz Argentine na maturalno putovanje, i to bas u ovo vrime pa ce da bude cool i otkaceno. Posli toga idemo na Peninsulu Valdes gledat kitove, tuljane i pingvine. Pa u El Calafate gledat Perita Morena i ostale ledenjake. Pa do Ushuaie i Ognjene zemlje. Da u pasos dobijem pecat Fin del mundo. Jucer smo kupili karte za avion od Ushuaie do Buenos Airesa da ustedimo 3 dana puta nazad, a i jeftinije je avionom nego busom jer drzava subvencionira dio karata, ka nama za najudaljenije otoke :) I za manje od misec dana eto me opet u domovini. Smrc. Mama se brine ko ce me prehranjivat sad kad sam se navukla na fino meso 2x dnevno.
Eto, idem se sad spremat za degustaciju. Au revoir!
Hola! Reka mi je tata da mi se uvatila paucina na blog, pa evo da ga malo update-am.
Dakle, prva postaja - Santiago de Chile. 5.5 milijuna glava. Sedmi po velicini u Juznoj Americi. Treci po kvaliteti zivota (iza Montevidea i Buenos Airesa). Ja sam se isto tako kvalitetno provela. Znaci da ce mi u Buenos Airesu bit jos kvalitetnije. Jupi. Klima mediteranska. Najpoznatija licnost Pablo Neruda. Posjetili njegovu kucu, i jos jednu u Valparaisu, al ocito, njegov talent nije presao na mene :( Setali po centru, bili u boemskoj cetvrti, penjali se po brdu zicarom, imali srice da nije bilo smoga pa uzivali u pogledu. Jer inace se popnes na Cerro San Cristobal i samo vidis oblak iznad Santiaga. Sve u svemu, poprilicno europski grad. Opcenito Chile je najeuropskija drzava Juzne Amerike, osim Spanjolskih predaka, na jugu ima cila kolonija Njemaca, dosta Talijana...misanca svega i svacega. Imam i ja rodbine tamo. Al posjetit cu ih drugi put ;) Malo slika jer me rijeci ne sluze danas.
Pogled sa zicare prema Santiagu
Katerdala
Dalje, Valparaiso, najvaznija cileanska luka, kulturni centar i studentski grad. Pod zastitom UNESCO-a. Za razliku od ostalih latinoamerickih urbs quadrata gradova, ovaj je spontano nastao prilagodjavajuci se obliku terena (prostire se preko 12 brdasaca) i tako su nastale male ulicice s malim raznobojnim kucicama kraj kojih raste isto tako raznobojno cvijece i mirise u raznobojnim mirisima :) I miris oceana...I jela sam ribu. Napokon! Nakon 2 miseca mesa zeludac se malo iscudjavao, al ju je sretno prihvatio. I bili smo na peskariji. Sve ribe iste ko nase jadranske, samo 4-5 puta vece. Raza promjera 1m i slicno. Kupis jednu ribu i mozes pozvat na rucak cili kvart. Sad mi je jasno kako je Isus nahranio sve one ljude s 4-5 riba - bile su oceanske! I bila sam na plazi. Temperatura vode niska. Brrr. Valovi visoki, struje jake. Ne mozes se kupat di oces. Niti plivat duboko. Niti s malon barkon ic u ribe. Em sta ti riba ne stane u malu barku, em sta su valovi veliki. I sta ce ti onda taj ocean??!! Samo za ukras. I surfanje. Blazeno nase malo plavo Jadransko more. Al isto izaziva strahopostovanje, pa cu ipak stavit i njegove slije na blog :)
Valparaiso...
Cerro Alegre (Veselo brdo)
Bili smo i do Vińe del Mar, turisticko misto, odma do Valparaisa. Najstarija gradjevina ima 100 godina. Vińu zovu Garden of Chile, puna je zelenila, cvica, vrtova...Tu smo spavali.
Nikos i Jose i Vińa del Mar
Kazu da ako se ne slikas kraj ovoga, ka da nisi ni bija u Vińi. Pa eto, mi se slikali.
I bili smo u petak na cileanskoj rodjendanskoj proslavi jer je prijatelj od Josea taman slavija rodjendan, a u subotu smo isli u DISKO na 7 floorova di je zabava 7x bolja nego u obicnom. Hehe. Omiljeni floor mi je bija kitsch floor :) Tamo nas je zabavlja transvestit koji je imitira Thaliu, jedan lazni Elvis, John Travolta...bilo je i muzike uzivo, metala, chileanse domace, salse (tu naravno nismo isli), raeggeton...Valparaiso ima bogat nocni zivot i u 5 je na ulici ljudi ka usrid bila dana.
Kitschy Grk
Salud i jamas!!!
Uglavnom, fino smo se proveli i u ponediljak ujutro vratili i ravno na posal. A kad ono - Poljaci taman isplanirali da idemo u Valle de la luna, nacionalni park blizu San Juana jer u utorak ne radimo. I tako ja nakon posla samo opet uzela svoj ruksak i put pod noge. Valle de la luna je opet pustinja, voda, vjetar i geoloski procesi rade svakojaka cudesa i stvaraju razne oblike. I otkrivaju slojeve zemlje stare milijune godina. A s time i dinosauruse :) Kazu da je ovde pronadjen najstariji poznati dinosaur na zemlji. I tako smo se u sridu navecer vratili iz jurskog parka nazad u nas San Juan. A dinosauri su uzasno spori i do trenutka objavljivanja posta nisu stigli poslat slike za blog. Pa ce sutra. Ili nece jer je sutra opet cjelodnevni rostilj. Oprostajna za Poljake koji krecu prema sjeveru. I za Jelenu koja krece prema Balkanu. I za Karolinu i Daniela koji su vegetarijanci. Muahahaha. Zivili!
Evo me na kratkoj pauzi na poslu, pa necu dugo.
Dakle, Cristina Kirschner nova presidenta. Hrvatska nevista. Mi izbore proslavili rostiljem. Najboljim do sad. Brazilci donili muziku, pivalo se i plesalo do sitnih nocnih sati. Temperatura 30-ak stupnjeva. Mozda napravim mali slikopis, al to iza vikenda.
A vikend - Chile. Grk, Chileanac Jose (domacin) i ja. Krecemo veceras. Santiago - Valparaiso - Vińa del Mar. Misija - stavit prst u ocean. Mozda i nogu. Eto. Sad back to work. Znan da mi niko ne viruje, al stvarno nesto radin ovde. I danas san dobila novi zadatak. Urbanistacki plan kvarta u San Juanu.
Hasta la vista baby!
< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv