srijeda, 30.12.2020.
ako si vuk...
 ako si vuk..ne boriš se s drugim vukom... ne loviš tudju ženku... nit se ženka bori za mužjaka s drugom ženkom... pripadnost je njihova vrlina..ćud..ono što ih krasi... zbog čega im se dive i mrze... zbog čega su rijetki..u izumiranju..i zaštićeni... izazivaju divljenje..respekt..poštovanje... zato lagano postaju bajka... ne basna.. možda nikad nisam bio izgubljen..niti bilo tko od nas ... samo smo čekali biti nadjeni.. a to je različito... jako...  wolff |
ponedjeljak, 28.12.2020.
Ricordi...nostalgics, only your dreams are real...
 Opet sam snio majku na praznični dan... I kao lutnja bruji slutnja: šta bi značio taj san? Hoklica izneta po dud... K'o kad me čeka odnekud... Sve mi se manje svidja kad budem u pravu... Sanovnik s masnim slovima... Lako je to sa snovima... Nešto mi teže ide kad tumačim javu... Đ.Balašević pismo |
ricordi ...Grandma's story
|
Babina priča
 Nikada neću zaboraviti priču moje pokojne baba Melane... Ona ide ovako: Bila jednom jedna klupa, ispred jedne stare kuće koju su Njemci davno sagradili. Svake godine fasada je sve više propadala, jer novi vlasnici nisu imali ni vremena, ni volje da je stalno obnavljaju, a utučena zemlja ilovača ne trpi kreč baš najbolje, mada ljeti drži hladnoću unutra, a zimi toplotu. U blizini, preko puta jarka, u kome se skuplja vojvođanska nezadrživa kiša, bila je jedna stara česma za koju su ljudi vjerovali da ima najbolju vodu, iako nisu nikada ni posumnjali da ta voda možda prolazi kroz nekadašnje groblje i kroz kosti koje se već vijekovima talože u toj ravnici , kao da voda crpi neku snagu iz raspadajuceg zivota. Moja baba je vjerovala da ta voda ima čudesnu moć i svaki dan je sa dva bidona u rukama išla da produži svoj život i svoje zdravlje. Ta voda je imala specifičan miris. Ja sam kao dijete mislio da on potiče od onog crnog željeznog oklopa pumpe. Moja baba Melana je, da li zbog te vode, ili zbog umišljenosti, stvarno produžavala svoj život. Imala je lice mlađe barem deset godina (to će prije biti zbog toga što se svako veče trljala domaćom rakijom od ringlova).  Kao mali dječak, čim bih zašao u dugačak šor, prvo bih vidjeo klupu na kojoj je sjedilo mnoštvo starih ljudi, i moju babu među njima... Kako sam bio ljubomoran na tu klupu, zahtjevao sam od mog oca da u našem gradu napravi istu takvu, kako bi na njoj sjedili moji drugari. Ali nije bilo ni one česme sa vodom, pa čemu onda i klupa? Klupu smo imali, ali ne i česmu pa sam mislio da zbog toga nikada nećemo tako dugo živjeti kao moja baba. Kako sam rastao, sve manje je ljudi sjedilo na klupi ispred kuće moje babe. Prvo je nestao djed Đura, pa onda djed Emil, pa zatim baba Ana, pa djed Mihal, Vlado, Janko... Ali bio sam radostan jer je uvijek tamo sjedila moja baba Melana, mada je čini mi se bivala sve tužnija i tužnija... Godine su prolazile, a izvor je i dalje davao vodu iz svojih njedara, ne štedeći i ne žaleći. Umjesto starina i starica, sve više je primao mlađe ljude i žene. I oni su pili vodu, ali nisu vjerovali da produžava život. Za njih to nije bio eliksir, već sasvim obična tečnost. A moja baba je i dalje vjerovala u magičnost te pumpe i sve češće iznosila bidon pored klupe, nudeci svoje prijatelje da ugase žeđ.  Život je već počeo da me baca kao slamku, vamo-tamo, prestao sam da vjerujem u babine priče o magičnoj vodi i izvoru, mada je ona i dalje sjedila na klupi i izgledala mlađe od svih drugih starina. Vremenom, sve više je bila na obližnjem groblju, posjećujući svoje nekadašnje poznanike i noseći bidon sa vodom da zaliva cvijeće, a sve manje na klupi... Moje školovanje se približavalo kraju i nisam imao puno vremena da idem na selo da vidim rođake. Prošlo je oko dvije godine dok nisam otišao da ih posjetim. Šor me je primio i uvukao onim svojim beskrajnim redovima topola i dudova, koji su povraćali svoje crne plodove na travu pokrivenu najlonom, u kome su se skupljali za buduću rakiju. Obilazeći gde po koju kokoš, ugledah jednu priliku kako sjedi usamljeno na klupi - moju dragu baba Melanu... Prišao sam joj. Prepoznala me je škiljeći od sunca. Bila je tužna... Rekla je: više nema nikoga da samnom sjedi... i neću više da pijem tu čudesnu vodu. Rasplakala me je i znao sam da će ubrzo otići da vidi svog Vladu koji je već davno čeka na nekoj klupi ispod zemlje... I nju i vodu da ugasi žeđ..  "K C <5=O >4=0 |
četvrtak, 24.12.2020.
Tko nam (Opet ) krade Božć?
|
Tko nam OPET (u)krade Božić(e)? Kako poželjeti svima sretan Božić i predstojeće blagdane? Kako željeti nešto kad ispod sjaja i blještavila šarenih lampica,svjetla oglasnih ploča i radosnih reklama krije se ¨Grinč¨ koji uporno,nezaustavljivo krade osmijehe sa naših lica...godinama... Kako zaboraviti na prazan novčanik,neplaćene račune,plaće koje kasne mjesecima, kako zaboraviti na demagogiju naših političkih grinčeva koji nasmijanih lica i s veseljem čestitaju sve i svašta kao da ne živimo u istoj zemlji,kao da smo mi tu zbog njih i njihovog ugodnog života a ne obratno... Kako pogledati u oči djeci svojoj koju učismo da bolje pošten je biti a lopuže oko nas sretno, veselo i bezbrižno hode... Tko i kada će odgovarati,ali zaista (ne guljenjem krumpira )odgovarati za krađu Božića (ali i ostalih praznika) i osmijeha sa naših lica? Kada će Grinč platiti za lopovluk? Zna li itko? mali osvrt na EU..ili e(h) u(pi...m......)...sa zvjezdicama ili bez njih-isto nam se piše_ okačite gaće na štap i brinite se za nove gospodare...odnosno porobljavanje na lijep,perfidan način kada drugi postaju gospodari života i smrti u našem dvorištu...radnik postaje samo broj i izvor prihoda... sjetite se samo radnica Kamenskog,SJETITE SE Peveca,INE,sjetite se sustavnog uništavanja svih poljoprivrednih kombinata, željezare Sisak,gotovo svih radnika u lijepoj našoj koji rade a nisu adekvatno plaćeni ili nisu uopće plaćeni dok političari nezaustavljivo grabe i kradu nekažnjeno... i nemojte misliti da su to jedini primjeri gaženja radnika i njihovog dostojanstva..takvih primjera ima jako puno..okrenimo se oko sebe i pogledajmo..vidimo li sretna lica ljudi koji poput marioneta idu bez sjaja u očima na svakodnevnu tlaku... da zarade svoj kruh potrebni... da plate račune... da... ali prije svega idu da napune đžepove novokomponovanim bogatašima,koji se bahate i razbacuju u nedogled... nema pjesme... radosti... postali smo zemlja grčeva.. mnogi imaju grčeve pred odlazak na posao...unaprijed im muka u stomaku jer ne znaju šta će čime kako i dokle raditi... ništa se ne može planirati jer po planovima novih bogataša naši privatni životi trebaju biti podređeni u dobrobit firmi..24 sata dnevno... za šaku kuna...tek toliko da na knap platimo osnovno...ili čak i malo manje ...a ponekad i ništa... da ne zaboravimo da smo potrošna roba... i koga zaboli da li smo ili nismo u eu...? za mene i moju generaciju i nije tako strašno mi dotrajavamo... no za ove koje dolaze iza nas šta ćemo ostaviti? kakve poruke? ?????????????????????? ???????????????????????????? Da veliki gaze male a da za ideale ginu budale.. Padaj silo i nepravdo & Sretan i blagoslovljen Božić     nepravda kruh |
srijeda, 23.12.2020.
ljubav
|
sve si nešto mislim..
da je ponekad badava velikih škola i gomila pročitanih knjiga... bejah u rodnome gradu gdje trenutno caruje tama,siromaštvo,i još je i zima stigla... kroničan nedostatak osmijeha je već redovan...uvijek sretnem po nekog dragog mi poznanika pa tako i sad... Joška,nekadašnji radnik u ručnom transportu,gdje je mladost i zdravlje ostavio i penziju zaradio, penziju od čitavih skoro 9000 dinara(oko 550 kuna ili 75 eura)bez svog toplog kutka,plaća kiriju, ponekad živi u objektima koji se ruše sami od sebe,kupa se kad pokisne,hrani se i po kontejnerima ili zaradi radeći neke fizičke poslove koje još može da radi,jer ipak ima dosta godina a i zdravlje ga napušta polako.. .no da skratim,da ne odem predaleko.. čovjek sa toliko briga koje ga pritiskaju,i to onih osnovnih hrana,dom,zdravlje- nikada,ali baš nikada ili vrlo rijetko je bez osmijeha...tako da sam ga i ja bio prinuđen upitati za tajnu njegove filozofije... a on se na moje pitanje samo nasmijao i odgovorio Ljubav,prijatelju,najbitnija je ljubav i sa njom je sve lakše... nasmijao se i zagrlio i poljubio svoju golubicu... i kad bolje razmislim,u pravu je,odgovor nam je čitavo vrijeme pred očima a mi ga većinom ne vidimo zbog nekih prevelikih i dubokoumnih filozofija...         melem |
tihi govor ruku...
|
sve si nešto mislim...
tihi govor ruku... Joškine ruke bi mogle na hiljade priča ispričati... svaka brazda,porezotina,deformirana kost...sve je to na destine priča... prljave radničke ruke su izvor ne samo čiste savjesti već i čistoga srca...         ruke |
