Zoven se Ana (ustvari mene niko ne zove,dođen sama),iman 16 godina,iden 2.a razred ssš "Ban Josip Jelačić" u Sinju,smjer ekonomist,ne volin ić u školu,živin u malom selu u okolici Trilja koje se zove Kamensko,na granici je sa BiH(molim,bez komentara!),volin čokoladu,volin prijatelje (...i još nekoga...),muziku svakakvu (od Rocka do Folka),roditelji me živciraju,itd.(to je uglavnom sve)
Kad me više nećeš voljeti
baš me zanima
kako će me boljeti
hoće li krenuti od srca
ili od prstiju
hoću li vikati
ili žalostna slušati
nekud otputovati
čitati novine isto kao prije
hoću li shvatiti tvoje riječi
hoću li biti očajna
i koji će to biti dan
jer ne znam koje dane biraš
za tužne vijesti
kad me pokretom ruke
svoje nježne ruke
pomakneš od sebe
koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci
kome ćeš se pohvaliti
da si imao snage
i da si me pobijedio
kad mi kažeš da me ne voliš
budi nježan kao na početku
jer poraženi su puni tuge.
Molim, slušaj
Kada te zamolim da me slušaš
a ti mi počneš dijeliti savjete,
nisi učinio što sam te molila.
Kada te zamolim da me poslušaš
a ti mi počneš govoriti
zašto ne bih trebala tako razmišljati,
gaziš po mojim osjećajima.
Kada te zamolim da me poslušaš
a ti stekneš dojam da
nekako moraš riješiti moj problem,
iznevjerio si me,
koliko god to izgledalo neobično.
Poslušaj me! Od tebe tražim samo da slušaš.
Nemoj govoriti, nemoj ništa poduzimati – samo me slušaj.
STRAH
Bojim se. Već dugo imam taj osjećaj. Osjećaj straha. Osjećaj preplašenosti. Straha od sreće... zrno sreće osjetim, ali odmah izgubim. Previše je razočaranja u mom životu. Nekoga imam, pa izgubim, s nekim sam dobra pa me povrijedi. Možda je to jednostavno tako, tako se događa. Ali, je li normalno da se to meni stalno događa? Da stalno nekakvu patnju osjećam, da mi nije dopušteno biti sretna...? sve sam više u to uvjerena. Sada se pazim zbog toga. Možda mi srce sad postaje hladno, ali ako je to uvjet za trunku mira, onda neka bude takvo.
Ali ipak, moje srce nije stvoreno da bude hladno, opet je nešto lijepo osjetilo, i ponovno se uplašilo. Ako ga još jednom povrijede, hoće li prestat kucat, da napokon svemu bude kraj... da se više ne muči... da ga više ne gaze... Dobilo je obećanje da neće biti povrijeđeno, ali u njemu je ostao strah, strah od sreće...
Iron Maiden - The thin line between love&hate
When a person turns to wrong, is it a want to be, belong?
Part of things at any cost, at what price a life is lost
At what point do we begin, fighter spirit a will to win
But what makes a man decide, take the wrong or righteous road
Theres a thin line between love and hate
Wider divide that you can see between good and bad
Theres a grey place between black and white
But everyone does have the right to choose the path that he takes
We all like to put the blame on society these days
But what kind of good or bad a new generation brings
Sometimes take just more than that to survive be good at heart
There is evil in some of us no matter what will never change
I will hope, my soul will fly, so I will live forever
Heart will die, my soul will fly, and I will live forever
Just a few small tears between someone happy and one sad
Just a thin line drawn between being a genius or insane
At what age begin to learn of which way out we will turn
Theres a long and winding road and the trail is there to burn
Theres a thin line between love and hate
Wider divide that you can see between good and bad
Theres a grey place between black and white
But everyone does have the right to choose the path that he takes
I will hope, my soul will fly, so I will live forever
Heart will die, my soul will fly, and I will live forever
I will hope, my soul will fly, so I will live forever
Heart will die, my soul will fly, and I will live forever
The thin line between love and hate
The thin line between love and hate
Jednoga dana u novinama je osvanula prica
da se djevojka zbog ljubljenog mladica bacila.
Prije smrti poslala mu je oproštajno pismo:
''Dva svijeta mi smo,
nikada skupa mogli biti nismo.
Bio si mi sve na ovome svijetu...
Voljela sam svaki dio tebe,
i zbog toga proklinjala sebe.
Pratila sam svaki korak tvoj
i priželjkivala da si moj, samo moj...
Ali tebi je važnija bila droga,
gledao si u nju kao u Boga.
Vidjela sam očaj na tvome licu
dok si svugdje sa sobom nosio špricu.
Kolike sam noći proplakala moleći Boga
da te izbavi iz pakla tvoga.
Zbog tebe sam zamalo ubila
dok te druga pred mojim očima ljubila...
Svake noći;
u mislima su mi bile tvoje plave oči..
Htjela sam te preboljeti,
htjela sam te prestati voljeti,
htjela sam te zaboraviti pomoću pića..
..al' sam te opet osjećala u svakom djelu svog bića..
čim sam te ugledala: crna kosa, plave oči..
Znala sam; zaboravit te nikad neću moći..
Zbog tebe sam morala kroz pakao proći,
i do ove točke doći.
Bio si mi ljubav prva,
a ja za tebe od te ljubavi niti mrva..
Nosila sam te u krvi,
a sad će njome da se hrane crvi..
Kad se vrate lastavice jata
više neće biti mojih ruku da se smjeste oko tvoga vrata..
Molim te shvati; svu sreću želim ja ti,
Ali ne želim više sama čekati sumorne zore..
..jer ovo je jedini izlaz iz ove noćne more..
Znaj da te ne krivim ni zašto..
voljela sam te, ti mene nisi i to je to...
Samo te jedno molim povremeno mi na grob donesi jedan mali cvijet!''
NAKON DVA DANA U NOVINAMA OSVANE DRUGA PRIČA:
Na grobu djevojke nađoše leš mrtvoga mladića.
Obitelj što je donijela cvijeće svojim mrtvima
našla ga je s nožem u prsima.
Kad je došla policija i uspostavila mir
u njegovoj ruci našla je krvavi papir.
''I ja sam volio tebe
al' me ovaj život sjebe..
Gadim se sam sebi,
jer pravu ljubav nisam mogao pružiti tebi.
A volio sam te svjedok mi je Bog..
Sad kad te nema kao da nemam nikog svog.
Gurao sam te stalno od sebe,
jer nisam htio uništiti i tebe...
Nisam htio da patiš,
a tisuću sam puta poželio da mi se vratiš...
Ljubav je kuja
koja te na sve načine sjebe..
Ljubav je crna guja
koja me odvojila od tebe
Ne želim više biti tuge i boli rob
jedina želja mi je da s tobom dijelim grob...
U zoru kad mi srce prestane da lupa,
kad nismo mogli za života,
u smrti ćemo biti skupa...
Voze se dvoje mladih na motoru...cura i dečko...
ONA : Nemoj tako brzo, smanji!
ON : Ne, baš je ludo...
ONA : Nije mi ugodno...molim te smanji!
ON : Reci mi...jel` me voliš?
ONA : Pa znaš da te volim!
ON : Zagrli me...
(djevojka ga zagrli...)
ON : Molim te uzmi moju kacigu s glave, meni je tjesna pa je stavi sebi na glavu.
(te učini sve što joj je dečko rekao...)
=> Sljedeće jutro u novinama
Motor imao prometnu nesreću jer su kočnice popustile. Dvije osobe su bile na motoru, jedna je preživjela a druga poginula.
=> Istina je
Dečko je ustanovio na pola puta da su kočnice popustile, a to nije htio reći svojoj djevojci...
Želio je posljednji put čut njene riječi - VOLIM TE!
Želio je posljednji put osjetiti njen - ZAGRLJAJ!
Zatim juj je zamolio da stavi njegovu kacigu na svoju glavu jer je želio da ona preživi iako je to značilo da će on poginuti...
LINKIN PARK -
ONE STEP CLOSER
I cannot take this anymore
I'm saying everything I've said before
All these words they make no sense
I find bliss in ignorance
Less I hear the less you'll say
But you'll find that out anyway
Just like before...
Everything you say to me
Takes me one step closer to the edge
And I'm about to break
I need a little room to breathe
Cause I'm one step closer to the edge
And I'm about to break
I find the answers aren't so clear
Wish I could find a way to disappear
All these thoughts they make no sense
I find bliss in ignorance
Nothing seems to go away
Over and over again
Chorus
Shut up when I'm talking to you
Shut up, shut up, shut up (2x)
I’m about to break!
Chorus
četvrtak, 31.01.2008.
me,myself & I
ah evo i mene....
jebote škola će me dotuć....iman 4 neopravdana.....jučer me profa izbacila sa sata i dala jedinicu.....sutra iman test iz matematike a 3 sata nisan bila,pa neman pojma o ničemu i vjerojatno padam....u ponediljak ćaća ide na informacije....bit će veselo......
ljudi moji....posložila san neke stvari u glavi.......nije više toliki kaos kao prije...skužila san da mogu bit sretna u malim stvarima....kao npr. mjuza, starke, nemati 1. sat, kava u Besta, 5 kuna u džepu, s prijateljima u parku promatrati slučajne prolaznike, zajebancija u razredu,bar 5 sati sna noći....ajme najsritnija san kad obujen starke,obućen trapke,bratov remen,jaketu crnu,cigara u ruci(ne pušim,sometimes),slušalice u ušima, i system tuče.... a gušta....
eto....bar malo optimizma od mene...read ya
tuga, tjeskoba, hladni dlanovi među zgrčenim koljenima, neka banalna i beznačajna, usputna točka na zidu u koju satima nepomično buljim, osluškujući kratke i bolne jecaje svoje duše - to je najrječitiji opis trenutačnog stanja mog skršenog tijela, u času kad se sve ruši, lomi i prestaje postojati.
Ali znam i osjećam - ništa se ne zbiva mimo nekih pravila, bez određenog razloga ili tek tako. Svako zašto ima svoje zato! Koliko god mi to izgledalo čudno, ali taj mi je osjećaj dubokr apatije odjednom ipak nakratko otvorio oči i vratio me iz nekog glupog zanosa u kojem su se izmjenjivali užitak i sumnja, toplina i hladnoća. Jednostavno mi je dao snage da se suprotstavim samoj sebi........
bye...
a jebate ludog tjedna,u utorak san imala školsko iz engleskog pa cili dan nisan imala nastavu,danas san imala samo 1 sat, a sutra iman školsko iz matematike pa opet neman nastave cili dan, a postaje već malo dosadno bokte,zaboravila san kako mi razred izgleda.......a isuse danas skoro cili dan u kafiću..................a bit će i sutra tako...............a eto bia danas roditeljski.......mater nije išla(srićon)...nije mogla...........još me drži ona gorčina.....ali valjda će proć.......PEACE
jbt život...toliko ga spominjem...nekako se baš loše ovih dana osjećan...baš ništa ne ide kako triba...škola..stoji,ne miče se,...ljubav,jebeš ljubav,...novci,ni za kavu,...
tako neki gorak osjećaj u duši...još na malog mislim...nekako sve one njegove riči,opet vidin da nisu bile istinite,baš me to ubija,a mislin šta je je, rekla san sama sebi a i svima,da je on ljubav mog života, makar san ja njega povridila, i rekla da ne želin bit sa njin, ne želin jer mi je stalo do njega, ja kad malo sredin svoj život...ko zna...možda opet probamo nešto...ali "Vratiti se staroj ljubavi je isto kao i pročitati knjigu kojoj znaš kraj"...eh da...ma novi momak mi netriba u životu...ko će to opet sve iznova proživljavat...ma samo bi tila osjetit da mi je duša na mistu.....tako san nemirna....najrađe bi ubila nekoga....kako su mi neki ljudi neki dan digli živce....ja popizdila...i stala lupat šakon o nešto tvrdo...malo falilo da prste nisan slomila...jebote eo još ruka u zavoju....na rubu sam...uf...
počela je tortura...završia je prvi dan.....imala san 7 sati a bila san na...1. 2. 5. i 6. satu. priko satova san spavala........a dosade jebote.......odma san ogorčena ćin je škola počela.....ne ide mi u životu,ne ide...te me jebe škola, te nemam novca, te me jebe ljubav, ma jebo te život....ma najbolje se ubit....čemu život kad se niko živ ne izvuče....
ljudi svako dobro............peace
a evo i mene....ljudi moji pa šta je to sa današnjim svitom...stalno neka sranja, droge, ubojstva, a samo mladi stradavaju, pa šta je to... i ovo što se dogodilo curi iz trilja, pa kakav je to poremećen um da može takvo nešto napravit, tako mladoj osobi. pa to je žalosno. i njega će nać kazna koju zaslužuje. a je lipo ova godina počela, štaš pričat...
uf...
),volin čokoladu,volin prijatelje (...i još nekoga...
),muziku svakakvu (od Rocka do Folka),roditelji me živciraju,itd.(to je uglavnom sve)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
- Get Your Own
....iman 4 neopravdana.....jučer me profa izbacila sa sata i dala jedinicu.
....sutra iman test iz matematike a 3 sata nisan bila,pa neman pojma o ničemu i vjerojatno padam.
...kao npr. mjuza, starke, nemati 1. sat, kava u Besta, 5 kuna u džepu, s prijateljima u parku promatrati slučajne prolaznike, zajebancija u razredu,bar 5 sati sna noći....ajme najsritnija san kad obujen starke,obućen trapke,bratov remen,jaketu crnu,cigara u ruci(ne pušim,sometimes),slušalice u ušima, i system tuče..
.......a isuse danas skoro cili dan u kafiću.........
.........a bit će i sutra tako...............a eto bia danas roditeljski.......mater nije išla(srićon)...nije mogla...........još me drži ona gorčina.....ali valjda će proć.......PEACE
ma najbolje se ubit....čemu život kad se niko živ ne izvuče....
