Vukomeričke gorice

utorak , 12.04.2011.

Prva vožnja ove godine. Dogovor 8.30. na rotoru. Ruta? Pa rutu ćemo dogovoriti na prvoj kavi. Pa nećemo valjda rutu do Ključić Brda dogovarati unaprijed. Ako nismo prelaz preko Velebita... Precizni poput švicarskog sata okupljamo se oko 9.

Jura nas namješta. Pa sebe. Pa onda fotkanje ekipe, pregledavanje opreme, vizualno i prvi detaljni dogovori. Ajmo. A, kamo? Pa, prema Remetincu pa ćemo onda... već negdje dalje. Prvo smo krivo skrenuli kod zatvora lijevo ali smo se ispravili pa na prvom semaforu skrenuli desno, pa preko autoceste za Odranski Obrež i Donji Dragonožec. Tu smo malo predahnuli uz doručak i ranojutarnju kavu. Dogovaramo daljnju rutu, Donji Trpuci, Gornji Trpuci, Lipnica pa ćemo već nekako dalje do Havdić Sela.

Odmah iza Dragonošca cesta prestaje biti prometna. Nigdje žive duše. Mali i Midget jure ispred nas iskusnih biciklista, voze lijevo desno, naprijed natrag, na zadnjem kotaču. Izmjenjuju se uzbrdice i nizrdice okružene vikendicama sve do Havdić Sela.

Iza Havdić Sela, ribnjaci. Asfaltirana cesta se pretvara u poljski put. Malo odmaramo pile a onda offroad do Vukomerića. Mali prvi puta pita koliko još, a Jura počinje jednu od tipičnih lokalnih oklada. Ajmo u pivo da mogu proći ovu uzbrdicu na biciklu.

Od Vukomerića cesta se spušta prema Petravcu i Prvonožini a mi tražimo prvu birtiju gdje bi natjerali Juru da plati izgubljenu okladu:). Dižemo se prema Hačićima i već kada smo počeli spust prema Cvetković Brdu s desne strane primjećujemo dučan.

Zasluženo i zarađeno osvježenje. Druženje s lokalnim pukom i provjera brzinomjera. Hm... planirana ruta za cijeli dan je bila oko 60 km. Trenutno smo na 32 a još nismo ni blizo Ključić Brda, dogovorenog mjesta ručka. Mali postaje nervozan. Midget još uvijek ko leptirić skakuće na stražnjem kotaču.

Spuštamo se do Cvetković Brda i odlučujemo da je to najjužnije na ovoj turi. Okrećemo na sjever. Makadamski put i crkvica Sv. Roka sa zanimljivom fasadom od letvica. Plan nam je nastaviti par kilometara na sjever pa skrenuti desno po putu do Čakaneca. Ali karta se na tom dijelu pokazala dosta netočnom pa smo prošli malo previše na sjever te kad smo prošli desno kroz šumu završili smo u Šiljakovini te skoro već ispali s karte.

Mali je već prilično postao nervozan. A i Midget se vozio dosta mirnije nego na početku. Jedino je Jura u nekom trenutku predložio da umjesto po cesti do Ključić brda prođemo šumom, što je Malog još dodatno uzmemirilo. Budući da sam i ja postao već lagano gladan, vizije pečenog veprića s jabukom u ustima su sve ćešće obuzimale moje misli ja sam krenuo cestom prema Maloj Buni pa na glavnu cestu.

Nakon 52 km eto nas nategnutog osmjeha na Ključić brdu. Djeca sretna jer konačno možemo za stol na ručak. Žene sretne. Poljak sretan. :)

Poslije preživanja krenusmo na put prema Zagrebu. Iako je Mali htio najkraćom rutom preko Velike Gorice glas razuma je prevladao pa smo krenuli oštro a bezveze kroz šumu prema Kozjači. Na prvom skretanju smo skrenuli desno i kroz šumu završili na cesti između Šiljakovine i Male Bune na kojoj smo bili i prije ručka. Od tuda smo kroz šumu vozili prema Gudcima i onda po glavnoj cesti za Lukavec, Odru i Čehe te se nakon 85 km vratili na rotor. Za prvu ovogodišnju rutu nije loše. Za rutu smo koristili Cikloturističku kartu zagrebačke županije i biciklističke rute zagrebačke županije broj 7 i 8 koje možete besplatno uzeti u Turističkoj zajednici zagrebačke županije u Preradovićevoj. Karte su mjerila otprilike 1:60000 ali nisu baš najprecizinije. Pa ipak dobro su nas poslužile uz povremeno korištenje navigacije.