Tharros, Sinis

subota , 29.08.2009.

Prvi vikend sam se provozao do obližnjeg poluotoka Sinis na kojem se nalaze ostaci feničkog grada Tharrosa. Budući da je cijelo područje prepuno pješćanih plaža neke pretjerane gužve nema. Iako lijepo izgledaju plaže nisu po mom ukusu. Nema sjene i jako puše pa od plivanja ništa. Ali lijepo izgleda nema što.
Stupovi
Sinis
Sinis

Sardnija - hrana

Nakon četiri dana hranjenja na otoku shvatio sam da bih možda mogao slikati hranu koju jedem zbog dvije stvari. Prva je da ću ubrzo zaboraviti sve što sam jeo a druga da mi nitko neće vjerovati. Iako mi je gore ono prvo. Dakle prvo cozze i vongole. Kao pravi Zagrepčan naravno da nisam znao koje su koje. Sada znam. Ručak: cozze za predjelo a vongole za glavno jelo. Večera: cozze predjelo, orada glavno jelo. Dan prije, ručak: kozlić u pečnici (otprilike kao ispod peke) večera: mješana morska salata (škampi, hobotnica, sardine i neke male hobotnice koje su cijele veličine možda 3-4 cm)… I tako specijalitet za specijalitetom. Cijena uvijek ista 15 €. Što god uzeli, pa čak s uključenim aperitivom, vinom, kavom i digestivom i vlasnikovom pričom o svjetskim problemima. Vlasniku restorana se naravno dan unaprijed kaže koji specijalitet da pripremi slijedeći dan.
Cozze
Vongole
Prije večere zalazak sunca a evo kako ga ja doživljavam. Mmmm… prekrasno!
Zalazak sunca

Livorno - Olbia

Nakon dva tjedna napuštam Livorno u smjeru JZ. Odredište Sardnija. Pa neću avionom, čovjek ništa ne vidi. Bolje se malo provozati trajektom. Osim što sam zanemario činjenicu da je Sardinija malo dalje od Italije nego Šolta od Splita. Kada sam kupio kartu pisalo je 7 sati vožnje! Da bi na kraju ispalo 8.5 sati! 8.5 sati bez signala za mobitel (na jednom mjestu blizu Korzike ulovio sam francuski signal). Sjedoh u sjenu i uzeh Don Branka Zbutegu. Kada sam došao do Sardinije od knjige je ostalo još par stranica. A Kurosavin nemir svijeta definitivno knjiga za pročitati. Nije ni tako loše bez signala za mobitel. Mogao bih možda ovo malo češće raditi. I tako nakon 8.5 sati lovanja sjene, čitanja i gledanja u daljinu tražeći bilo kakvo kopno stigosmo u Olbiu. Silazimo u garažu a turisti lagano boje jastoga :) Oni nisu lovali sjenu, a na brodu lijepo puše. Izađoh s broda zadovoljan, sada još malo do Oristana i u krevet, upalim GPS a kad ono – 2.5 h vožnje. Naime Sardinija osim što je malo dalje od Italije nego Šolta od Splita, nešto je i veća. Slijedeći puta ću valjda malo bolje provjeriti udaljenosti prije nego krenem na put!
More
I opet more

Bijela Plaža + Plava zastava i malo olova GRATIS!

subota , 22.08.2009.

Ako vam je dosta svih divota Toskane dođite u Livorno. Tako otprilike piše u Lonely Planetu. Ali zato 30 km južnije imaju prekrasnu plažu, Spiagga Biancha, nad kojom se vijori plava zastava. I ne bi ništa bilo neobično da na plaži zaista nije potpuno bijeli pijesak a voda je bijela kao u katalozima za Maldive. (Ili u reklami za bijele zube:))
Putokaz
Ulazak na jednu plazu
Spiagga Biancha
Ta prirodna ljepota može se zahvaliti prvom susjedu. Tvornici soda bikarbone Solvay. Ta je tvornica nekada ispuštala svašta u more pa je eto plaža u krugu 5 km oko ispusta pobijelila. I sve bi bilo super da u vodi nema malo viška olova i još nekih dodataka. Pa je kupanje zabranjeno. Ali samo na tabli. Talijane upozorenje na tabli baš previše ne dira. Solvay
A imaju plavu zastavu
A evo kako to izgleda iz satelita.
Pogled iz zraka

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.