St. Petersburg

petak , 25.04.2008.

Nesreće! Zar opet ja u Rusiju! Pomislio sam kad me poslalo u St. Petersburg, nema dva tjedan. Nakon neugodnih iskustava iz Moskve, Rusije za jedan život dosta. I tako u strahu sletih na aerodrom. Ljubazni službenici, NOT, isti kao u Moskvi, čovjek bi pomislio da kad ne rade u jednom gradu rade u drugom, Volge sa zavjesicama, novi Touaregovi i Landcruiseri uvaljani u blato... Majčica Rusija. Čak i vozač kasni po mene. No krasno. Samo mi je to trebalo da sada sam idem do centra sa mojim više nego fantastičnim zanjem ruskog. I nakon desetak minuta evo vozača, sa starom E klasom, onom kojoj kada se čovjek vozi naprijed ne vidi zvijezda na haubi. I tako ja pokušah nešto na ruskom čovjek odgovori na engleskom. Ja opet na ruskom on na engleskom. Pa sam i ja onda prešao na engleski. I vidi vraga, počne on meni kao turistički vodić pokazivati grad. Lijepo i šokantno. Definitivno neočekivano od jednog Rusa. Radio čovjek za neku englesku firmu pa naučio jezik, i malo pristojnosti. Svaka čast. I tako nakon 30-ak minuta eto nas na Mojci. Kanal a ne rijeka, kako ju Rusi zovu. Hotel 250 €! OK, za Ruske pojmove nije ni tako strašno. Ali... internet je po danu još 30 €. Ma matere vam Ruske.... Pa nećete mene pljačkati. GET BALKANIZED! Find wireless network... hop.... besplatni wireless internet :) Pa prije tjedan dana sam u nekom malom hotelu (Da Giovanni :)) u Carvicu, koji je pored Presezza, koji je pored Bergama, koji je pored Milana, dakle ne može biti veće selo imao wireless. BESPLATNO! U hotelu za 50 €. A ovi hoće samo 30 € za internet. Aha. Moš mislit. OK nakon par šokova u hotelu (nema prijenose utakmica 1. HNL) odoh u šetnju. U 21 h u gradu je dan. Guba. Zimska palača, Aleksandrov stup, katedrala, spomenik Petru Velikom... Neva... Ugodno. Ulice široke (bez pješačkih prijelaza, tipično za Rusiju), velike palače... pozitivni šok. Grad je pravi carski grad. Za razliku od Moskve koju ovdje nazivaju velikim selom. :) Slijedeća dva dana nisam imao previše vremena za razgledanje. S večere na večeru po preskupim restoranima gdje se trošio samo Ruski Standard. Dakle, opako skupim restoranima. Sve u svemu prvo lijepo iskustvo iz Rusije. A sada dosta ruskog. Mislim da bih na brzinu trebao ponoviti turski :) Za tjedan dana mi ne gine Istanbul. Dosta neloše. A onda u toplije krajeve. Do onda... "so long and thank you for all the fish."