Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Većina ljudi misli da je sol samo zrnati začin koji se uz papar (inače potpuno nevažan i tek u zadnje vrijeme upotrebljavan začin) na većini stolova. Ona je to, ali je i mnogo mnogo više.Sol je jako važan dio prehrane ljudi i životinja ali i mnogih biljaka. To je jedan od mnogih i najšire korištenih prirodnih konzervansa, njene industrijske upotrebe su nebrojene a i njena upotreba kroz povijest je jako zanimljiva i značajna. Sol je u nekim kulturama služila kao sredstvo plaćanja a zbog izvora soli izbijali su i krvavi ratovi. U mnogim kulturama sačuvao se običaj nuđenja soli putnicima (pa i u našoj – kruh i sol). Upravo trgovina solju je bila jedna od prvih trgovina koje su se razvile. Između ostalih, karavanski putovi Saharom su pokrenuti upravo zbog soli koja je nužna nomadima u uzgajanju stoke. Prvo spominjanje soli datira se u 5 tisućljeće prije Krista kada je u Kini objavljena knjiga o ljekarništvu čiji je veći dio posvećen soli. U toj knjizi se spominje čak 40 različitih vrsta soli i njihova upotreba u liječenju. Grci su zamjenjivali sol za robove i jedni od prvih su uveli državni monopol i poreze na sol. Engleska riječ ''salary'' dolazi od salarium argentum, specijalnih porcija soli koje su dobijali rimski legionari. Od bližih nam država, Venecija je stvorila svoj gospodarski imperij kroz trgovanje solju. Dubrovnik si je otvorio putove prema unutrašnjosti upravo trgovanjem solju. Kasnije je sol bila 3. po važnosti izvozni proizvod Dubrovačke Republike. Tu sol su proizvodili u prvom redu u Stonskoj solani ali i iz niza manjih solana duž obale koju su kontrolirali. Najveći konkurent u toj trgovini im je bila Tuzla (koja je i dobila ime po turskoj riječi za sol) čija je kvalitetna kamena sol konkurirala dubrovačkoj. Sol može biti važna i u umjetnosti. Poznati su rudnici soli u Wieliczki u Poljskoj unutar kojeg su u soli izdubljene tri crkve i bezbroj kipova. Pređimo malo preko bare na američki kontinent. Prvi domoroci koje su sreli Europljani su skupljali sol sa plaža. U Velikom Napoleonovom pohodu na Rusiju mnogo je vojnika umrlo od posljedica ranjavanja upravo zbog nedostatka soli koja bi im liječili rane. Većina država je u srednjem vijeku uvela monopole i poreze na sol od kojih su dobijali velike prihode. Na stotine Britanaca je završilo na Australiji zbog groznog zločina krijumčarenja soli (usput, tamo se završavalo i zbog ubijanja kraljevih zečeva). Velika upotreba soli za konzerviranje hrane je u srednjem vijeku rezultirala jednim zanimljivim fenomenom. Jedina alternativa za konzerviranje hrane bili su orijentalni začini koji su bili iznimno skupi tako da se sva hrana usoljavala radi konzerviranja. Tada se vodi nije vjerovalo zbog raznih bolesti koje su se širile preko nje pa se pribjegavalo popularnijim tekućinama – pivu i vinu. Ako pođemo od pretpostavke da se ono što se zabranjuje u bontonu često i radilo, onda je bilo skroz normalno za ručak popiti demižonu vina (cca. 5 litara). Jedan istraživač je na temelju količine uvezenog vina u Dubrovnik za osobne potreba pokušao izračunati dnevnu potrošnju vina. Od objavljivanja rezultata istraživanja je odustao kada je došao do astronomske cifre od 9 litara vina po glavi stanovnika dnevno. Ako bi uzeli u obzir ove podatke, moglo bi se zaključiti da su mnogi postupci velikih ličnosti u povijesti doneseni u izmaglici uzrokovanoj alkoholom. Čak i Svetonije piše da je Cezar prvi koji je rušenju države prišao trijezan. Ukratko, da se vratim s offtopica, srednjevjekovni svijet je konstantno bio pijan kao letva a tome je uzrok – SOL. |