novosti i vijesti oko nas https://blog.dnevnik.hr/fvkmlnovosti

utorak, 22.04.2008.

U OTROVANCU UTAKMICA KK „ZLATNI KLAS“2008.

U subotu 19. 4. 2008. u Otrovancu održana je druga po redu konjička utakmica u daljinskom jahanju za Croatia Cup. To je ujedno treća sezona održavanja konjičkih utakmica u Hrvatskoj, a organizator je bio Konjički klub „Zlatni klas“ iz Otrovanca. Natjecali su se jahači, članovi klubova i udruga Hrvatskog konjičkog saveza. Sudjelovali su jahači i konji Konjičkog kluba iz Velikog Trojstva, Konjička udruga „Konji gizdavi“, Udruga „Bilogora Papuk 1991.“, Konjički klub „Soko“, Konjički klub Manjadvorci, Konjički klub „Zlatni klas“, Konjički klub Jaska, Konjički klub Husar i Konjički klub Zagreb. Od prijavljenih 7 juniorskih jahača svi su završili utakmicu. Seniori su učestvovali sa 19 jahača. Dvoje od njih je diskvalificirano tokom utakmice. Jedan je odustao. Start i cilj utakmice bilo je dvorište restorana „Zlatni klas“ u Otrovancu. Dužina staze bila je 42 km, a vodila je livadnim putem uz potok, asfaltom, kroz vinograde, zemljenim putevima, klancima i šumskim stazama. Pobjednici utrke bili su natjecatelji koji su stazu prošli u najkraćem vremenu. Najbrži u juniorskoj ekipi, prvo mjesto, pehar, crvenu rozetu, diplomu i poseban dar za konja primio je Zlatko Zvonar, jahač na konju Sokol 1. udruge Bilogora Papuk 199l. Marcela Kinči, jahačica na konju Mahtub Ibn, članica konjičkog kluba Zagreb osvojila je drugo mjesto bijelu rozetu, pehar, diplomu i dar za konja. Sabina Pavlović, jahačica na konju Mahtum članica konjičkog kluba Husar osvojila je treće mjesto, pehar, plavu rozetu, diplomu i dar za konja. Iz grupe seniora prvo mjesto osvojila je Marija Berković jahačica na konju Volfu, članica konjičkog kluba Manjadvorci primila je diplomu, pehar, crvenu rozetu i hranu za konja. Drugo mjesto osvojila je Wirnsberger Olesja, jahačica na konju Ruža, članica Udruge Bilogora Papuk 199l. i primila pehar, bijelu rozetu , diplomu i dar za konja. Treća mjesto osvojio je Alen Barić, jahač na konju Mabrouk 76, član AKK Križevci, primio je pehar plavu rozetu, diplomu i hranu za konja. Svi ostali jahači primili su priznanja. Na utakmici prvi puta licenciju za daljnja natjecanja dobila je Lidija Keber četrnaest godišnja djevojčica iznjedrena iz Konjičkog kluba „Zlatni klas“. Konjičke utakmice doprinose razvoju ovog sporta u Hrvatskoj i turističke promocije našeg kraja, a u županiji Virovitičko - Podravskoj KK „Zlatni klas“ jedini njeguje ovu vrstu sporta. Po završetku službenog dijela slijedilo je zajedničko druženje i dogovori o učešću u daljinskom jahanju u 2008. godini po unaprijed utvrđenom kalendaru.
Barica Mihoković

srijeda, 16.04.2008.

UŽ KLADARE PREDSTAVILA KULTURNU BAŠTINU

U nedjelju 6.4.08. održana je u pitomačkoj kino sali SMOTRA FOLKLORA Općine Pitomače. U punoj sali svoja folklorna umijeća pokazale su: KUD „Pitomačanka“ iz Pitomača, KUD iz Grabrovnica, KUD „Podravka“ iz Starogradačkog Marofa, KUD iz Starog Gradca i KUD Otrovanec. Istovremeno Udruga žena Kladare predstavila se kulturnom baštinom ovog kraja: ručnim radovima, starim predmetima, starinskim finim kolačima koje su posjetitelji i pojeli.
Nakon smotre slijedi okrugli stol s ciljem daljnjeg napretka u radu KUD-ova i Udruge žena.

Barica Mihoković

SLAVKO GALJAR – SAMOUKI SLIKAR I SVIRAČ

STAROGRADAČKI MAROF – Rođen sam u Marofu 1918. godine, započeo je svoju priču samouki slikar i svirač, iskusan, mudar, talentiran, krepak, devedesetogodišnji Slavko Galjar. Osnovnu školu pohađao sam u Starom Gracu. Najmiliji predmet u školi bilo mi je crtanje i od ranog djetinjstva imao sam sklonosti za slikarstvo. Mojim roditeljima i meni osnova za život bila je poljoprivreda. Od nje smo živjeli. Ja sam svaki predah od posla koristio za crtarije na papiru, na drvetu onom što mije bilo dostupno. Čitao sam knjige. Zanimale su me crkvene knjige sa puno slika i sve što mi je tih godina bilo dostupno. Otkrio sam svoje sklonosti za sakralno slikarstvo. U početku bile su to slike presvetog srca Isusova i Marijina na šper ploči, papiru, s vodenim bojama, da bih tek kasnije prešao na platno i uljane boje. Odrastao sam, oženio se i dobio četiri sina. Život nikad nije bio lagan, posebno na poljoprivredi i s brojnom porodicom. Ja sam se ispomagao slikanjem po narudžbama, svirao sam na harmonici po veselicama i svadbama. Još mlad okušao sam se u stropnom crkvenom slikarstvu. Završio je drugi svjetskog rat. Crkva Svetog Petra u Starom Gradcu bila je užasno devastirana. Sve je trebalo obnoviti. Novaca nije bilo. Tadašnji velečasni Petar Široki znao je za moje slikarske sposobnosti i angažirao me je da obojim i oslikam crkvenu lađu. Oslikao sam na stropu Madonu, majku božju veličine 160 x 140 cm. S jedne strane naslikao sam Isusa kako zaustavlja oluju na moru, treća slika bila je iznad glavnog oltara, Isus u jednoj ruci drži čašu s vinom a u drugoj hostiju – blagoslov kruha i vina, sliku svetog Alojzija Gonzave, sliku Isusa kako u Kani Galilejskog na svadbi pretvara vodu u vino. Sve je to bio mukotrpan rad na visokim skelama, popraćen s dogodovštinama, ali uspio sam posao završiti.


Devastirane su bile i crkvene orgulje. Kako je crkva bila otvorena, a na glavnoj je cesti sve je bilo puno ovlažene prašine, dapače blata. Granata je udarila baš u orgulje. Ja sam ih uspio popraviti. Stradale su osnovne zračnice, koje su vodile preko registra u svirale. Falila su dva registra tih cijevi, koje su popunjavale glasove orguljama. Zlo je bilo što je nekakav Đuka uporno krao te cijevi i po selima ženama krpao rupe na zdjelama i loncima. Da sam ja znao tko je te svinjarije radio, ja bih ga tužio. Takve cijevi nigdje nisam mogao naći. 1949. godina, bilo je vrijeme kad se ni blizu nije smjelo znati da se nešto u crkvi obnavlja. Do olova nisam mogao, a onda sam se dosjetio da na Limanu ima dobre trske. Tamo sam si izabrao trsku, od koje sam napravio dirke i gračanske su orgulje tako svirale 4,5 godine. Pitomački župnik Ivan Demšić - Krnjak bio je dobar svirač, a dok je pjevao nije ni mucao. On nije mogao vjerovati, da ću ja samouk te orgulje popraviti. Cijele sam orgulje morao rastaviti u sitne dijelove. Ali dok sam to radio, pošao sam od sredine i na jednu i drugu stranu sve elemente sam razvrstavao i popisivao. Sve sam dijelove dobro očistio od pijeska, prašine i blata. Krnjak je tvrdio da te orgulje nikad više ne budu svirale, a ja sam mu rekao – Velečasni varate se -. Rekao je da velečasni Pero nije pravi svirač i on će ocijeniti moj rad. Istina je, ja sam samouki svirač i slikar, al su moje orgulje svirale tak da je velečasni Krnjak bio iznenađen. Sve moje bilješke na orguljama poslužile su mi tako da, dok sam bio gotov orgulje su bile i naštimane.
Dok sam se ja bavio oslikavanjem gračanske crkve naišla je jedna gospođa s fotoaparatom i slikala sve to. U međuvremenu u Australiju je otišla moja sestra s familijom. Meni je doma zarada bila mala i tako sam 1969. završio kao gastarbajter u Australiji. Tamo sam radio u Fordu u tvornici automobila u Hombašu. Sve slobodno vrijeme bavio sam se slikarstvom. Tamo me posjetila gospođa koja me slikala na skelama u Starogradačkoj crkvi. Bila je Švabica. Ona je mene našla u Australiji i molila me da se upišem u njihovu slikarsku zadrugu. Pitala me je – Vi slikate? Molim vas da mi kažete gdje ste učili? - Nigdje, ja sam samouk. – Interesantno, vi slikate točno kao profesionalci – tako je rekla. Tada mi je bilo šteta ostaviti posao u Fordu. Nisam imao kuću ni tu ni tamo i morao sam nešto stvoriti od svojeg rada. Ona mi je rekla da bi za 10 do 15 godina rada s njima mogao od njih dobiti novac da si kupim kuću. Ali ja nisam tako dugo namjeravao ostati u Australiji. Mene su tamo posjećivali naši ljudi, Hrvati, naručivali kod mene slike i uz ono u tvornici dobro sam zarađivao. Moje slike su me preporučivale i krug mušterija se stalno širio. Najviše sam radio svete slike. Puno sam slikao crkvu Svetog Marka u Zagrebu, krunidbu kralja Tomislava, Nikolu Tavelića, Bogdana Leopolda Mandića i dr. To se najviše tražilo i bilo je jako lijepo plaćeno. Puno mojih slika ostalo je u Australiji, a raspršene su i po svijetu. Slao sam novac doma djeci. Svakom sam poslao po 8.000 australskih dolara. Tamo sam si kupio kuću s garažom koja mi je bila atelje. Uz svete slike slikao sam puno pejzaže, godišnja doba, mrtve prirode.



Pune sam 33 godine ostao u Australiji i svega tri puta sam bio doma u Hrvatskoj. Ja sam iz čiste poljoprivrede otišao u slikarstvo i industriju. U tvornici sam radio devet godina i sa 62 godine otišao sam u invalidsku mirovinu. Meni u Australiji nije bilo lijepo. Zaradio sam invalidsku mirovinu i čim sam se vratio doma prvo sam išao na operaciju noge. Tamo sam sve vrijeme bio sam. Žena i djeca su mi bili tu. U međuvremenu, žena mi je umrla, a došao sam u Starogradački Marof najmlađem sinu. Znate najmlađe, najdraže. Dok sam ja otišao z doma njemu je bilo 14 godina. U Australiji ima jako puno huligana. Tamo ti ne smiješ navečer nikuda ići bez auta. To se nitko ne usudi. Hoćeš li obići prijatelja moraš ići autom. Tamo dođeš pred njegovu kuću, da možeš na njegov jar i što prije ući k njemu unutra. Inače si gotov. Odmah te ubiju i ima svakakvoga zla. Ja sam se zarekao da tamo neću ostati. Svi su me moji tamo odgovarali da se ne vraćam, ali znate to je tak – to je tuđe i tuđe a ovdje je itak moje, a kaj je tvoje, tvoje, je. Ovdje je moj narod. Tu ne moraš engleski brbljati, mada sam na poslu naučil i znal govoriti engleski.
Život mi nije bio lagan. Sada sam u obitelji najmlađeg sina i dobro mi je. Istina slijep sam i gotovo gluh, ali ne žalim se.
Kroz život uveseljavao sam ljude svirkom. Naslikao sam najmanje 500 slika, uglavnom velikog formata. Moje slike krase brojne domove. U njima je i dio moje duše. Najviše sam slika prodao za novac, ali bilo je i nature.
Otkada ne vidim, živim od uspomena. Više nema slikanja. Najdraža mi je uspomena na sakralne slike Pohvalnica i blagoslov pokojnog Pape Ivana – Pavla II, poklonjena krunica Pape Pija XII, poklon knjige Matice Hrvatske, a bilo je toga još.
Slavko je pun znanja, povjesnih podataka o Marofu, Starogradačkom Marofu, Starom Gradcu, Viru, Dravi i životu u svom rodnom kraju. Živa je enciklopedija, pošalica i dogodovština. Za kraj obnovio je legendu – Zašto su Gračani mutvaji? Uputil se vrag iz Zagorja v Podravinu. Došel je do Đurđevca. Tražil si je družicu, al ni jedna zamuž ne štela iti za njega. Jedna se putom itak našla i pitala ga – el me očeš? Vrag joj veli – oču, oču. El očeš iti v Pitomaču? Ja sem nevolja, oču, oču. Kak su skupa spali dobili su sina. Trebali su mu dati ima i ona veli - nek bu Mutvaj -. Ondar su se posvadili. Vrag veli: - idem ja naze v Zagorje, tam je meni lepše. Nevolja je ostala sud od Đurđevca do Pitomače. A mali je rekel; - Kad nemrete biti skupa, idem ja v prvo selo -. Otišel je v Grace i Gračani su ostali mutvaji, tako je prpošnom pošalicom završio razgovor s vremešnim gospodinom, samoukim sviračem i slikarom, Slavkom Galjar.

Barica Mihoković

petak, 11.04.2008.

Život bez vode i struje

Udruga žena Kladare, poznata po socijalnoj osjetljivosti, prošlog tjedna posjetila je peteročlanu porodicu Fundić, sa fotografije, trenutno nastanjenu u Kloštru Podravskom. Žive u napuštenoj kući nasuprot kloštranske crkve. Suprug Ferdo ima 63 godine i oduvijek je bio šumski radnik, nadničar. Oženio je Mirjanu, bolesnu ženu 58 godina staru, ona kaže psihičku bolesnicu, majku četvero djece, a svi su uglavnom nesposobni za rad. Mirjana je operirana i nesposobna za bilo kakav posao. Došla je s Bjelovarskog područja. Kažu da o njima ne brine ni đurđevačka ni bjerlovarska socijalna služba, zbog nenadležnosti, pa su potpuno ovisni o dobroti ljudi koji ih obilaze i darivaju odjeću i hranu. Žene iz Kladara posjetile su ih u dva navrata i odnijele im odjeće i hrane. Posjetila ih je i darivala i gospođa Zlata Jakšić pitomačka Vukovarka prepoznavši potrebne u nevolji. Posjećuju ih i žene iz Kloštra Podravskog. Kako je kuća u kojoj su privremeno smješteni bila 20 godina napuštena u njoj nema ni struje ni vode, derutna je i neadekvatna za život. Toj porodici potrebna je stalna pomoć. Udruga žena Kladara preporuča i ostalima, koji mogu izdvojiti nešto sa ovu porodicu da se uključe i pomognu. Udruga žena Kladare

Umro je Franjo – Pišta Biro

Iznenadnom smrću Pitomački vatrogasci ostali su bez svojeg dogogodišnjeg člana Franje – Pište Biro. Franjo je ove godine trebao primiti spomenicu za 40 godina vatrogastva u DVD Pitomača. Pokopan je u utorak 8. 4. 2008. uz vatrogasne počasti na pitomačkom groblju. Hvala mu i neka mu je laka Podravska zemlja.
DVD Pitomača

srijeda, 02.04.2008.

IZLOŽBA „PR0LJEĆE 2008.“

KLADARE – Skupili smo se danas 30. 3. 2008. da se lijepo družimo u Kladarama, na izložbi ručnih radova, sakralnih predmeta, kuhinjskih krpa, starih fotografija, pisanica, jer je matkana nedjelja, rekla je voditeljica Ines Giba, urednica „Pitomog radija“. Ivka Mađar predsjednica udruga žena Kladare i organizatorica izložbe objasnila je prisutnima svetkovinu matkane nedjelje, matkanja i pisanica. Ova tradicionalna izložba nosi naziv „Proljeće 2008“. Gosti izložbe sa svojim radovima, bili su članovi Udruge rukotvorina iz Čepelovca i Forum žena Kloštar Podravski. Gošće članice kulturno umjetničkog društvo „Podravec“ iz Kloštra Podravskog, otpjevale su tri prelijepe podravske pjesme. Bile su tu i kladardske kazivačice starih pjesama; Eva Filjak, Štefanija Špiranec, Eva Profuntar, Marija Crnec i Katica Malčec . Izložbu je otvorio Marijan Ružman predsjednik Turističke zajednice grada Đurđevca.


Skupu se obratio i Marijan Pauković. Predstavio je udrugu „Rukotvorine“ Čepelovec, koja izrađuje ručne radove predmete od drva, pisanice i još mnogo toga. Darko Tkalčec predsjednik Mjesnog odbora Kladare pozdravio je goste, pohvalio tradicionalnu izložbu „Proljeće 2008.“ i zahvalio se Udruzi žena Kladare, čuvaricama kulturne baštine na organizaciji. Izložbi je prisustvovao, ali i učestvovao sa svojim oslikanim pisanicama na nojevim jajima, Stjepan Ivanec, poznati slikar iz Kladara. Pročitana je i pjesma „Proljetna molitva“, uradak Lucije Badanjek, napisana prije 75 godina. Presretna sam što se nalazim među dragim prijateljima. Očekivala sam da će među nama biti i predstavnici naše općine. Pozvale smo velečasnog i kulturno umjetnička društva naše općine s kojima surađujemo, predstavnike Muzeja iz Virovitice. Svi su obećali, ali nisu došli. Došli su nam gosti iz Koprivničko - Križevačke županije i njihovih općina, na čemu im posebno zahvaljujem, rekla je Ivka Mađar predsjednica Udruge žena Kladare. Sve je završilo domjenkom i ugodnim druženjem.

Barica Mihoković

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (7)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (8)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (19)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (6)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (11)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Novosti i vijesti kao i zanimljivosti vezane uz Pitomaču i okolicu koje nisu u direktnoj vezi s aktivnostima Foto video kluba "Mirko Lauš" a prikupljaju ih članovi FVK, objavljujemo na ovom blogu koji se veže uz fvkml.blog.hr kao osnovni blog našeg kluba.

Linkovi

Foto video klub "Mirko Lauš"

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr