©Udruga za onomatopeju 'Urlik dabra u žitu'
09.11.2007., petak
Kako se kalio ajvar 3 - Sve je u rukama fuzbe
|
Pečena paprika nije izgledala onako kako su fuzeri očekivali. Istina, ne može se točno definirati što su oni to zapravo očekivali, ali očito je da je ogledni primjerak u teglici, koji se nalazio ispred njih, predstavljao ideal u svim smjerovima. Činilo se, onako na prvi pogled i drugi dvogled, da paprika nije dovoljno pečena, da to nije ta boja, da sa pećnicom nešto ne štima, da možda zidni sat pokazuje krivo vrijeme, da... Fuzuki Milovchichenko je možda ispravno primjetio da će se kožica teško guliti na predviđeni način. Sama praksa je ubrzo pokazala koliko je to bila točna primjedba kao i to da rogata paprika nakon pola sata u rerni na 200°C može biti opasno oružje u nestručnim rukama. Na trenutak se nervoza mogla rezati nožem za kruh, ali već sekundu poslije fuzuki El Tienda Trgovientes je gotovo samoincijativno instalirao flajšmašinu i u nju stavio šaku prethodno na komadiće narezane pečene paprike (da bi se pojednostavilo mljevenje) te je istu samljeo u nekoliko okreta. Smjesa je iscurila kroz filtar, ili štogodveć, i spustila se sporo, ali dostižno, na tacnu koja se nalazila točno ispod tog 'štogodveć'. Pogled fuzbekistanaca nakon što se sva masa spustila na tacnu govorio je više od riječi. Nekako su se složili da to za sada ne izgleda dobro, niti previše jestivo, niti da boja nije u skladu sa skladom... No, već sada su bili na 1/3 puta i bilo bi preneozbiljno sada odustati nakon svega što su do sada prošli. Uostalom, što bi jedan prosječni fuzer napravio od onolike količine rogate paprike. Najvjerojatnije oveći kompost negdje iza zgrade... Fuzer Kraicewski i fuzuki Milovchichenko su odlučno krenuli dalje peći paprike, rezati ih na sitnije komadiće i mljeti u flajšmašini, dok je fuzuki El Tienda Trgovientes nastavio sa odgojem podmlatka. Negdje oko treće runde paprika, kada su fuzbekistanci bili u drugom nokdaunu, pojavila su se dva stručna oka, dvije stručne ruke i jedna stručna glava povezane u jednu cjelinu koja je samo jednim šturim pogledom zaključila slijedeće: da je paprika ipak malo prezelena i da nije dovoljno mesnata, da je odluka o nastavljanju pečenja unatoč tome što se kožica nije dala skinuti zapravo jedna velika pogreška i na kraju da unatoč svemu imaju njenu podršku i da će se ovo što rade jednoga dana nalaziti u udžbenicima iz 'Domaćinstva' za 5. razred osnovne škole. Skoro su pustili suzu radosnicu - zbog svega pomalo, ali i zbog toga što su konačno završili sa paprikama. Sreća je da nisu pustili suzu, jer nigdje u receptima nije pisalo da u ajvar ide voda. Negdje u tom prijelomnom periodu odnekud se pojavio putopisac i Etruščanin Danculius Michelius u svoj svojoj veličini zaogrnut plaštem mističnosti, a za kojeg se vjeruje da je u sprezi sa nekoliko vila Fuzlica. Za ovu priču je posebno bitno da je u zadnje vrijeme u vrlo dobrim odnosima sa Fuzlicom Pohotnog Zalogaja koja pomaže ovakve i slične pothvate. Nakon grljenja, rakije i pjesme dobrodošlice fuzbekistanci su otišli na zrak rezimirati sve što je do sada učinjeno. Naravno, uz rezimiranje uvijek izvrsno ide hedonistički pristup problematici, pa su, s obzirom da ih je bilo četvero i da ne naruše tradiciju, odigrali nekoliko partija stolnog nogometa. Rezultat u tim trenucima nije bio bitan, ali se dalo primjetiti da će kasniji okršaji biti 'na nož'... Kraći predah nalik na zadah dobro im je došao iz više razloga. Prvi je taj da predah uvijek dobro dođe neovisno o tome zbog čega dolazi, drugi je taj da predah dobro dođe onima koji drže dah a takvih nije bilo, a treći je taj da su se nakon njega trebali suočiti sa 5 kg patliđana, mora se priznati vrlo ružnog povrća. Vrlo lako se moglo primjetiti da ne znaju što točno trebaju učiniti sa patliđanima, ali srećom ponovno im je asistirala ona stručna cijelina i usmjerila ih prema jasnom cilju koji se nije vidio dok su oni gledali prema njemu. U tim trenucima je - zbog dolaska petog fuzbekistanca, ljubitelja svega što je gurmansko Marcumberta Leca - postalo jasno da je zov stolnog nogometa glasan kao štreber iz prve klupe kada zna riješiti zadatak i da će nastavak pečenja ajvara biti prilična avantura. Ipak, fuzer Kraicewski je odlučio pobjediti u srazu sa patliđanima, vodeći se time da patliđani još nikada nisu nadmašili čovjeka, dok je ostatak otišao igrat stolni nogomet, što je opet bio dio internog dogovora koji je umnogočemu govorio o tome kako je fuzbekistanska misao oduvijek bila inovativna i kako je ono sportsko iz fuzera izuzetno teško izbaciti pa čak i u ovako neizvjesnim trenucima. Patliđani su se pekli i ispkeli na opće zadovoljstvo, potom su bili oguljeni (nastradale su jagodice svih deset prstiju) i iscjeđeni također na opće zadovoljstvo, te zatim samljeveni i pridodani postojećoj masi mljevene paprike. Letimičnim pogledom na masu postalo je jasno da boja neće biti kao ona na oglednom primjerku iz teglice i to je bio dovoljno jak razlog da se fuzer Kraicewski pridruži ostatku na stolnom nogometu. Druga varijanta je bila da sjedne i zaplače. Njegova misija je činom priprave patliđana završila i bio je sretan zbog toga. Sada je bio na redu fuzuki El Tienda Trgovientes koji je prisutnima trebao prezentirati i dokazati svoje opjevano pozvavanje rada na kuhinjskim pećima na kruta goriva. Predpostavljalo se da će taj proces potrajati oko dva sata uz neprestano mješanje drvenom kuhačom što se kasnije pokazalo kao definitivna istina. Ajvar je tijekom tog procesa kuhanja dobio na homogenosti, na mirisu i okusu, no boja je zadržala neku čudnu nijansu smeđe - nešto između zelene i crvene. Ipak, po završetku seanse fuzeri su se složili, unatoč očitom zdvajanju, da je i više nego jestiv. Možda treba zažmiriti na oba oka, ali... U cijeloj priči je najbitnije da niti jedna životinja nije stradala i da su korišteni prirodni materijali. |
