kada trazim posao obicno predam svoj zivotopis. blog je sjajno mjesto za to jer je ovdje dostupan svima:

odjen sam kao vrlo mlad: vec u prvoj godini zivota. Imao sam tu srecu da me majka ne pobaci i cvrsto sam tada odlucio otpoceti ovaj cirkus od zivota i vidjeti sto mi bozica fortuna nosi. bio sam ruzna beba ali sam osijecao mnogo ljubavi oko sebe, pretezno jer nisam plakao ni previse srao za razliku od Archibalda, takodjer proizaslog iz istog uterusa.

nije proslo ni 14 mjeseci, nabise mi naocale na oci. kazase: "sine - corav si! dobro, ne corav ali ne gledas kao sva ostala dijeca, i zato evo ti ovaj aparatus ne bi li te nos bolje svrbio i usi ti ostale klempave." i tako bi, usi mi postase klempave.
majka mi je uvijek govorila: sine, ti si poseban. jao! zablude! nisam tada shvacao da to ustvari znaci da sam specijalac! jer - sta? sa samo nekoliko godina na kontu, poispadase mi zubi, mlijecni. to je normalno, medjutim, meni su poispadali svi osim ocnjaka tako da dobih i prvi nadimak - drakula u naocalama.

nedugo nakon toga izrastose mi pravi zubi. ponosno sam se sepurio, pokazivao iste, ne sluteci da ce se opet naci neki pametni i reci: sinko, zubi ti rastu ukrivo. ja, miran i tih kakav sam, samo protisnuh 'dobro, radite sta morate'. nalijepise mi komade zeljeza na zube, i povrh toga dobih plasticni aparatic za zube (to je sve obavljeno kod dr. blazevicha, prema cijem radu mumije imaju holivudski osmijeh, op.a.). uslijedio je novi nadimak - ChoRb@, pretpostavljam zato jer nisam vise bio drakula, ali sam osta Chorav.

ni s nogama mi nije sve bilo kako treba. rekose: "pogledaj se na sta licis! kako to hodas?!" od batina me je spasilo samo to sta je uzrok bio medicinski. tako da me potkovase sa uloscima za stopala i ortopedskim cipelama. pritisak vrsnjaka da pocinim samoubojstvo je vec tad bio znatan.
medjutim, kako mi izrastose dlake na prsima i lice mi postade muzevno a opet lijepo, u ocima mi se stvori zagonetan i sjajan pogled a pleca ojacase do granica dobrog ukusa, svi usutise. samo bi ponekad cuo kakovu babu kako zastaje u navlacenju firange i zbori: c c c, sta je lip momak, ci je taj? blazicev mali?! ma ni, krst mu jebem, onaj je bio grstav, vidi kaki je vaj lip!

sve sta sam kazivao je istina.