u nas HRVATA ima tradicija. da se za prvi maj pravi gra, da se sirotinja i umirovljenici okupljaju na javnim mjestima tipa maksimir ili popoviceva sumica, gdje velikani i drzavnici hrane iste besplatnim splacinama koje oni nazivaju grah. da bi se oduprli toj tradiciji, a kako smo i sami velikani, skuhali smo savrsen grah i nahranili svoje nesretne, siromasne i/ili uboge prijatelje. naravno, pruzili smo im priliku i da se sami dokazu, dajuci im serpu i sve potrebne sastojke ne bi li pokazali kako se i sami mogu nahraniti (ne mogu). dakle, neka natjecanje odpocne:



sastojci su bili identicni, protivnici su dobili i svoj noz, iako nas je bilo strah nece li ga ukrasti (tko je siromasan taj i krade, tako bi trebala glasiti ona izreka):



pokusavajuci otkriti nase tajne (velike tajne malih majstora) pribjegavali su industrijskoj spijunazi i busenju rupa u zidovima:



pobjednik je ipak bio ocit pri prvom pogledu na kazane: lijevi (nas) gra je bio mnogo bogatiji, pun mesa i ljute paprike, da ne otkrijemo sada sve tajne. s druge strane, njihov je imao samo jednu prednost za to, pretezno zensko, drustvo: kobasice su bile prilagodjene gutanju u komadu a ne nasjeckane kao nase:



na kraju su pobjednici majstori nagradjeni pivom i zahvalnim pogledima uspaljenih djeva (ne, opet nismo dobili):



ostatak graa je bacen rumunjima koji se skupljaju na obliznjoj trafici i ispijaju pivo. i na kraju zakljucak: ne vrijedi teza 'daj covjeku ribu i nahranio si ga za jedan dan, nauci ga pecati i nahranio si ga do kraja zivota'. siromasni su ocito preglupi da nauce pecati ili ikako osigurati svoju egzistenciju. pogledajte kako si je ivica olic samo osigurao egzistenciju. pozdrav oli, slavonskoj loli! evo popis uzvanika.

~ChoRb@
~joghurt