Kolege i kolegice,
samo sam zelio iznijeti nepobitan dokaz svoje futilnosti... Jer ovo prelazi sve granice. Dakle, da iznesem par dogadjaja koji su se desili sto na Hvaru, a sto u Zagrebu...
Jednog suncanog dana na otoku Hvaru puhao je jak vjetar. Dakle, takav je vjetar puhao da je onemogucavao nekim pticama letenje. Sasvim slucajno, u jednom dijelu kuce gdje obitavam, lastavice su izgradile svoje gnijezdo (prije sam se o ovom pticama odnosio kao prema vrapcima). Njihova dotadasnja trajektorija dolaska i odlaska u gnijezdo bila je postavljena taman da ne pogodi prosjecnog covjeka u glavu, dok sjedi na terasi. No uzgred ovog nesvakidasnjeg vjetra, jedna lastavica je bila otpuhana... ravno meni u ledja. I pade na tlo. Bila je jos vrlo zivahna, ali nije odletila nego je setala po terasi, sto nije njihovo uobicajeno ponasanje.



Na trecoj slici se moze vidjeti kako Joanna Many-Layer drzi jadnu pticu u ruci.
Moja prva pretpostavka je bila da je sirota ptica bila umorna leteci kilometrima iz afrike i noseci kokos u kljunu. (teorija o kokosima i vrapcima tj. lastavica je poznata iz prijasnjih postova).
Nedugo kasnije dolazi do izrazaja moja futilnost!
Naime, na zelenoj trznici, pozornost mi je zapljenila jedna hrpa veliih smedjih kugli na jednoj stalazi u jednom od ducancica... TO SU BILI KOKOSOVI ORASI!
Bilo je jace od mene... neckao sam se... posustajao sam... odlazio sam i vracao se... ali na kraju, KUPIO SAM KOKOSOV ORAH! (tj joanna many-layer mi je kupila :) )
Iduci dani protekli su u iscekivanju da se vrati ona ista lastavica i ponese kokos, da dokazem kako kokosovi orasi dolaze iz tropskih krajeva. Nazalost, lastavica nije htjela suradjivati... I to ti je zahvalnost, a mogli smo ju bas okrenuti na rostilju kad je vec pala na terasu... stvarno nepristojno!
Sada u Zagrebu, ipak nije sve propalo, uz pomoc busilice, pile, noza, zlice, i ponesto KJ utrosene energije, izdubio sam taj prokleti kokos.

Sada moze postati grob iduce neposlusne lastavice koja mi nece pomoci u dokazivanju teorije.
A mozda cu jednostavno drzati kikiriki u njoj.

Ako se pitate gdje je ovdje introspekcija... e pa, kada kupite kokosov orah svjesno znajuci da to nema nikakvog smisla, te zelite njime naganjati lastavice, razmislite je li vam trebalo ono zadnje pivo proslu vecer, ili ste jednostavno futilni!

zivjeli! btw, kokosovo mljieko je gadno, a ono bijelo je ko da drvo zvaces... lakse kupit neki sladoled, a i manje se namucis da ga otvoris...

~John Coconut Gnom Cvit