To nam je teško gledati, ali i djeca imaju pravo na tugu i tugovanje. Tuga je normalno emocionalno stanje koje niti možemo niti trebamo izbjeći.Uljepšavanje svijeta, prepuno leptirića i cvijeća, pružit će djetetu sasvim iskrivljenu sliku stvarnosti. Različiti su uzroci dječje tuge: -zbog izgubljene igračke, lošeg uspjeha u školi ili u društvu, roditeljskih riječi, gubitka prijatelja, preseljenja, promjene učiteljice..... Važno je znati prepoznati tugu , jer nije svaki plač tuga. Plač može biti i zbog neke naše zabrane ili neispunjene dječje želje( sladoled ili čokolada prije ručka!)Malci jako dobro znadu da smo osjetljivi na njihov plač i da plačem mogu postići što žele.Sasvim su drugačije tuge izazvane smrti jednog od roditelja ili bilo koje bliske osobe, rastavom, bolesti..Svako dijete proživljava tugu na svoj način. Mislim da ne treba nastojeti prekinuti tugovanje, treba pomoći djetetu razgovorom, strpljenjem. Vidjela sam djecu koja su u tugovanju postala agresivna, ljuta na onog koji ih je napustio. Jako je teško tada takvoj djeci pomoći. zbilja treba biti pravi umjetnik pa pomoći djetetu da se izvuče iz tugovanja. To je teško odraslom čovjeku , a kamoli djetetu.Kad je moj šogor umro, sestra je morala odvesti nečakinju kod psihologa , jer je prijetila opasnost da njena tuga pređe u depresiju.Hvala Bogu to se nije dogodilo.
|