svijet po funnylittlefrogu

- Ovo je nešto najgluplje što sam ikad čuo! – Glasno je viknuo Nenad reagirajući na Sinišinu izjavu. Neda se samo prezivo smješkala, a Marko nije osjetio potrebu da bilo šta kaže ili kao i obično u ovako dramatičnim trenucima i nije imao šta dodat.

Tog petka se drustvo okupilo u Nenadovu stanu da uz nepoznati broj litrenki Žuje (+ pola litre gratis) i neodređenu količinu Podravkinih slanih štapića (+ 50% gratis) pogledaju završetak treće sezone Big Brothera i svi su se složili da Tomica s novom frizurom sliči na Princea i samo bi mu još trebale visoke pete da dojam bude potpun;Tanja je još uvijek jednako bistra, ali bi joj uvijek napaljeni Marko svejedno radio sve ono što joj je navodno i Ante radio (ma čemu tajiti, Marko bi joj pružio ševu tisućljeća); Yameisi je još potpuno neartikulirana, ali bi joj uvijek napaljeni Marko svejedno radio ono što bi i Tanji i pritom bi imao pune ruke posla sa ovom vatrenom Kubankom; onog četvrtom ni Neda, čije su dugotrajne seksualne apstinencije već postale legendarne (najduža je trajala 46 tjedana, 3 dana i 11 sati , a prekinuo ju je Marko nakon kojega je tri godine imala samo iskustva sa ženama, ali joj se prije dva tjedna slucajno "omaklo" sa Sinišom i zbog toga je opet čvrsto odlucila – NO MORE AFFERS, NO MORE FOOLING AROUND!), ništa ne bi radila, jer je (tako odlučno i uporno tvrdi) za razliku od Marka vise pali intelekt od fizičkog izgleda. Sam šou je bio izvanredan. Toliko drame, toliko radosti i suza nije viđeno u svim hrvatskim sapunicama zajedno i naša ekipica se sjajno zabavljala sve dok u jednoj pauzi za reklame ničim izazvan Siniša nije spomenuo šibenskog vukodlaka. Kao i uvijek, prvi se javio Nenad – Kakav je to vukodlak koji nikoga nije priklao i pojeo ili barem mrvicu gricnuo? - A još se, kažu, tu pojavljuje svakih 20 godina i neću sad postavljat pitanje gdje se skriva svo to vrijeme, ali navodno je vrlo važno što dolazi samo u godinama koje završavaju na 6 - 2006., 1986. i 1966.- zar nema tu malo previse šestica? – Komentirala je Neda i potom srknula pivo, a malo tekućine joj je procurilo iz usta niz bradu preko vrata i slilo se ravno u dekolte, što nikako nije moglo promaci Markovoj pažnji, koji ju podigao času i viknuo - Za pozu 66! – I prije nego što je itko stigao primjetit da vjerojatno misli na pozu 69 dodao je – Ako se ne varam, cura koja je vidila to dlakavo čudoviste tvrdila je da je ovaj samo pored nje prošao i ono da joj nista nije učinio. Da se nadovežem na Nena, kakav je to vukodlak koji prođe pored cure, a da je ni ne cmokne, ni ne lizne, a kamoli da je iskoristi, pa zar to nije oduvjek bila uloga čudovista - da rade stvari koje bi smo mi željeli, ali se ne usuđujemo? Ja bih volio da mogu izbjeći cijelu onu gnjavažu oko razgovora, izlazaka, držanja za ručice i sličnih pizdarija, da se mogu, recimo,kao duh neprimjećen šetat medju ljudima i zavlačit se curama u grudnjake i gaćice. Nenad je tada zapjevao – Mali mrav mali mrav u njedrima nesto, joj da ga nađem da mijenjamo mjesto - na što je Nenad sa osmijehom podigao ruke u zrak i počeo pucketat prstima u ritmu pjesme. - Ma tko još vjeruje u vukodlake - Kao poklopac za "bosanski lonac" poklopio je Nenad i čavrljanje bi se nastavilo sa nekom drugom temom, da u tom trenutku Siniša nije izbacio rečenicu poslije koje je slijedila Nenadova reakcija sa početka ove priče - Vjerujem u sve čemu ima imena! - Čekaj samo – započeo je Nenad, nekon što se malo smirio - zar stvarno vjeruješ u vukodlake? A šta je sa vješticama, duhovima ili zombijima? - Ja evo mogu potvrdit da je ovaj grad pun zombija, čak sam i spavala sa njih par. – ozbiljnije od Tonke dok obavještava stanare Kuće o nominacijama izrekla je svoje Neda. - Mene recimo uvijek iznenadi njihova perfidnost kad odem na frizuru. Dok listaju novine čak izgledaju kao da znaju čitat, a neki sa slabijom pozornošću bi mogli čak povjerovati da njihovi razgovori imaju smisla. Budite stalno na oprezu, Oni su među nama! – Sa uobičajenim podsmijehom je izgovorio Nenad. - Moram priznat da i meni smeta dok ne pokazuju ni mrvu života u krevetu, ali brzo ih ja oživim i uvijek traže još i još – Dobacio je Marko i pritom pokretom ruke otklonio svaku nedoumicu o tome na šta točno misli. Neda je stavila dva prsta u usta kao da ce povratit i nakon toga je dobila inspiraciju – Ne bih imala ništa protiv da znam pokoju čaroliju kao vještice i da mogu tu i tamo ponekog pretvorit u žabu krastaču. Nenad, koji je uvijek morao pokazivati svoju raskošnu erudiciju, je odmah morao uskočit – Koliko je meni poznato žabe krastače imaju u koži neke halucinogene fermone, pa ih neki zbog toga vole lizati. Marko je naravno morao iskoristit pruženu priliku – Mene možes lizat i bez čarolija. Neda je već spremila svoj otrovni odgovor, kad se konačno javio Siniša – Ovo je živa istina, dogodilo se to bratu od Pere iz moje autopraonice. Uglavnom njemu se tijekom rata u susjedstvo doselila jedna zgodna Bosanka sa svojom majkom i brat je totalno poludio nakon toga. Svaki put kad bi ugledao tu susjedu preznojio bi se, srce bi mu snažno kucalo kao da želi iskočit i glava bi mu pucala. Trajali su ti njegovi problemi tjednima i Perin brat je izgledao ozbiljno bolestan, kad mu je jednog dana dovezao svog golfa na pranje. Pero je bratu kao bratu uvijek radio temeljito čišćenje auta, tako da bi i sjedala čak vadio vani. Ovaj put je ispod vozačevog sjedala našao malu zatvorenu bočicu, koju je naravno odložio sa strane i kad je posao bio gotov predao ju je bratu. Brat se kleo da nikad nije vidio tu bočicu i da nije imao pojma odakle ona u njegovom autu. Tu je bočicu poslije negdje u vožnji izbacio iz auta i istog trenutka je osjetio ogromno olakšanje. Poslije toga su svi njegovi fizički problemi nestali kao da ih nikad nije ni bilo i Perin brat bi ubrzo zaboravio na sve to da jednog dana nije svratio kod svoje susjede. Tom prilikom susjedina majka je bila sama kod kuće i nije bilo ni govora o tome da ode a da ne popije sa njom, kao pravom Bosankom , kavu. Ni sam nije znao zašto, ali kako se uz kavicu razvezala priča o svemu i svačemu, tako je na red došla i njegova priča . Na sam spomen bočice susjedina majka se uozbiljila. Postavljala mu je hrpetinu pitanja i posebno ju je zanimalo gdje je točno bacio tu bočicu. Tek kasnije kad je izašao, Perin brat je sve shvatio - tu su bočicu susjeda zajedno sa majkom nekako ubacile u njegov auto. Čuo je on već da neke Bosanke imaju takve čarolije koje mogu čovjeka potpuno obuzet. Zahvaljivao je Bogu nakon što se uz pomoć brata uspio spasit.
I to je bio kraj priče nakon koje se cijelo društvo na trenutak umirilo. Nenad je prvi prasnuo u smijeh – I dobro, ti stvarno vjeruješ da su ga ove ženice začarale sa nekim napitkom koji nije morao čak ni popit. Šta još neću čut. – Možes ti mislit šta hoćes, ali ne vjerujem da je Pero ovo izmislio i zar nije čudno da je njegovom bratu bilo dobro čim je izbacio tu bočicu iz auta – uvjeren je bio Siniša. Neda ga je sažaljivo pogledala i rekla - Bilo bi dobro da se i ja mogu nekad tako lako odljubit. Bacila bi ja sve boce iz kuce samo da izbjegnem patnju. – I onda je trenutak stala i dodala – Zapravo vjerojatno to i ne bih učinila, ali sam često poželjela tako nešto. Marko je tada mudro izjavio – Nije bitno u šta vjerujes, nego šta piješ – i svi su digli čase u to ime. I društvo je pilo još neko vrijeme, ali je već bilo kasno i uskoro su se razišli.

Nenad je sa balkona promatrao kako Neda uzmiče niz ulicu dok ju je Siniša slijedio. Nekoliko puta ju je hvatao za ruku i pokušavao ju je zagrliti, ali ona bi se svaki put istrgnula i odlučno bi nastavila ići dalje i uskoro su isčezli iz vidokruga. Iznenadni drhtaj kao nagovještaj straha Nenad je osjetio na trenutak i odmah je potom zapuhao hladni vjetar, vjetar koji je donosio tamne oblake, oluja se spremala. Vratio se u kuću, ali neka zlokobna slutnja se uvlačila u njega i postajao je sve potišteniji. U glavi je osjećao sve jači pritisak i pomislio je da mora da je previse popio. Otišao je u kupaonicu i pustio hladnu vodu da teče. Povukao je rukave i zatim stavio zapešća ispod vodenog mlaza, ali nije pomagalo. Navlažio je zatijak, ali je u glavi uprkos tome sve više tutnjalo, a i vani je već sijevalo i uskoro je slijedila grmljavina. Grom je pogodio negdje u blizini i odmah je nestalo struje. Nenad je bio sam u potpunom mraku, a nevrijeme je postajalo sve gore, vjetar je sve jace zavijao, a grmljavina je postajala tako snazna da je Nenadu izgledalo da su se sve paklene nemani, sve mračne sile okupile oko njega i zaigrale svoju opaku igru. Osjetio je neko kretanje iza sebe i znao je da više nije sam. Stvorenje iz mraka mu se sve više i više približavalo i uskoro je mogao osjetiti njegov dah. Strah ga je potpuno paralizirao i prestravljen je čekao svoga predatora. Auuuu, auuuu, čulo se zvjersko zavijanje. Munja je sjevnula i samo nakratko osvjetlila kupaonicu, ali dovoljno da Nenad u ogledalu vidi najveći užas. Te pseće oči i dlakava ramena odmah je prepoznao - da to nije mogao biti nitko drugi već Tomislav iz Big Brothera.
- Neee..neee..nee - vikalo je sve iz Nenada, ali nije uspio izustit ni glasa. Njegova nemoć je bila potpuna i znao je da se neće moći više boriti i sad je samo čekao. Grmljavina je iznenada prestala i nastala je potpuna tišina. Struja se vratila i napokon je u ogledalu imao čistu i jasnu sliku. Marko je polozio ruku na njegovo rame i sapnuo mu na uho – Ništa se ne boj, sve će biti u redu.

Vincent Gallo je moj najveći heroj. Vincent Gallo je Cool. Vincent Gallo je toliko cool da nikada neće biti na blogerskoj cool listi (dobro, možda je to zato što ne piše blog, ali on je toliko cool da ni ne mora pisati blog da bi netko počeo misliti da je cool – je li pisanje bloga uopće cool?). Zanima li vas zašto je Vincent Gallo toliko Cool?

Samo ime Vincent je Cool. Cool je i kad doživljava preobražaj kao M. Wardov Vincent O Brien i kad Guibert luduje za njim. Genijalnom nizozemskom slikaru je Cool pristajao sa ili bez uha i nikad neću kupiti naočale marke Van Gogh, jer su izostavili to Cool ime. A ni prezime Gallo nije ništa manje Cool. Zamislite samo da se ne preziva Gallo nego recimo Gall i da mu je neko drugo ime ..štajaznam npr. Zlatko..e to uopće ne bi bilo Cool.

Jasno, nitko, pa čak ni Vincent Gallo, ne može biti Cool samo zbog svog imena (ma koliko Cool to ime bilo, a valjda smo se već složili da je Cool), već zbog onoga što on jest, odnosno tko on jest. A tko je Vincent Gallo?

Vincent Gallo je glumac. Glumi u Cool filmovima. U ovom trenutku se ne mogu sjetiti niti jednog filma u kojem glumi Vincent Gallo, ali siguran sam kad bi se mogao sjetiti da bi to bio neki stvarno Cool film. Postoji ipak mogućnost da neki film u kojem glumi Vincent Gallo i nije Cool, ali barem je sigurno da je Vincent Gallo u tom filmu Cool, jer je Vincent Gallo uvijek Cool.

Vincent Gallo je i glazbenik. Čuo sam samo jednu njegovu pjesmu i bila je baš dobra, onako coolerski dobra, Cool na način Chrisa Isaaka, a nadam se da nisam jedini kojemu je i Chris Isaak Cool. Neki sasvim relevantni glazbeni kritičari, koji su čuli više pjesama Vincenta Galla, tvrde da su baš Cool i da je Vincent Gallo jako Cool glazbenik, a tko sam ja da im tu
proturječim.

Ipak sam se sjetio jednog filma u kojem glumi Vincent Gallo, a zove se The Brown Bunny. I sad još jednom moram primjetiti koliko je Vincent Gallo cool, jer osim sto glumi u filmu The Brown Bunny, on ga je i režirao. Sam film i nije nešto, ali Vincent Gallo je tu toliko Cool, da kad mu cura u filmu radi felacio, ona izgleda toliko blaženo zadovoljno kao da ne postoji ništa na svijetu što bi radije radila, a to je, morate priznati, izuzetno Cool.

Najvažniji razlog zbog kojeg smatram da je Vincent Gallo Cool je to što ga vole Cool žene. Meni NajCool Cool žena Chan Marshall , poznatija kao Cat Power, je u svojim mlađim godinama voljela Vincenta Galla. Kao Cool svjedočanstvo te ljubavi, ostala je pjesma Mr. Gallo. Drugu NajCool ženu PJ Harvey je ostavio bez teksta i na Uh Huh Her se samo sa nekoliko trenutaka nježnosti oprostila od njega. Vjerujem da i mnoge druge Cool žene kao i Xiola vole Vincenta Galla, a zar nešto može biti više Cool od toga da te vole Cool žene?

Kad odrastem želim biti Vincent Gallo!